Bitef

GLAVNI PROGRAM

98

i pozorisnu reziju i rezira u subotickom Narodnom pozoristu. Sredinom devedesetih prekida studije, napusta rad u pozoristu i godinama zivi povuceno. О pozoristu samo razmislja. Rosie pet godina nastavlja studije, u klasi prof. Bore Draskovica, kod кода 2000. diplomira. Pocinje da rezira u Pozoristu "Kostolanji Deze"u Subotici, a uz podrsku segedinskog MASZK-a i vlastitog ansambla stvara i„nezavisne" pozorisne predstave. Radi i u Novom Sadu, u Beogradu, vodi umetnicke radionice u Rumuniji, preduzima studijsko putovanje u Japan. Od 2005. je direkter Pozorista "Kostolanji Deze". Rezirao je delà Bihnera ( Vojcek, 1992), Sekspira ( Hamlet, 1992, Ukrocena goropad, 2006), Dejana Dukovskog [Mamu mu ko je prvi poceo, 2000), Fernanda Arabala ( Piknlkna frontu, 2001 ), J. Pilinskog [Deçà ivojnici, 2004, Urbietorbi, 2007), OtaTolnaija {Okukasmrti, 2003), Jordana Radickova ( January, 2003), Geze Cata (0, 1 mg, 2004), Slobodana Tisme [Kraljsume, 2004), Beketa ( Cekajuci Godoa, 2005), Silvije Plat ( Devojka kojajelajala namesec, 2005), Brema Stokera ( Drakula, 2006), Brehta (Brecht-The Hardcore Machine, 2007). Poslednja rezija je Turbo Paradiso (2008). Autor je kratkih filmova Neko ineko (1991), Staklo (1992), Kao da nas i пета (1993) i knjige pripovedaka Partizan izzore (2003). Nagrade, priznanja: Prva nagrada Festivala malih i eksperimentalnih scena, Pancevo (Rosa, 1989), Specijalna nagrada zirija Bitefa za predstave Vojcek i Hamlet (1992), Nagrada za najbolju reziju IX smotre alternativnih pozorista, Segedin (Deco, Okuka smrti, 2003), Nagrada za inovacije X smotre alternativnih pozorista, Segedin (2004), Sterijina nagrada Okruglog stola 53. Sterijinog pozorja za najbolju predstavu Urbietorbi.