Bitef

MAIN PROGRAMME

35

VIDA OGNJENOVICje rodena u Dubockama kraj Niksica, odrasla i skolovala se u Vojvodini i Srbiji. Osnovnu skolu zavrsila u Vrbasu, a gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Diplomirala je na Katedri za opstu knjizevnost na Filoloskom fakultetu u Beogradu i na odseku za reziju Beogradske akademije za pozoriste, film i TV. Poslediplomske studije je zapocela u Parizu na Sorboni, a magistarski rad iz teorije i prakse rezije odbranila je na univerzitetu u Minesoti, SAD (1972. godine). Od 1974. do 1979. radila je kao asistent na FDU u Beogradu. Za direktora Drame Narodnog pozorista u Beogradu izabrana je 1977. godine, a po isteku cetvorogodisnjeg mandata ostala je u angazmanu kao stalni reditelj. Kao profesor po pozivu, predavala je na univerzitetima u Los Andelesu (UCLA, 19811982), Cikagu (UIC, 1997-1998), a u okviru predavackih turneja obisla je u nekoliko mahova, kao gost predavac, sve vece univerzitete SAD (1985, 1991,1997, 1999). Redovni je profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu. Njen rediteljski opus cini priblizno stotinu pozorisnih, kao i veliki broj televizijskih i radio rezija, od kojih mnoge prema sopstvenim tekstovima. Napisala je mnogo drama, koje su dozivele vise postavki i brojna izvodenja, a objavljene su u razlicitim izdanjima. Kao reditelj gostovala je u mnogim pozoristima sirom bivse Jugoslavije (Crna Gora, Slovenija, Hrvatska), a radila je predstave i u inostranstvu. Rezirala je raznorodan repertoar, kako domacu i stranu klasiku tako i modernu savremenu dramu i mnoge praizvedbe. Nema vece pozorisne nagrade koju nije dobila, medu njima: Sterijinu nagradu za reziju Jegorov put, 2001), Sterijinu nagradu za najbolji dramski tekst [Je li bilo knezeve vecere?, 1991), Sterijinu nagradu za dramatizaciju ( Korljen, stable и epilog, 1984), Sterijinu nagradu za najbolji dramski tekst Jegorov put, 2001), Oktobarsku nagradu grada Beograda za reziju ( Mefisto, 1984), Zlatni vijenac Sarajevskog festivala za reziju ( Mefsto , 1985), Nagradu „Joakim Vujic"za dramski tekst [Kako zasmejati Gospodara, 1998), nagradu Zlatni curan za reziju [Kakozasmejati Gospodara, 1986), nagradu Zlatni curan za najbolji dramski tekst [Kakozasmejati Gospodara, 1986), Nagradu Zajednice kulture grada Beograda za reziju [Seobe, 1986), Nagradu „Joakim Vujic"za pozorisno delo (1999), Nagradu Vukove zaduzbine za umetnost [Je II bilo knezeve vecere?, 1990), Nagradu Grada teatra Budva za dramsko stvaralastvo (2007). Objavila je sest knjiga proze: zbirke pripovedaka Otrovno mleko maslacka (Prosveta, Beograd, 1994), i Star! sat (Prosveta, Beograd, 1996), Najlepse pripovetke Vide Ognjenovic (Prosveta, Beograd, 2001), roman Kuca mrtvih mirisa (Prosveta, Beograd, 1995), Putovanje и putopls (2005), roman Preljubnici (2006) i sedam knjiga drama: Melanholicne drame (SKZ, Beograd, 1991), Devojka modre kose (Ars dramatica, Beograd, 1994), Seine komedije (SKZ, 1994), Mileva Ajnstajn, sabrane drame u tri knjige Drame I, 11, 111 (Stubovi kulture, 2000, 2001,2002), Kanjos Macedonovlc (Oktoih, Podgorica, 1989) i Jegorov put (Oktoih, Podgorica, 2000). Dobila je i mnoge znacajne nagrade za knjizevnost, pored ostalih: Nagradu Prosvete za knjigu godine (1994), Andricevu nagradu za pripovetku (1995), Nagradu„Branko Copie" za prozu (1996), Nagradu „Laza Kostic"za roman (1996), Nagradu „Karolj SirmaL'za pripovetke (1996), Nagradu „Paja Markovic Adamov"za prozu (1997), Nagradu Ramonda Serbica za prozu (1998), Nagradu „Stefan Mitrov Ljubisa"za knjizevno delo (1999), Nagradu Narodne biblioteke Srbije za najbolju knjigu godine (roman Preljubnici, 2006). Njena proza i drame prevodene su na engleski, francuski, madarski, nemacki, makedonski, norveski i druge evropske jezike. Bila je ambasador Savezne Republike Jugoslavije (a kasnije I Srbije i Crne Gore) u Norveskoj.