Bitef

MAIN PROGRAMME

79

DEÇA I MUZIKA (Bebironi i avangarda)

Tisina, onakva kakvu je mi poznajemo, ne postoji u okruzenju u kome se fetus razvija. On je obavijen cudno krcecim i brujecim zvukom, koji stvaraju tecnosti i creva sto se pomeraju, koji se stvara od maminog glasa i hrkanja, od pisteceg zvuka od plodove vode i vazduha koji se pod pritiskom uvlaci u pluca, i od svih odjeka odavde iz spoljnog sveta Neki kazu da jacina zvuka u utrobi moze da dosegne osamdeset cetiri decibela, ili, drugacije receno, kao kad bismo stajali na sred sirokog autoputa u vreme saobracajnog spica. Mamina krv, ta meka i nepokretna, a pulsirajuca tecnost zadrzava zvuke i smesta ih u vreme, stvarajuci ritmicnu referencu, istovetnu s muzikom. Ja isprobavam misao da je zvucni svet na koji je dete naviknuto od vremena provedenog u trbuhu, bogatiji i dinamicniji od onog sa kojim ce se ono susresti kad izade u svet; ono sto su usi iskusile, uticace kasnije na muzikalnost deteta sto bi ova, za bebe tako„oslobadajuca" kultura, verovatno najbolje opisala kao bucne, avangardne - ili kao noise. Sva ta pojednostavljenja kojima mi odrasli tako lako hrilmo kad stvaramo muziku za decu, za njih moze biti velik krak unazad Kao da su deçà nesto drugo a ne sasvim mali, iskusni ljudi, koji zude da im se omoguci da utrce u svet i budu uvucena u bogato, muzikalno i zivotoljubivo osecanje. Johan Petri