Bitef

U Letonijl I ma Rusa gotovo koliko I Letonaca. A ipak, ruskinljezvQnican jezik Evropske unije. Ja je 2006. godine razbilo tojtabu. Vece se odvijalo na ruskom, dekor matog stanasakupljenjepo ruskim buvljim pijacama. Za vreme gromoglasnog aplauzanakraju,caksui оko fell gledaoci Imali suze и ocima. «Frankfurter Allgemeine Zeitung» oSonji.m] 2007.

SVET PUN SNOVA KOJI PULSIRAJU Kad gledamo opus ovog letonskog reditelja, cesto ne znamo da li da se smejemo ili da placemo. Po svojim originalnim pogledima on je cuven u citavoj Evropi, a u poslednje vreme rezira i van svog Januais Teatris-a u Rigi, mahom za pozorista u germanofonim zemljama. Zasto je Hermanisovo pozoriste tako uzbudljivo? Mozda zbog likova u njegovim predstavama, obicnih ljudi i njihovih prica iz svakodnevnog zivota, kao i zato sto Hermanis, sa zadivljujucim osecanjem za pravi detalj, pronalazi ono nesto sto se krije ispod mozda najbanalnije povrsine, nesto sto je dramaticno, bitno, zajednicko svima nama. Hermanis vraca covecnost u pozoriste. Covecnost u smislu razumevanja i saosecanja, nasuprot pozoristu otudenosti i prozaicnosti, tako rasprostranjenom u ovo doba. On, medutim, ne gleda kroz ruzicaste naocare kao sto bismo mogli da pomislimo. Hermanis ume da bade i okrutan i nemilosrdan kao„najhladniji" medu umetnicima. Raspon emocija koje pobuduje svojim delima prilicno je sirok, a u isto vreme Hermanis uspeva da izazove upravo one najprotivrecnije. Osnovu Hermanisovih ostvarenja cini i dokumentarni materijal. Drama Letonske price, na primer, jeste dokumentarna; u njoj stvarne price obicnih ljudi - taksiste, vozaca autobusa, striptizete... postaju dramska grada. Hermanisovo osecanje za dokument, realizam ili hiperrealizam tipicno je za njegove rezije knjizevnih i dramskih delà, Sonja je kratka prica ruske spisateljice Tatjane Tolstoj, unuke klasika sovjetske knizevnosti Alekseja Tolstoja. Hermanis uspeva da u pozorisni jezik preobazi misao koju je Viktor Jerofejev, opisujuci

86

GLAVNI PROGRAM