Bitef

25. SEPTEMBAR

/MUZEJ NARODNOG POZORIŠTA

18.00

PREDAVANJE-PERFORMANS: UMETNIČKI ŽANR ILI ISTURENO ODELJENJE EDU-FACTORY?

Predavačica: Jelena Vesić

★ Polazište ovog predavanja biče izložba Lecture Performance, predstavljena u dva nastavka u Kelnu i Beogradu 2009/2010, kao prva izložba koja se neposredno bavila ovom umetničkom formom, naglašeno popularnom i prisutnom na umetničkoj sceni tokom poslednje dekade. Izložba je održana u saradnji Muzeja savremene umetnosti - Beograd i Koelnische Kunsvereina kao proizvod kolaborativnog rada četiri kustoskinje: Anje Nathan-Dorn, Kathrin Jentjens, Radmile Joksimovič i Jelene Vesič. Pojam Lecture Performance (predavanje-performans) u sebi ukršta dve prakse - praksu predavanja i praksu performansa - obe sa svojim dugim i promenljivim istorijama i politikama. Žanrovski pristup problematic! zahtevao bi odgovor na pitanje da li se u

okviru bogate tradicije performansa i body art-a može izdvojiiti specifična forma „predavačkog performansa”. Nedostatak konsenzusa oko toga šta predavanje-performans zapravo jeste (ili može biti) dovodi do potrebe da se istraže različiti pojavni modeli i modusi delovanja, kao i ideologije koje stoje iza njih. U torn procesu se susrečemo i sa pitanjima „institucionalnih" kompetencija i disciplinarnog ograničenja, jer bez obzira na savremene „interdisciplinarne pristupe”, več u prvom kontaktu sa ovom ternom nailazimo na raziičite kontekste i interpretacije u okviru vizuelnih i izvodačkih umetnosti. Unutar izvodačkih umetnosti, forma teorijskog performansa je bila okosnica brojnih izvodenja i kritičkih tekstova još pre nego što se počelo diskutovati o predavanju-performansu, ali je ipak termin Lecture Performance prevladao kao ‘teorijski brend’ koji je natrkrilio ove prakse. U pitanju su prakse u kojima umetnici deluju na razmedi izmedu predavanja i performansa, uključujuči u

sopstveni govor elemente samo-refleksije, društvene refleksije, diskusione forme ili pozivajuči na raziičite oblike participacije, akcije i kritičke intervencije. Geneza predavanja-performansa se može pratiti unazad sve do aktivnosti konceptualnih umetnika, pre svega kroz teorijske artikulacije umetničkog rada koje je predložila grupa Art&Language, mada je sam pojam uveden u terminološko polje umetnosti tek krajem devedesetih godina, preko savremenog plesa, u čemu je značajnu ulogu imao rad performera poput Gzavijea I Rua. Izložba Lecture Performance koja je pokušavala da se bavi kako „definicijama žanra”, tako i politikama koje prate „nedostatak konsenzusa” oko pojmovne artikulacije, bila je konstruisana oko četiri bazična problema: pitanja politike umetničkog govora i dalekosežnosti umetničkog glasa, kao i pitanja „čemu nas uči savremena umetnost”, te kako njena specifična znanja kooptiraju ili divergirajo u odnosu na realnosti savremenog kapitalizma.

26

48 Bitef 14

Nove pozorišne tendencije