Bitef

„Izvodenje na sceni Poludele lokomotive Stanislava Ignacija Vitkijeviča (ili Vitkacija, kako se potpisivao) zahteva poprilično umetničke hrabrosti. Komad bez teze u dva čina s epilogom, koji je Vitkaci napisao pod uticajem svog avangardnog programa Uvod u teoriju čistog oblika u pozorištu, odbija svako apriorno režijsko rešenje i vodi nas nepoznatim i neotkrivenim putevima. lako su, s jedne Strane, Vitkacijeve umetničke ideje u našem vremenu kuriozum posebne vrste, vredi ih ponovo premisliti iz ugla savremenog stvaraoca, jer on je jedan od umetnika dvadesetog veka koji je svoje reformističke ideje artikulisao svom svojom teoretskom jasnočom, a kojeje u svom delu praktično i primenjivao. U scenskom izvođenju Poludele lokomotive, doduše, nalazimo se na Vitkacijevoj parnoj lokomotivi, ali je reč o metafori pozorišta

i života, za koju nam se čini, da je nepunih sto godina posle Vitkacija, ponovo izgubila svoje svojstvo da uznemirava. U lokomotivu ulazimo tik pre njenog pokretanja. Ložač Mikołaj Vojtašek i mašinovođa Zigfrid Tenger se pred polazak opraštaju od verenice Julije i žene Sofije. Poludela lokomotiva počinje kao dramska predstava u stilu psihološkog realizma koji prikazuje suptilne odnose odakle svaki čas vrcaju naostrene replike. Prikazane su slike ushičenog, lažnog života, koji u isto vreme liči na teatar u kome nezadrživo raste napetost koju Poludela lokomotiva mora da oslobodi da bi mogla razviti svoj metafizički potencijal." Eva Kraševec

63

Glavni program

48 Bitef 14