Borba, 20. 07. 1993., S. 14

14 ЕАУ

PISMA

; BORBA UTORAK 20. 7. 1993.

POVODOM IZLASKA KNJIGE VELJKA KADIJEVIĆA „MOJE VIĐENJE RASPADA“ (5) % „VOLIM GETEA IAKO JE NEMAC" ({,BORBA“, 14. JULA)

| | Ј o ooo Ф 7

„JUSTICIJIn Vifez > | e

fmusnog lika

Totalna nesposobnost

„operacije“ Slovenije

Piše: Ivan Veselinović

Jugoslavija je bila „... užasno važna svetu — na užasno neugodan način...“ g. Kadijeviću, ali ste Vi i Vaši saradnici napravili užasne greške što je niste zaštitili i sada milioni njenih bivših građana (ne 6 ili 10 ili 1000, već

milioni) to plaćaju na užasan

način.

A propos „unutrašnjih neprijatelja“, što je Vaš ali i ne samo Vaš omiljeni termin, sećam se da je bilo, a i sada je veoma popularno objašnjavanje u stilu: „... taj i taj predsednik te i te republike ili funkcioner nekog važnog državnog organizma je bio na školovanju na Zapadu, tada i tada. Znate on je sigurno njihov čovek...“ i tome slično. Koliko se sećam i Vi ste bili odličan đak jedne visoke vojne škole na Zapadu, ali to verovatno nema nikakve veze sa Vašim, tvrdnjama ili...?

o se tiče debakla JNA u Slo„veniji, iako bih pre rekao vojnog vrha i svih onih koji su bili dužni da profesionalno prireme JNA za izvršenje njenog ustavnog zadatka u uslovima nestabilne političke situacije i ustaVne krize u državi, o tome g. Kadijević — iz jasnih razloga, VeOma malo govori. A tu je, de facto, počeo raspad Savezne držaVe. Reinici se netnaesi dana vojničkes iskustva

U proleće 1990. g. Savezni sekretarijat za NO je došao do rezimea Studije koja je izrađena u Izvršnom veću Skupštine Slovenije, pre višestranačkih izbora. U Studiji je obrađena problematika sticanja nezavisnosti republike i zaključeno je — biće međunarodno priznata ona zemlja koja ima teritoriju, stanovništvo, vlast i koja je u stanju da tu vlast održi ili odbrani. U tom smislu su preduzete mnoge konkretne mere, naročito posle izbora, pri čemu treba imati u vidu da je sistem odbrane u toj republici bio jedan od najboljih u SFRJ, uključujući štabove i jedinice Teritorijalne odbrane.

JNA je povukla, krajem, 1989. godine oko 70 odšto naoružanja tih jedinica, ali je 30 odsto ostalo u rukama TO Slovenije što je, uz određenu ilegalnu nabavku u periodu pripreme secesije, bilo sasvim dovoljno da se razbije i onemogući loše ili nikako pripremljena i vođena akcija obezbeđenja granice i ne samo graniсе. Određenim kanalima SSNO i SIV su bili upoznati da Izvršno veće Slovenije pokušava da nabavi radio-predajnik jačine 150-200 KW, što je bilo u funkciji pripreme za medijski rat u svetu. U listu „Danas“ od 23. maja 1991. godine objavljen je članak o novom ministru odbra-

ne Janši. U tom članku je izneto,

između ostalog, da je u ministarstvu izrađena analiza izvršenih vojnih udara u svetu i izvučena sledeća iskustva — OSnoVni nosioci operacije su bile oklopno-mehanizovance jedinice i specijalne jedinice, što znači da se moraju obezbediti jača sredstva protivoklopone odbrane, zaprečavanje komunikacija i snažan medijski rat, protiv JNA i porodica starešina. Obaveštajnim putem dobijani su podaci o stvarnim pripremama TO Slovenije. i 3

Sve što sam izneo moralo je biti poznato saveznom sekretaги, апа сакта 1 рјапепта и Generalštabu, naročito preko odgovarajućih specijalnih službi koje su zatajile. Poseban nedostatak su bili očiti propusti ovih službi, jer je nemoguće da se nije znalo ono što je saznavala Služba bezbednosti unutrašnjih poslova.

·Ići u specijalnu operaciju, kao što je bila akcija cbezbeđenja državne granice i ne samo granice, sa malim, loše pripremiljenim jedinicama, bez izolacije masmedija i rukovodstva Otpora, to je totalni neprofesionalizam i nesposobnost i tako se mora i okarakterisati. Sve drugo je laž, obmana i skrivanje lične odgovornosti za raspad države.

Oklopno-mehanizovane jedinice su poslate na zadatke bez jače pratnje pešadije, bez izviđanja, praćenja iz vazduha i podrške neke i bez većih zaliha hra-

4 пе 1 vode i bojeve municije, sa

neiskusnim posadama u kojima je bilo i mladih vojnika sa 15 dana boravka u JNA.

Da nisu za svet to možda krivi samo „izdajnici“ ili nesposobne starešine od vrha Armije pa naniže? Gde su bile druge jedinice „koje su vam trebale?“ Šta je bilo sa izolacijom masmedija, rukovodstva otpora i SOopstvenom propagandom? Ništa g. Kadijeviću i to je dokaz, isto tako,

Licemerna laž

Pokušaj da se debakl Armije i „krnje“ Vrhovne komande objasni time da „... mi... eto, nismo hteli da uništavamo slovenački narod...“ je licemerna laž i pokušaj opravdanja svojih nesposobnosti ili nečega mnogo goreg. Uostalom, niko u Skupštini Jugoslavije nije tražio da se ubija narod. Zna se kako se izvode specijalne operacije ili se nije znalo? U tom slučaju je sasvim jasno zašto sc izbegava jasan, argumentovan odgovor ili objašnjenje te operacije „Poraz“, jer kako je

drukčije i nazvati.

Razmišljajući o tome čovek ne može da se otme utisku da je taj zadatak i urađen tako da ga se ne izvrši. Nisu daleko od istine oni građani koji su, opet sa raznim motivima, dolazili pred zgradu Generalštaba i upućivali ličnostima na vojnom vrhu razne ružne reči uključujući i onu najgoru u našim narodima koji su uvek cenili slobo-

du, a prezirali prodane duše.

Manifesfacija (ne)moći: fenkovi JNA u Sloveniji, u prolece 1990.

nesposobnosti rukovođenja ili još nečeg drugog?

Dehakl za С!апке

Šta reći za najvišeg vojnog rukovodioca koji odobrava upućivanje kako sam kaže — „oko 1.900 vojnika i starešina sa odgovarajućom tehnikom... koji su, iako sa relativno malim snagama, za 48 časova od 137 objekata na granici zauzele 133 i time praktično izvršile dobijeni zadatak“. Uz 40 mrtvih mladih vojnika g. Kadijeviću, o čemu ne kažete ništa, zatim o razbijenim jedinicama, vojnicima i starešinama Koji su držani u logorima napuštenih rudnika, izloženi nemogućem maltretiranju — naravno „JNA se pripremala za rat u koncepciji opštenarodne odbrane“, a ne za ovako surov i podmukao od-

· ROS.

Da li Vi znate ili to niste učili kako se država i njena armija odnose prema pobuni u sopstvcnim redovima, Jer TO Slovenije je tada još uvek bila deo Oružanih snaga SFKRJ. Uostalom, u tomi smislu ste i dobijali i poruke sa Zapada i to od prijateljske

države, ali se na te poruke niste -

ni osvrtali. Nemojte opet reći da su to bile lažne poruke u funkciji razbijanja a ne očuvanja držaме. ,

Prepričavati mnoge detalje toga debakla koji smo svi gledali na TV, čitali i zgranuti komentarisali, bilo bi u ovom trenutku nesvrsishodno, ali o tome bivši Savezni sekretar za narodnu odbranu uporno ćuti. Ima jedna izreka koja kaže: „Čovek sc razlikuje od drugih živih bića jer može da pocrveni“. Da li ste Vi uopšte pocrvcneli i jednoga trenutka posle propasti Savezne države, 8. Kadijeviću? Ja jesam!

Može se, naravno, postaviti pitanje da li bi vojnički poraz Slovenije zaustavio rat i raspad zajedničke države i po kojoj ccni? G. Kadijević, kaže nc, uz tvrdnju da bi to izazvalo intervenciju Zapada. Preširoko bi otišli razmatrajući detalje ove mopućnosti, ali je jasno da bi to značilo, međunarodno pravno, agresiju na Jugoslaviju, Која је rešavala unutrašnji problem secesije i pobune u okviru Oružanih snaga. To bi bio sasvim drugi odnos, ali je trebalo imati i drugačiji vojni i politički pristup. Na jednom mostu g. Kadijević

kaže: „Politika je ocijenila da se JNA u Slovenije nije imala za što boriti...“ Koja politika g. Kadijeviću? Mnogo se sklanjate iza uopštcnih izraza, ali Vam je to slabo pokriće za neizvršenje obaveza po Ustavu države. To Vam niko ne može oprostiti! Nastavlja se

Opšte je mesto da nadmenost nije prijatelj promišljenosti. Kada se to zaboravi može se lako dogoditi da čovek misli da zna i ono što ne zna. Zato ovih neko-

liko redova nije replika tužiocu

Miodragu Tmušiću, vec зато skromni podsetnik za čitaoce O dve tri notorne Činjenice.

1. Izreke nisu socijalne zakonitosti. Ovo se odnosi i na latinske sentence na koje upućuje tužilac Tmušić. Pri tom, on je sažeo u jednu „dok oružje govori muze i pravo ćute“ dve izreke. Prva glasi Inter arma silent Musae“ (U ratu -ćute muze); misli se

na činjenicu da u ratnim okol-

nostima nema uslova za razvoj nauka i umetnosti. Što se druge tiče, ona glasi „Inter arma silent leges“ U ratu ćute zakoni). Nju je izrekao Ciceron u delu „Pro Milone: 4,10“ Smisao joj je da su, dok oružje govori, redovnom životu zakona i poretka (a ne prava kao dogme) ograničene mogućnosti. Ali to u svakom slučaju ne znači da ove izreke imaju karakter socijalnih zakonitosti. Suprotni primeri su mnogobrojni. Za ovu priliku dovoljno je reći da su upravo u kontekstu takvih okolnosti neposredno nastale dve velike međunarodne pravne kodifikacije: Haška i Ženevska pravila.

2. O okolnostima pod kojima su nastale velike francuske kodifiRhacije. Tužilac Tmušić nije sasvim srećno Izabrao primer Za

ilustrovanje odabranih sentenci-

ja (sažetih u jednu). Velika kodifikacija krivičnog i građanskog prava u Francuskoj nije izvršena u vreme revolucije, „dok su topovi grmeli čitavom Evropom“. Neke stvari su očigledno pomešane. Kodifikacija Je izvršena 1807. godine, u vreme Carstva, a zasnovana je na idejama RevoJlucije. Topovi u tom trenutku Jesu grmeli, ali ne u revolucionarnom haosu. Veoma moderno uređena, vojnički, privredno i kulturno osnažena francuska država je ratovala protiv članova evropske koalicije, ali 1 vodila uspešnu diplomatiju Čiji je

vrhunac ugovor u Tilzitu. Kako

bi onda primer o kome je reč imao bilo šta zajedničkog sa sadašnjim trenuikom газшгепе države kakva je Jugoslavija ı 5Tbija u njoj?

3. O nekim feškoćama u logičkom rezonovanju. Iz tvrde-

nja: „Samo zato što su Nemci bI-.

li naši protivnici u ratu, ne Imogu da ne priznam da su u poslednja dva veka'dali čovečanstvu veliki broj blistavih umova u filozofiji, književnosti klasič-

noj muzici i teoriji prava“ Tuži-,

lac Tmušić izvlači sledeći zaključak: „Prema tome, savremeno nemačko zakonodavstvo je modernije od francuskog. „Ovakav zaključak logički ne sledi. Pored formalnologičke postoji i faktička greška. Brižljiva analiza rešenja jednog i drugog zakonodavstva verovatno bi dala sasvim različit odgovor, uključujući i taj da su po savremenosti rešenja oba zakonodavstva na veoma visokom nivou. Mala opaska Za kraj. Nemačko zakonodavstvo je menjano i dopunjavano 80-tih godina, a francuska zakonodavna reforma je upravo u toku.

4. O korelaciji između uzrasta i ljubavi prema narodima. Čini se da tužilac Tmušić ceni da postoji visoka negativna korelacija između uzrasta pojedinaca i njegove ljubavi prema NemciIma. Pretpostavljam da ovaj zaključak ne proizilazi iz metodološki kokretno izvedenih istraživanja, već iz ličnog iskustva Intelektualnog ili drugog). Što se mene tiče teško da sam nešto bizarnije i opskurnije (da ne ka-

· i svedoci.

žom ftmušnije) pročitao ili čuo u poslednje vreme.

5. Ko je nama neprijatelj? 1)a li su nama više „zla“ u toku Drugog svetskog rata učinili Nemci

Ili „oslobodioci“ koji su siste-

matski rušili međunarodnu, ratnu i posleratnu Jugoslaviju, da bi sa tim navikama nastavili i danas, a sa Jedinim ciljem: vladanje u zlu i sa zlom, neka čit!alac proceni sam. Nemaca sno se, slava Bogu, posle četiri godinc ratosiljali, a „oslobodilaca“ nismo nI posle više od pola vecka. Duhovni darovi dobijeni od Nemaca, koje i tužilac Tmušić takođe zapaža (.,Volim Getea iako je Nemac“) ne mogu se ni porediti sa ideološkim darovima „oslobodilaca“. S 6. O intelektualnim nakloпозгшпа 1 ргегегепсјата. Гјиbav tužioca Tmušića prema francuskim kulturnim vrednostima je za svaku pohvalu. Ali u nabrajanju svojih intelektualnih ljubavi prećutao je upravo one čiji je lik i delo žestoko branio I odbranio: druga Staljina i druga Lenjina. Kao sto se beogradska javnost seća, ne tako davne 1983. godine (!), kao mladi tužilac, Tmušić se proslavio za sva vremena zabranjivanjem uglednog filozovskog časopisa „Theoria“ (br. 3 (1983) zbog dve fotokarikature (?!), jedne u liku Staljina, druge u liku Lenjina. Kao da je naslućivao tajne uzore 5adašnjih vlastodržaca. „O tempora! O mores!“ Vladan Vasiljević jBeograd. _* !me koje je sam sebi dao fužilac Miodrag Tmušić u feksiu objavljenom u _slobadnim novinama „Srpska reć“ od 19. jula 1993. br. 76 („Torkvemouda vaski“, 51. 49).

„OCEKUJE SE POBUNA POTROSACA” („BORBA“, 15. JULA)

295У e Pezsfa MESO izjavio Povodom napisa na Stran! 6. „Očekuje se pobuna potrošača“ u dnevnom listu „Borba“ od 15. 07. 1993. godine gde se pominje moje ime, molim Vas da saglasno Zakonu o štampi objavite sledeće:

1) Nikada i nikome povodom Predloga izmene zakona o Kadio-televiziji Srbije nisam davao nikakve izjave i komentare, pa su prema tome i navodi nepolpisanog novinara čista Копstrukcija i potpuna neistina.

2) Istina je da me je pre nekoliko dana telefonom pozvala jedna ženska osoba, koja se predstavila kao поутаг „Вогbe“, čijee se imena ne sećam, рг tajući me da li sa mnom može da razgovara o pomenutom 2аkonu, na šta sam odgovorio da u JP „Elektroprivreda Srbije“ postoji odgovarajuća služba za kontaktiranje sa sredstvima informisanja i da je najbolje da se obrati Bogdanu Đurđeviću 12 Direkcije za Marketing.

Posle izvesnog vremena ponovo se javila telefonom da nikoga ne može da pronađe za razgovor, a da je gospodin Đurđević na godišnjem odmoru. Odgovorio sam da ja tu zaista uz izvinjenje ništa ne mogu Dpomoći. Na kraju razgovora mo Je zamolila da kažem da li će u primeni Zakona biti određenih teškoća, na šta sam odgovorio da svaka novina, pa i Ova, može stvoriti određene potreškoće i dodatne troškove elektroprivrednim preduzećima. I to je sve i baš ništa više rečeno u telefonskom razgovoru o čemu postoje Vaso Bulajic

Beograd.