Filatelista

Poseban aspekat je frankatura: na novinama nema ni adrese

ni traga od nje na naslovnoj strani, što znači da su novine

morale putovati pod zavojem. Međutim, tarifa bitada bila

10 para, što nije slučaj. Objašnjenje dato da podrži

originalnost objekta je da je “jedan putnik doneo

taj primerak novina iz Bosne do pošte Račanske,

nosio sa sobom marku i poslao ih odatle u

Beograd“. lako je ovaj objekat dobio odmah

po otkriću 1928. atest (netačan): “poništen

sa beogradskim žigom NAPLAĆENO”, nje-

govu originalnost je osporavao (1971.)

Vuković (2), a docnije 1975. i Životić (3), jedan od velikih poznavalaca srpskih maraka.

|3. АВГУСТА. ГОДИНА 1.

| ВЈЕСТРИК i sl. 2 “Bosanski Vjesnik” iz 1866. godine koji se tretira kao falsifikat Пре пе Posle pažljivog ispitivanja žiga pret| = _ |ровјам ага да bi se moglo raditi o poništavanju sa originalnim žigom NAPLACENO pošte Račanske, ali otisnuto mnogo godina nakon prestanka upotrebe, radi prevare sakupljača. Ovo gledište podupire i činjenica da je potpuno nov žig NAPLAĆENO isporučen pošti Račanskoj 1866., samo nekoliko nedelja pre štampanja ovog "Bosanskog Vjesnika” tako da žig koji je otisnut ne bi trebalo uopšte da izgleda pohaban. Takođe je poznato da su, na žalost, mnogi ručni žigovi iz tog vremena smešteni u Poštanskom arhivu bili zloupotrebljavani u periodu 1890 – 1930, a novine o kojima govorimo su upravo takav slučaj. Takođe je poznato da je Sud u Beogradu osu-

у прима Сопр'

trgovca žigovima koji su bili van upotrebe (objavl- \\ jeno u “Beogradskim novinama” 1896) (3). sl. 3a Novine “Seljak” iz 1866. godine, originalne iz

vremena

Objekat 2 (sl. 3a i 3b) novine “Seljak” poslate iz Beograda za

НЕ > Svilajnac. 2 Ove novine

i skrivane dugi niz godina u