Gledišta

vanje, dmpresivne investicije za opremu 1 osposobljavanje većeg broja naučnika, svedoče o bltno drugačijem položaju nauke u savremenom razvijenom društvu. Ništa ne bi izgledalo tako naivno kao objašnjenje da je izmenjen odnos prema naud proizišao iz evolucije pogleda na ovu delatnost, nezavisno od procesa koji su se odigravali u krilu privrele i društva. Ti procesi su gurali nauku prema matici društvenih zbivanja, uplivišući i na formiranje svestd o značaju dstraživanja. Razumevanje ovih procesa nije važno jedino kao istorijsko objašnjenje kako je vremenom nauka sticala svoju društvenu afirmaciju. Od toga je značajnije da se utvrdi objektivna osnova, na koju se mogu osloniti sva opšta i specifična rešenja o mestu nauke u našem društvu Svaka analiza o položaju nauke mora poći od tendencija u razvoju privrede. Porast proizvodnih snaga je najopštija tendencija koja je proširivala materijalne mogućnostd za naučni rad. Zamomo je zadržavati se na ovoj notomoj istini i ponovo iznositi brojke o progresivnom rastu udela nauke u raspodeli narodnog dohotka. Sudbinu istraživačkog rada opredelile su i dmge važne, ali manje obrađivane tendencije, kao što su koncentracija proizvodnje i tehničfci progres, dve tendencije koje se međusobno podržavaju d uslovIjavaju. Reperkusije ovih zakonomernih tendencija zaslužuju posebnu pažnju. Već u drugoj polovdnd XIX veka Marxov zakon koncentracije kapitala i proizvodnje počeo je dobijati vidljivu empiričku potvrdu u SAD. Napori da se na teorijskom planu ospori ovaj zakon jenjavald su pred svc očiglednijim procesom koncentracije u praksi. Kroz prizmu savremenih zbivanja svaki prigovor ovom zakonu izgledao bi savršeno deplasiran. Nekoliko brojki koje navode Chandler i Salsburv 1 ) pokazuju prave razmere koje je koncentracija kapitala i proizvodnje uzela u SAD. U 1960. godini 600 društava, koja čine samo 0,5% broja dmštava u SAD, ostvarila su više od 53% ukupnog dohotka svih dmštava zajedno. Iste godine 100 najvećih industrijskih firmi realizovalo je 54% ukupnog profita u industrijskom sektom. Zapadna E\nopa je zaostala u tempu koncentracije, naročito između dva svetska rata što je prema nekim mišljenjima glavni razlog sporijeg rasta njene privrede u poređenju sa američkom. No, usporena koncentracija u prošlosti kompenzirala se u veoma brzim integracijama posle dmgog svetskog rata, što je možda, najspektakulamija pojava na ekonomskom planu u ovom delu sveta. Marx je vizionarski predvideo ne samo opšte linije koncentracije proizvodnje i podruštvljavanja rada, već je unapred sagledao i mnoge specifične promene koje će proces integracije neminovno doneti sa sobom. Evo šta on kaže o korišćenju nauke: ~Ruku pod mku sa ovom centralizacijom, ili eksproprijacijom mnogih kapitalista od stra ne malo njih (podmkao K. Marx), razvija se kooperativni oblik procesa rada u sve većem razmem, sve sn a tehnička primena nauke (podvukao K. Mih.).

») A. Chandler et St. Salsbury, ~Le role de la firme dans l’economie amćricaine L'entreprise et l'ćconomie du XXe si&cle”, ~Presses un?versitaires de France”, Paris, 1966. tome 1.

6

DR KOSIA .vnHAILOVIC