Gledišta

kada se radnik obezbedi da on učestvuje kao sopstvenik. sistem privređivanja postaje racionalan, nema više sukoba interesa. „Učešće radnika s njihovim sredstvima (podvukao M. S.) u radnoj organizaciji i kamate (podv. M. S.) dobijene iz radne organizacije sarao bi podstakle racionalnije ponašanje kako pojedinih radnika tako i organa upravijanja, pre svega kada bi se donosile odluke o štednji, o kreditiranju, o investiranju” (str. 1323). Najzad smo stigli do društvene osnove problema raspodele dohotka. Zašto je Cerne svoju anaiizu teorije raspodele dohotka, namemo ili nenamemo, razvijao onim dugim i nedovoljno sistematizovanim izlaganjima da bi došao do ovako konfrontiranih problema društvene organizacije samoupravnog socijalističkog dmštva, meni se ne čini da predstavlja pitanje od prvorazrednog značaja pri teorijskom i logičkom tretiranju problema. Mnogo je važnije radi boljeg razumevanja njegove koncepcije i metodologije izložiti i rekapitulirati osnovne ideje od kojih je pošao i na kojima je zasnovao svoju teoriju raspodele dohotka. Pre svega, Ceme ističe da je za dmštveni položaj radnika osnovnodajeon samo vlasnik svoje radne snage, a ne i sredstava za proizvodnju. On je dobrovoljno ušao u radnu organizaciju, unoseći kao „neotuđivu svojinu” svoju radnu snagu. Nasuprot njemu stoji radna organizacija koja je nosilac svojine sredstava za proizvodnju i koja ima odvojen interes od radnikovog. Ona predstavlja stalnu ćeliju dmštvene privrede. Na taj način dmštveno povezivanje radnog čoveka sa sredstvima za proizvodnju, njegova samoupravna prava, ostaju u ovoj konstelaciji faktički nerealizovani. Sredstva za proizvodnju koja se nalaze u dmštvenoj svojini nisu objekt njegovog odlučivanja i upravljanja, jer on nije njihov vlasnik, a ni kao kolektivni preduzetnik nema garanciju da će se trajno njima koristiti. U takvoj dmštvenoj konstelaciji treba stvoreni dohodak raspodeliti na hčne dohotke i na fondove radne zajednice. Ceme postavlja pitanje da li takvi odnosi dohotka mogu da se tretiraju ~kao razvijeni socijalistički odnosi za koje je već odavno proklamovano da će počivati na radu” gde treba tražiti odgovor na ovo pitanje? U radnoj organizaciji razvijaju se samoupravni oblici upravljanja uza sve intenzivnije i direktnije učešće proizvođača u samoupravljanju upravo zato što učestvuju u radnom procesu, dakle, samoupravne funkcije proizvođača „počivaju na njihovom radu”. Ovu činjenicu Ceme nigde nije istakao ni teorijski analizirao. Prema tome, Ceme je suprotstavio pojedinca-proizvođača radnoj organizaciji, zanemario samoupravne oblike njihovog povezivanja ili ih oglasio za neefikasne. U takvoj dmštvenoj stmkturi logično je izvesti zaključak da se sukob interesa koji nastaje u raspodeli dohotka na nivou radne organizacije može rešiti samo ako se sistem raspodele dohotka u radnoj organizaciji izmeni i dovede u sklad sa dmštvenim

302

DR MILOS SAMARDŽIJA