Gledišta

PISMA REDAKCIJI

POSTOVANI DRUŽE GLAVNI UREDNIČE*

U broju 11. 1967. godine, na str. 1537—1539 Vašeg časopisa, dr Aleksandar Stojanović je pokušao da opovrgne ono što sam Vas ja zamolio da objavite povodom njegovih tvrđenja o meni u broju 6—7. Vašeg časopisa, U tom novom napisu, međutim, on ne samo da ništa nije opovrgao već je još jednom, i sasvim jasno, pokazao da mu nije stalo do objektivnosti i istine i da, zaista, s njim nema drugog načina raspravljanja nego u sudskoj dvorani, sa svima posledicama koje takvo raspravljanje povlači. Bez obzira na to, ničim ne prejudicirajući takvo raspravljanje, ja sam, međutim, dužan da i pre njega javnost upozorim na izvesne okolnosti, u prvom redu zato što ovde nije reč o jednoj raspravi između dva čoveka koji na pojedine probleme gledaiu različito, već o načelnom pitanju obaveze onih koji o nečemu raspravljaju da, ukoliko već smatraju da to raspravIjanje treba da bude javno, javnost izveštavaju objektivno i istinito. Uveren sam zato da, bez obzira na odgovarajuće mkonske odredbe koje Vas na to obavezuju, nećete odbiti da objavite sledeće moje konstatacije: 1. Jedna od najvažnijih netačnosti u napisu dra Stojanovića, koja prouzrokuje i niz drugih, jeste to što on stalno insistira na „dokazima” koji se njemu čine čak „neoborivi i najbitniji” koje sadrži izveštaj Komisije koja je „slučaj”

*) Objavljujući ovo pismo napominjemo da Redakcija više neće biti u mcn gućnosti da izađe u susret eventualnoj želji dra Aleksandra Stojanovića i dra Vojislava Petrovića da nastave svoju polemiku. Smatramo da je njihovo pravo _na javnu raspravu u časopisu zadovoljeno i da su oni u svojim napisima javnosti saopštili svoje najvažnije argumente.

PISMO REDAKCIJI

259