Gledišta

manja todorović

OTPUŠTANJE SA OTPREMNINOM

Početak sprovođenja privredne reforme i novi uslovi privređivanja otkrili su u mnogim granama industrije da je proizvodnja skupa zbog velikog broja nestručne ili nedovoljno stručne radne snage. Mnogi radni kolektivi su tada prebrzo reagovali otpuštanjem jednog broja radnika. To su, po praviiu, bili manji radni kolektivi, sa proizvodnjom izrazito ekstenzivnog karaktera. Sve veće radne organizacije su, po pravilu, prve teškoče u sprovođenju privredne reforme prebrodile ne otpuštajući radnu snagu. Ali za dve i po godine trajanja privredne reforme postalo je očigledno da, i pored najbolje volje, nedovoljno kvalifikovani radnici ne mogu biti dalje nosioci savremene industrijske proizvodnje. U mnogim radnim organizacijama pojavila se dilema: da li se pomiriti sa neminovnim zaostajanjem na tržištu ili se osloboditi nestručne radne snage i primati stručne, kvalifikoane mlade kadrove koji bi mogli dobiti bitku na tržištu. Paralelno sa ovim postavilo se pitanje koje kriterijume primeniti prilikorn raskidanja radnog odnosa a da se ne ugrozi egzistencija porodica kojima su jedini prihodi rad u preduzeću, kako ispuniti obavezu da se uposle invalidi rada. kako izvršiti selekciju Ijudi koji svojim stručnim sposobnostima ne mogu da prate tehnički progres, a imaju druge mogućnosti za stvaranje dohotka i obezbeđenje svoje egzistencije. U naporima da se nađu rešenja za mnoge od ovih dilema rodila se ideja da se radni odnos raskida uz pristanak radnika, ali tako đa svaki radnik pri tom dobije određenu sumu novca s kojom može početi novu delatnost ili proširiti onu kojom se u slobodnim časovima bavio. Mnogi kolektivi su se odlučili za ovaj oblik raskidanja radnog odnosa uz tzv, otpremninu.

588