Gledišta

STUDENTSKA NOVA LEVICA: BUNT ILI REVOLUCIIA

989

sta na njemu, ideja samoupravljanja postaje njegova stvarna negacija. Jer je samoupravljanje, po svojoj suštini, negacija klasnog nasilja (a to znaoi države i drugih oblika otuđene političke opresije). 4. Poslednjih decendja, objektivni razvoj proizvodnih snaga stvorio je i stvara uslove za nastanak jednog, nazovimo ga uslovno, novog sloja: tehnokrata. Piramida organizacije, rukovođenja i kontrole rada i drugih društvenih poslova zahteva obučene i školovane „eksperte” za upravljanje Ijudima i stvarima. Ti stručnjaci svoju društvonu funkciju zasnivaju na manju i nauci (posebno onoj koja se naziva „primenjena nauka”). Nastanak tog društvenog sloja nije slučajan. Naprotiv, njegovi su izvori u razvitku industrije, ali ne samo mašinske industrije već i jednog sveobuhvatnog „tehnološkog sistema”. Društvo sve više ima šansi da bude „tehnološko”. U takvim uslovima nastaje i nova vizija „tehnološkog društva”, a nauka postaje mit i sredstvo. Tehnokratija ne veruje u Ijude, klasnu borbu, revoluciju, politiku (koja nije samo „tehnika”), nego samo u nauku i naučne metode (postupke i sredstva) manipulisanja Ijudima i stvarima. Tehnički i ekonomski napredak nisu sredstva; oni postaju oiljevd ~'dnuštva obilja”. I kada se čimlo da altemativa istorijskog razvoja nije ni klasično građansko dmštvo ni socijalizam, nego tehnološko dmštvo blagostanja, politička akcija studentske nove levice, u zajednici sa radničkom klasom, postaje naj direktnij a negacija i kritika tehnokratske vizije .giovog dmštva”. Tome, naravno, treba dodati da je razvijeno industrijsko dmštvo doseglo, svega nekoliko decenija ranije, neslućen stepen razvoja tehnike i ekonomije. Ali je ujedno i zaoštrilo socijalne sukobe. Progres je bio vlasništvo samo jednog dela dmštva (i to još uvek manjeg broja Ijudi i gmpa). Siromaštvo je postalo još vidljivije i za siromašne nesnošljivije. Razlike između siromašnih d bogatih naročito postaju uočljive između dndustrijski razvijenih zemalja i tzv. zemalja u razvoju. Istovremeno, društvo koje tvrdi da je racionalno, da pomoću tehnike i nauke rešava najefikasnije Ijudske probleme, troši ogromna sredstva (materijalna i kadrovska) u razarajuće svrhe. Svu apsurdnost iiuzije i pnivida o tehnološkom dmštvu blagostanja i njegovoj surovoj stvamosti najsenzibilnije doživljavaju mladi, posebno istudenti. Stoga je razumljivo što je prva bura protesta i otpora prema laži tog dmštva, u kome je raskorak iizmeđu ciljeva i sredstava, ddeologije i dnstituoija , stvamih odnosa i reči bivao sve veći, nastala među studentima, ali se i relativno brzo prenela i prenosi na dmge slojeve i klase. 5. Univerzitet je jedna od najkonzervatdvnijih instituoija u savremenom društvu. Prvi studentski otpor je započeo kao borba protiv zaostalosti univerziteta. Univerzitet poslednjih godina trpi sve masovniju i racionalniju kritiku. On je s punim pravom nazvan „servisnom stanicom”, „fabrikom budućih eksploatatora”, „srednjovekovnom feudalnom ustanovom” i slično. Sve to ukazuje da su studenti nezadovoljni svojom radnom situacijom, jer su sve-