Gledišta

Zakašnjele akcije za društvene promjene i nove odnose među Ijudima i zajednicama omogućile su razmah svih tih negativnih pojava do te mjere da smo hitno morali pristupiti privrednoj i društvenoj reformi zajednice. Uskoro se navršavaju tri godine otkako se ta reforma sprovodi, ali se mora konstatirati, da, i pored niza uspjeha, ipak nismo ostvarili sve što je trebalo i što smo mogli. Štaviše, počele su se ponovno množiti pojave koje imaju izrazito antireformski karakter, i to u toj mjeri da dolaze u pitanje i one bitne pretpostavke od kojih zavisi daljnje razvijanje ove socijalističke zajednice. Riječ je o nužnim promjenama u materijalnoj bazi samoupravljanja, o stvaranju povoljnijih uvjeta i širih okvira za razmah i raz vitak samoupravljanja io nužnim radikalnim prevratima u odnosima samoupravljanja. Potrebno je istaći da su to ujedno i problemi koji su čvrsto povezani sa Marxovim učenjem i čije nas rješavanje približava njegovim koncepcijama o čovjeku kao slobodnom, imiverzalnom i samodjelatnom biću. U akciji za reformu oštro se naglašavalo da trošimo iznad svojih mogućnosti i da se viškom rada, odnosno njegovim plodovima, raspolaže i upravlja odvojeno od neposrednog proizvođača i radničke klase koja ga isporučuje. Dva su propusta otupila oštricu bitke za reformu na ovom području, a donekle je čak i skrenula sa pravca kojim je trebalo da ide. „Zaboravili” smo u toj ocjeni preciznije utvrditi koji društveni slojevi troše iznad naših mogućnosti. Jasno je bilo svima da to nije radnička klasa. Ali se, i pored toga, reforma svom oštrinom sručila na njene redove, dok je gotovo od samog početka pružila mogućnost onima koji su prekoračivali dopustive granice potrošnje da i pored stagnacije i pada proizvodnje troše isto ili još više. I dalje je ostao neodređen pojam viška rada udruženih proizvođača. Nije, naime, uvijek jasno da li se ima u vidu samo rad koji stvara sredstva za akumulaciju, ili rad koji stvara sredstva za uzdržavanje privredno neproizvodnih radnika, ili, pak, i jedno i drugo. A jasnoća u ovim pitanjima prvi je preduvjet svake akcije za snaženje i širenje materijalne baze samoupravljanja udruženih proizvođača. Naučni je socijalizam zauzeo u ovim pitanjima nedvosmislen i precizan stav. Za Marxa je potrebni rad ~r a d z a se b e”, a višak rada ~rad z a d r u g e”. Nije važno u toj podjeli da li radnik neposredno ili posredno troši svoje proizvode, odnosno kakva je sve namjena njegova rada; glavno je da li on raspolaže i upravlja proizvodima svoga rada ili ne upravlja. U Marxovo doba bila je „veličina potrebnog rada ograničena samo troškovima uzdržavanja klase najamnih

1075

KARL MARX 1 SUVREMENA ETAPA NASE REVOLUCIJE