Gledišta
Cini se ipak da će za uspješan ishod ove akcije trebati učiniti korak dalje u razvijanju odnosa proizvodnje u okviru same radne organizacije. Trebat će, jamačno, ako ne sasvim prenijeti, ono bar još više približiti ekonomsku moć društva udruženim proizvođačima, odnosno radničkoj kiasi. Što je do sada na tom planu učinjeno, po svemu sudeći nije dovoljno. Riječ je o promjenama u najvažnijem odnosu proizvodnje materijalnog života socijalističkog društva u odnosu između radničke klase i privredne administracije u sferi neposredne materijalne proizvodnje. Moguće je taj odnos na tri različita načina ostvariti. Najprije tako da se privredna administracija ili, bolje reći, stručno-rukovodeća ekipa poduzeća pojavi kao vladajuća ekonomska sila sa svim ovlastima i u povezanosti sa administracijom teritorijalno-političkih zajednica. Zatim tako da dijeli ovu moć sa radničkom klasom na principu suradnje i pune ravnopravnosti. Najzad na taj način da sama radnička klasa postaje vladajuća ekonomska sila kojoj je podređena privredna administracija a zatim i sve druge službe društva. Poznato je da se Marx opredijelio upravo za ovo treće rješenje u odnosu između radničke klase i privredne administracije. Za njega je bilo nezamislivo socijalističko društvo u kojem bi radnička klasa bila u nekom podređenom položaju. Revolucija se ne može zaustaviti na pola puta. Osvajanje političke vlasti samo je uslov i sredstvo za pridobijanje ekonomske moći u socijalističkoj zajednici. Radnička klasa mora odnijeti punu ekonomsku pobjedu, kako u smislu prisvajanja sredstava za proizvodnju tako i u smislu potpune dominacije u cjelokupnom ekonomskom životu zajednice. Iznijeli smo već razloge zbog kojih se nije u početku moglo ostvariti ovo predviđanje. Počeli smo tako da smo ekonomsku moć društva prepustili političkoj avangardi radničke klase, koja je na toj osnovi uz pomoć države ostvarila krupne rezultate. Drugi je korak u nastojanju da se ostvare odnosi privređivanja u kojima privredna administracija i radnička klasa podjednako i ravnopravno prisvajaju ekonomsku moć društva i raspolažu tom moći prema svojim zajedničkim interesima i prema društvenim potrebama. Nismo u tim nastojanjima došli do iezultata koji bi nas zadovoljili. Odnosi su formalno ravnopravni, a faktički su još takvi da administracija ostaje i nadalje vladajuća ekonomska sila poduzeća. Zadatak je ove etape naše revolucije da vidno promijeni to stanje i da u mnogo većoj mjeri oslabi ekonomsku moć privredne i druge društvene administracije i ojača ekonomsku moć radničke klase. Time se odnos proizvodnje suštinski ne mijenja, isto kao što se ne mijenja ni sam način proizvodnje materijalnog života socijalističkog društva, Mijenja se samo ras-
1081
KARL MARX I SUVREMENA ETAPA NAŠE REVOLUCIJE