Gledišta

Posebno zanimljivo mesto u ovim razgovorima imala je teza da Ničeova -kritiika morala u hrišćanskoj tradiciji ne označava potpunu negaciju svakoga morala, nego, naprotiv, stanovište jednog vdšeg morala, poželjnog i ostvarivog na nivou društva slobodnih ličnosti čiju egzistenciju ne prožimaju resantknan d osećanje nemoći. Ne manje zanimljiva bila je kontroverza oko toga koja je ideja contralna za Ničeovo delo. Da li je to ideja o večnom vraćanju istog ili ona o volji za mooi. Više učesnika razgovara bilo je sklono da ovu poslednju ideju ne smatra središnom. Najzad, tu je čuvena izreka „Bog je umro” koja nije izvomo Ničeova, ali koja je naročito karakteristična za smisao njegovog stvaralačkog poduhvata i njegovog dela. Ona stoji u osnovi snažnog osećanja potrebe za „preokretanjem svih vrednosti”. To nije jedna prosta konstatacija, nego oznaka za prelomno doba evropske istorije. Stari bogovi su ostareli i umrli, novi se još nisu rodili. Da li su oni uopšte potrebni? Da li volja za moći prikriva težnju Ijudi da sami zauzmu mesto bogova? Slušaocu razgovora na ovome simpozijumu nameće se između ostalih utisaka i taj da simpozijum nije ispunio očekivanja, koja bd se mogla imati, ako bi se o njemu sudilo samo po naslovu teme unapred određene za predmet i orijentaciju razgovora. Najavljeno je, naime, da će se razgovor vođiti na temu „Nriče i marksizam”, a bilo je mnogo više reči 0 samom Ničeu nego o relaciji ničeanstvo-marks'izam. Ipak, suštkisko obeležje ovih razgovora bilo je nastojanje da se još jednom ispita pravo značenje Ničeovog dela u svetlu istorijskog iskustva XX veka i sa gotovo opštkn uverenjem da je dosadašnja marksistička valorizacija toga dela prožeta krupnkn slabostima i predrasudama. U ove se, dakako, može übrojati i dosta uticajna Lukačeva ocena toga dela. Ako se uzme sve to u obzir, može se reći da je ovaj sknpozijum protekao u znaku marksistioke revalorizaoije Ničeovog dela i da je u tom smislu doprineo boljem 1 taonijem razumevanju stanovišta i poruke toga nesumnjivo veliikog mislioca XIX veka. To je završni utisak, ili zaključak, koji je posmatrač ovoga simpozijuma mogao formirati. Razume se, to je zaključak zasnovan na subjektivnim premisama posmatrača kojem nije stajao na raspolaganju pisani materijal da bi ga u svemu mogao proveriti. Izvan ovoga opravdavanja, koje na izvestan način izgleda kao neophodni ritualni dodatak svakom prikazivanju koje se oslanja na sluh i sečanje, treba reći da ovim simpozijumom tema nije oi izdaleka iscrpena, Ostala su još mnoga pitanja na koja treba tražiti odgovor, i to ne prevashodno zato da bi se zadovoljiii zahtevi za kompletnošou erudicije nego zato da bi se odgovorilo na bitna pitanja o smislu našega vremena. Još smo daleko od toga da sasvim jasno uviđamo onu sponu ili one skrivene i složene niti kojima se ideje devetnaestoga veka vezuju sa našim vremenom, mada je naš vek dobrim delom ispunjen nastojanjima da se upravo te ideje realizuju. Tek u poslednjkn decenijama otkriva se da je bilo mnogo nesporazuma između naših predstava o tim idejama i njihovog

1735

SIMPOZIJUM NICE I MARKSIZAM