Gledišta

nije izložena čisto pedagoška problematika, nego se u njima ogleda određeno shvatanje društva i čovekove ličnosti, sa kojima je povezana i od kojih zavisi pedagoška koncepcija, kako je to, uostalom, u svojim skriptima istakla dr Darinka Mitrović. Pored ovog „sociološkog” znanja, nadam se da će mi pomoći i određeni stepen opšteg obrazovanja i sposobnost logičkog zaključivanja. S obzirom na sve navedeno, moja kritička analiza odnosiće se prvenstveno na prvi deo skripata, na odeljak o opštoj pedagogiji, u kojem je dr Mitrović iznela niz shvatanja o problemima koji su na izvestan način i moje stručno područje. Dr D. Mitrović je, po svemu sudeći, uverena da je shvatanje pedagogije i njenih zadataka bazirala na marksističkom shvatanju vaspitanja, proizašlog opet iz određene koncepcije društva i čoveka kao društvenog bića. To prihvatanje marksističkog shvatanja eksplicitno je izraženo i u skriptima. Međutim, nije teško uvideti da je tu reč o marksizmu pretežno sovjetskih autora čija su dela izašla ili prevedena dobrim delom u periodu 1945—1948, pa i do 1956. godine. Ovim ne želim da tvrdim da je dr Mitrović prihvatila i koristila literaturu samo iz ovih izvora, ali je ova literatura ostavila vidan pečat na njenim skriptima svuda ili većinom gde se raspravlja o društvu ili društvenim problemima pedagogije, što ću pokušati i da dokažem. Uopšte, govoreći o literaturi koju je dr Mitrović koristila, mogle bi se staviti sledeće primedbe: to je velikim delom literatura nastala u periodu u kojem je staljinizam vršio snažan pritisak na sve oblasti duhovne delatnosti, pa i teorijsko-pedagoške. Posledice tog pritiska dosta su vidne na proizvodima staljinske epohe. To ne mora da znači da su svi autori i intimno prihvatali koncepcije koje su iznosili. Međutim, u to vreme u SSSR-u nije bila moguća bilo kakva druga koncepcija osim „propisane”. Pretpostavimo da su ovi autori iz nekih, nama nepoznatih razloga po svaku cenu želeli da pišu, pa i po cenu ustupaka onom što pod nekim drugim okolnostima nikada ne bi bilo napisano. Iznenađuje, međutim, da dr Mitrović posle toliko vremena prihvata gledišta tih autora, prihvatajući, u stvari, i koncepcije izražene u njima. Druga zamerka odnosi se na starost izvora koji se citiraju. Najveći deo navedene literature, naročito iz oblasti opšte pedagogije potiče iz perioda pre 1960. godine, dakle, pre osam i više godina. Ako bi se izvršila analiza izvora u okviru razdoblja od 1945. do 1960. godine, videlo bi se da najveći njihov deo potiče iz pedesetih godina, dakle osamnaest godina ranije, ili petnaest otkad je izašlo ovo prepravljeno i dopunjeno izdanje skripata. Poznato je koliko je za izlaganje neke naučne oblasti značajno praćenje dostignuća postignutih tokom godina. I pedagogija,

1738

SLOBODANKA DAMNJANOVIC