Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., S. 222

Infimni zap!sci

Stranče, želiš li što da mi kažeš, a zašto da ne! Imali;

li što da ti kažem — a zašto da ne! — Ovako nekako veli Valt Vitman. A mi hoćemo da budemo iedan drugome bliži od stranaca,

0 PRAVOME RADIKALIZMU.

KOJI vam govore: »Preba ovo i ono, treba hebraizaciie i hahšare. judaizacile i socijalizaciie!«, oni vam se čine radikalni, napredni vode. Liutite se na sve koji govore o teškoćama i o. zaprekama. No pogledaite propovijednike, koliko su oni sami ostvarili, koliko ie njihov krug oživotvorio program. Kad se radi 0 poledincu, ouda oni iznenada mogu da shvate teškoće i zapreke: »Flebraizaciie treba, ali „4, fi, om, mi, i Vi ne možemo da provedem0o.« Ostaju ioš samo ol, bezlični i nepoznati, neka ie izvedu iz težnie u dielo.

Miesto toga: Hebraizacija ie ı nas teška. Judaizacija beskrvnoga Židovstva ioš teža. Socijalizacija malograđanske omiadine gotovo neizvediva. Haluciiut ie pust jdeal. Ali — sve to vrijedi samo Za Ojte, za njih. Ti i ja, vi i mi možemo da ostvarimo sve to, ako samo hoćemo.

Zašto se ne odučiš pušenia i čestoga pohadania kina, pa ćeš imati novaca za sve cionističke potrebe od članarine i prinosa Keren Kaiemetu do nabave kniiga i novina.

Zašto ne prestaneš ići na korzo, pa da učiš svaki dan po sat hebreiski bez ičiie pomoći, s mukom. ali s uvierenjem, da možeš i moraš naučiti hebreiski.

Žašto se ne riješiš misaonih i osjećainih veriga svoie građal– ske sredine, pa da shvatiš da je poštenu čovjeku miesto među radnicima, među flačenima i izrabliivanima.

Zašto ne podđeš dosliedno putem cionizma, zašto da staneš kod prvih koračaia? Bit će borba vaniskih i wnutarniih, ali tvoi cionizam mora da ostane pobiednikom i nad neshvataniem okoline i nad tvoiom tromošću i nad tvojom brigom za svoi sićušni ia. Očalavai i sumniai u cionizam i u sebe, pitai. zašto da se Žžrtvuieš između tolikih stotina upravo ti — ali kad stvaraš odluku o koračaniu, neka se izgubi sumnia i briga za sebe, neka ti ie pred očima samo cili: obnova naroda izgradniom domovine. Ne možeš li odiedamput i iednakim, odlučnim krokom da se primičeš ciliu, a ti zastaikui u borbi, ali nemoi sustati i stati!

Oni reka ostanu, gzdie iesu. Oni neka klonu pod bremenomi svagdašnjice, neka se valiaiu u blatu kaliuže, neka se guraiu do napoia u valovu. Oprostimo niima, ier znamo, da ie teško bit drukčiii.

Ali ia i ti nastavliamo započeti put. Ja i ti svladavato Dpsteškoće, za nas one nisu premoćne. Mito iestiaiti,tilia hHoćemo 1 rroramo da stignemo do: cilia.

Dob još ima u nas sfofint ciomsfičbih omladinaca, Poji imadn novaca za pušenje, dofle nitko. ne može reći, da se traže od naš: pristalica novčane žrfve! (ip:

20%