Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Nailiepše uspomene bit će mi na naš dvodnevni izlet sa 'Slavkom preko Grintavca, Grebena i Kovaveca. I ako se siećam svakog koraka, ne ću opisivati cio izlet, ier se nadam, da će to učiniti tko drugi. Bio sam tada prvi puta na većoi turi. To sam dakako zatajio, kad se biralo, tko će ići. U mene ije bila neodoljiiva želja, da se popnem tamo na vrh. Ni grč u nozi, ni žulievi, ni bol želuca, koia me spoDala prile polaska ništa me nije moglo spriječiti, da izvršim svoju želiu. Put od Bistrice do »Coisove koče« (1800) bio ie za mene kalvariia. Gdiekad me livataia i nesvijest. Ali kako sam išao zadnii, nitko za to nile znao. Doći gore bila ie moja želia, i napred se dakle mora. Poslije malog odmora u »Coisovoi koči« podosmo prema Grintavcu (2534). Sada sam već hodao mnogo lakše. Ali sasma drugi »štimungz« nastao ie za mene, kad sam ubrao prvi rumolist. Ovai mali, nježni bijeli cvijetak, oznaka velikih planina, dao mi ie snage. Išao sam kao po ravnoi cesti na početku puta. Pogled sa Kokrškog sedla i suprotni Greben toliko me zauzeo, da nisam mogao doći do riieči. To su liepote kakva se ne vide svaki dan, Više nisam toliko.težio za samim vrhom. Nebo ije bilo oblačno. Naiednom se prokinu oblaci i sunce obasia iedan predio. Oblaci ga qpet zastru, i Već se sa drugog krala opet pruža vidik. Dakle Julijske Alpe sa Triglavom činile su se kao prozračne sjene .Ta me igra prirode očarala. Što bismo se više popeli. sve su veći kompleksi nicali pred našim očima. To su bile slike, koie su morale da zastru sve napore, da nas učine neosietliivima za tuču, koja je poslije nadošla, i sve sumnje dobivene na našim »pozitivnim« sihlot morale su da nestantı pred ovim božanskim prizorima.

*

Na ovom mahaneu niije bilo mnogo, službenih priredaba, na koima bismo se svi sastali. Bio ie tomu kriv veliki broi liudi, a možda i slaba organizaciia. No ipak su se svi sastaiali i pored jela i logorske vatre. Log orska ie vatra jedno od glavuih obiliežia mahanea. Ove godine činile su mi se te logorske vatre gzdiekad prazne. i ako se kod vatre vrlo lako budi sentimentalnost, ipak mislim, da to nile iedina svrha i da bi se iz toga zajedničko sastanka mogla izvući meka korist. Trebalo bi voditi razgovore. koji sve interesuiu. Niie nama dostatan iedan govor Vođe, koji je izgledao, kao neka iormalnost. Pievanie i hava ne bi smieli izgle-. dati, kao da su usilieni. Bila ie u ono vriieme, dok sam ja bio ina mahaneu. samo iedna vatra, kojia ie, držim, mogla sve zadovoljiti. To ie Dilo osliie onih razgovora da na mahanceu nema spontanog veselia. Vatra ie bila ego!lema. Oko pet metara visine. Svi su osjećali neko osobito veselie. Ne iedna, nego nekih pet obiesnih hava se igralo. Veselic ie bilo iskreno, sa dna duše. Ouda ie i govor i pjesia, sve ie bilo na milestu. Te vatre iamačno me će nitko zaboraviti. Ni opomena vođa. da diev.oike moraju ići spavati, nile mogla da prcekine tu bujicu radosti. Narod se Izraelski veselio, kao da ie hram

253