Jugoslovenski Rotar

Магјазјо sam, da se odgovornost jednog Rotara u njegovom služenju u zvanju sastoji u tome, da on vrši svoj posao efikasno, u potpunom smislu riječi, sa dobitkom, jer se bez dobitka ne može voditi posao, i napokon pošteno. Mnogi drže, da je onaj, koji je udovoljio tome, ispunio čitavu svoju odgovornost, dok ih imade i takovih, koji misle, da to nije dosta, već da Rotar treba da bude »čuvar svoga brata« t. j. da ga upozorava na njegovu odgovornost.

Ovo je već jedna delikatna a i škakljiva stvar, jer nitko od nas ne želi, da ga netko opominje. No uza sve to, mi smo dužni, da i izvan svog vlastitog posla, nastojimo podići standard naše struke kao cjeline, jer imađe malo zvanja i zanimanja, kojima se ne bi dalo prigovoriti. Kod toga moramo biti vrlo oprezni, da ono, što činimo, činimo ne kao Rotari, već kao obični građani.

Vi ćete me možda pitati, kad ću odgovoriti na pitanje, što sam si ga postavio na početku? Ja sam u tome kao ona mala djevojčica u školi, koja je neznajući, kako da nariše svoje buduće zvanje, pružila učitelju na koncu sata svoj papir, a da nije na njemu ništa narisala. Kad ju je učitelj upitao, zar ne zna, što želi biti, ona mu odgovori: »Molim, znam, ja se želim udati, samo ne znam, kako da to narišem«.

Bojim se, da je tako i samnom. Ja sam u svom govoru iznio pred vas to pitanje, ilustriravši ga sa više strana, kako pako da se ono riješi i provede u djelo, to prepuštam odboru!!

x a PROŠLOST JEDNE STARE OPATIJE

Ovih dana izišla je nevelika knjiga: »Povijest dobra Kutjeva za vrijeme njegova pripadanja naukovnoj zakladi (1774—1882)«. Na dnu zaglavka stoji ime auktora: »Milan Turkovi¢ u sedamdesetiosmoj godini života«. >

Baron Milan Turković naš je brat rotar, past-pretsjednik i jedan od osnivača našeg sušačkog kluba. I evo, kako sam veli, u sedamdeseti osmoj godini života on piše historiju dobra, koje je i on pomogao da digne na veličinu i na glas jednog od najuzornijeg gospodarstva, u našoj zemlji.

Ali nekoliko dana prije mi smo od našeg brata Turkovića primili još jedno lijepo djelo pod naslovom: »Prošlost Opatije BI. DJ. Marije Vallis honesta de Gotho seu Kuttyeva«. Ta je radnja izišla u dvije sveske u kojima je na osnovi mnogih dokumenata, savjesno i minucijozno obrađena historija te drevne opatije i to od njezina osnuća 1232 pa do godine 1773, kad je, nakon ukinuća Isusovačkog reda, kome je opatija u posljednje doba pripadala, prešla pod vlast državnu, koja ju je prisvojila i držala do god. 1882, dok nije s imanjem Kutjevom dospjela u ruke sadašnjih vlasnika, braće Turkovića.

Vanredno je zanimiva historija spomenute opatije. Nju su osnovali Cisterciti, red, koji je u srednjem vijeku bio došao do velikog ugleda prednjačeći u ratarstvu i gazdinstvu, u znanju i umjeću. Imamo da

7