Jugoslovenski Rotar

tija imovina i taj je trebalo pod svaku cenu sačuvati. Život drugih ljudi i životinja bio je bez vrednosti. Čovek se bojao svega, što ga je okruživalo u realnom svetu, a još više onog, što je postojalo samo u njegovoj mašti i uobrazilji. Sve je susretao s nepoverenjem. To nepoverenje rodilo je strah, a strah je rodio neprijateljstvo.

Vekovi su morali proći, dok se rodio čovek, koji se uzdigao nad svoju okolinu i rešio predrasuda.

I opet su vekovi prošli, dok je došao učitelj, koji je doneo nauku, da su svi ljudi braća. Trpeo je sramotu, bio ismejan, prezren, a na kraju za svoju nauku raspet, jer je živeo daleko ispred svog vremena. Njegova je ali nauka dalje živela u srcima njegvih učenika, koji su brojem rasli, dok nisu osvojili ceo svet. I ko što se sunce probija kroz oblake, tako se malo pomalo probijala kroz vekove ljubav prema bližnjemu. Lagano su počeli ljudi, koji su već naučili ljubiti oca, majku, braću i sestre, prenositi tu ljubav i na svoje susede i prijatelje. S tom ljubavi prem bližnjemu, počelo se razvijati i poštovanje prema individualitetu drugih ljudi, došla je sloboda verska i politička.

Svaka akcija izaziva reakciju, pa tako su i ljudi, koji su visoko cenili versku i političku slobodu za sebe, počeli baš u ime toga proganjati sve i svakog, ko nije bio iste vere i istog političkog mišljenja.

Takve su prilike oterale iz prastare civilizacije i stare domovine i onu šaku verskih fanatika, koji su se iselili iz stare u Novu Englesku, da bi tamo mogli slobodno živeti po svojim načelima.

Za njima su kasnije došli ljudi iz svih krajeva Starog Sveta, ljudi hrabri. fanatici vere i slobode, a i mnogi avanturisti, svi u želji, da u novoj domaji nađu sreću.

Takvog su kova bili ljudi, koji su osnovali na južnoj granici jezera Michigan grad oko Fort Пеагђогп-а 1 koga danas znamo kao Chicago.

Taj je grad postao s vremenom metropola Zapada, u stvari veliki kazan u kom su se našli rasni, i religijozni ekstremi, koji su se najpre sukobljavali, a docnije slili u nešto nalik homogenoj masi.

U takvoj se atmosferi rodio Rotary.

Sve do početka XX veka zadržao je Chicago mnoge svoje karakteristike pionirskog grada. Kocka, alkohol i drugi poroci vladali su svuda u njemu, pa kad su prilike došle do tačke, od koje već nije moglo biti gore, poprimile su jedinu moguću altemativu t. j. postale su bolje.

Najveća depresija bila je podkraj devetnaestog veka u godinama posle prve svetske izložbe.

Kraj takvog stanja stvari, postavlja autor pitanje: »MozZe li Sto dobro da izađe iz Chicaga ?«

Povest Chicaga je mnogo više nego puko nabranje zločinstava i korupcije. To je istorija života ljudi i žena, punih jake volje i čvrste vere u svoj rad. Nasuprot svakom zločinstvu, što su ga novine pronele širom sveta, stoje stotine i stotine dobrih i velikih dela, koja nisu nigde zabiležena i za koja se nezna. Radom pojedinaca i društva stvorene su velike kulturne i umetničke institucije, podignute su crkve, bolnice i skloništa za siromahe.