Jugoslovenski Rotar

udešeni za istovremeno posluženje od 170 ljudi, marljiva brodska posada uspela je da toga dana primi i besprikorno posluži 240 osoba. To treba tim više istaknuti, kad se uzme u obzir da je trebalo raditi žurno da bi posetnici, ovog izleta do Šipana i Lopuda, mogli što potpunije uživati u lepotama gruškog arhipelaga kome doista nema premca. U tom prekrasnom kraju brod je usporio i vožnju da taj užitak što duže potraje i da impresije budu što celovitije. U Lopudu priredio je dubrovački klub ukusnu domaću zakusku, koja je doprinela uspehu izleta. O raspoloženju na brodu suvišna je svaka reč.

Ulaz u grušku luku bilo je jedno posebno iznenađenje: povodom proslave mesnog patrona, Gruž je plivao u moru svetla, vatrometa, zastava, a sve praćeno veselim zvucima muzika i hihotom razdraganog mnoštva koje je ispunjavalo celu obalu. A čekalo nas je i drugo iznenađenje: naš dragi Icek održao je reč, pa je naknadno za nama stigao u Dubrovnik i dočekao nas na gruškom gatu. Međutim se bliži čas odlaska. Brod je još prazan jer su se svi razbegli da iskoriste još zadnje trenutke boravka u Dubrovniku, da sve još jednom vide i da u krasnoj Gradskoj kavani, koja je bila pravi friendship-house ove konference, pozdrave i oproste se od mnogobrojnih starih i novih znanaca i znanica ... U nekim slučajevima je za oproštaj bilo zaista prekratko vreme pa je vođa puta sa zebnjom u srcu očekivao uz brod poslednje auto-takse. U momentu odlaska slegla se na sva srca svečana i bolna tišina rastanka, a srdačan ispraćaj Dubrovčana unio je u taj ugođaj i notu nostalgije. Ali pravo rotarstvo je veselo! I zato nije nikakvo čudo što je malo zatim svečana tišina bila prekinuta planinskim osebujnim pozdravom brata past-guvernera Krejéija, koji je bio kao signal za provalu urnebesnog klicanja i dovikivanja sa broda na obalu i obratno. Velebna noćna tišina gruške luke — bila je ponoć — bila je narušena, ali je visoki Srđ još dugo odjekivao veselim rotarskim pozdravima.

Ujutro oko 8 sati pozdravio nas je već veseli žamor rive sunčanog Splita u kome smo proveli pet prekrasnih sati. Brat rotar Dr. Abramić, direktor splitskog muzeja, zadužio nas je sve upoznavajući nas — zajedno sa svojim vrednim saradnikom — sa starinama Splita i lepotama Dioklecijanove palače. Ostalo vreme upotrebilo se za razne izlete na Marjan, Solin itd. te za šetnju kroz napučeni i uvek veseli Split.

U Splitu smo se oprostili sa splitskom braćom, a tu nas je ostavio i novi guverner, brat Dr. Belajčić koji je već u brodskoj kancelariji dao dokaza svoje vanredne marljivosti i predanosti rotarskom delu. Ostavio nas je ovde i dragi požrtvovni brat Tomljenović kojemu pripada velik deo zasluge, koliko za uspeh konference, toliko i za uvek dobro raspoloženje na brodu.

Krećemo dalje za Šibenik gde nas na obali dočekuju šibenska braća i sestre koje sve naše suputnice daruju ukusnim kitama cveća. Ovde se odmah, njihovom saradnjom, organizuju izleti na slapove Krke koji su u svakom pogledu odlično uspeli. Posle razgledavanja šibenske katedrale, jednog od najlepših naših umetničkih spomenika na Jadranu, održan je sa šibenskim klubom ugodan sastanak u Hotelu Krki.

Večera na brodu koja je sledila odmah po odlasku iz Šibenika već je nagoveštala skori svršetak ovog lepog puta. Za večerom brat past-guverner Krejči nazdravio je toplim rečima sve one koji su vidno dopri-

9