Jugoslovenski Rotar

našeg vlastifog mišljenja”, „Verujem da koliko kod pojedinaca, fako i kod naroda mnogo više zapažamo rđave nego li dobre sfrane” it.d.

Osnovni članci su oni koji govore o miru. Tako članak „Širenje temelja mira” u kome se između osfaloga kaže: „Ne može da bude stalnog i neprekidnog mira dok ne dođe do neke svetske vlasti koja ne bi zamenjivala nacionalne vlade, nego bi ujedinila njihove autoritete u cilju sredivanja jednog ograničenog broja najvažnijih pitanja”. „Uspeh fakove institucije zavisiće od njene prirode i snage sa kojom može da raspolaže”. |

Pisac smafra da je rešenje ovog najvećeg problema čovečansiva u pravoj i ravnomernoj primeni raznih vrsti lojalnosti. Mi imamo dužnost lojalnosti prema porodici, prema opšlini, prema. oblasti i obično kao poslednja smafra se lojalnost prema državi, dok pisac misli da postoji još jedan oblik lojalnosti na koji imamo fakođer obavezu: a to je lojalnost prema svefskoj zajednici. Moramo sad da naše osećaje i naš rad udesimo tako da te lojalnosti ne poliru jedna drugu. Čovek moze da bude isto tako dobar gradanin kao i dobar otac, Što ni najmanje ne ometa da on bude i dobar rodoljub. Medjutim on mož=,

— doduše, — kako i sam pisac ipak priznaje, sa mnogo više truda, biti i dobar infernacionalisfa. Glavno je da poslednje ne umanji preiћодпо i da sve lojalnosti budu razvijene u harmoniji i pravilnoj pro-

porciji, korigirajući njihove ekscese.

Krasan je simboličan članak „Čikago Kairu” u kome se uporeduje rast starog jednog sfabla „Sequoia gigantea” sa rastom rofarskog stabla i povezanost novog svefa, u kome je fo stablo vekovima raslo ali gde je i mlado rotarstvo nastalo, sa starom egipéanskom kulturom i istorijom, gde su veé grane rotarstva uhvatile korena.

„Put ka miru” naslov je još jednog velikog pacilističkog članka u kome se ciframa izlaže neminovna opasnost još jednog novog velikog rata. Pisac, fražeći leka ovom zlu, čini sugestije za rad na boljem medunarodnom sporazumevanju, a narocito podvlači važnost vaspiTanja Covecanstva i propagiranja pacifistiékih ideja kako bi se kod svih naroda dala nova orijentacija u mišljenju i, namesto cilja zavojevanja, postavio ideal sluzenja. Tu je izneto mnogo lepih i korisnih, ali u isti mah i realnih misli iz privredne oblasti, kao što je uklanjanje velikih privrednih barijera među narodima i ofvaranje novčanih pijaca sa strane velikih kapitalistiékih drzava onima kojima je potrebnije it.d.

»Uskogrudi protivu širokogrudih” je članak u kome se svi ljudi dele na dve velike grupe: na one koji neće da Zrtvuju svoja predubeđenja za volju istine, i na one koju su srećni kad im se pruži mogućnost da promene svoje mišljenje čim se uvere da su na krivom putu. Pisac misli da je fo stoga, što kod ljudi redovno ne preovlađuje želja da pronađu pravu istinu, nego cla se održi i podvuče тотепа! lične superiornosti. Zbog toga treba ležifi ka „duhu prave nauke”, uvek saslušati i protivnu stranu i nikada ne stvarati zakljucke pre no Sto se stvar anketama i drugim nauénim sredstvima svestrano ne ispifa’’.

Poznati drzavnik Madariaga u članku „Novi način mišljenja” kaže da su se ljudi modernom tehnikom silno priblizili, pa da i protivu svoje volje ne mogu više jedni bez drugih. Narocito pak da se ;:0seo internacionalizovao, dok je duh ipak još uvek skroz nacionalislički, sto

8