Jugoslovenski Rotar

naravski Slavena, Hrvata. Gradska autonomija i gradska sloboda, koja je za sve pojednaka stvara čudo, kojemu se još danas moz: žemo diviti:; svi ti pripadnici različitih naroda žive zajedno u najvećoj slozi i ljubavi, svi zajedno pravedno sudjeluju u upravi grada. Točno je predvidjeno koliko će koja narodnosna grupa da: vati gradskih vijećnika, po turnusu pojedine narodnosne grupe daju gradskoga suca i Cinoynictvo. Dobrih trista godina traje ta: kova mogli bismo reći medjunarodna uprava u zagrebačkom Gradcu: onda je postepeno nestaje — ali ne na silu: susrećemo naime jedan čudesan fenomenzzna¢ajku Zagreba — neobično moćnu njegovu asimilacionu snagu. Kroz trista godina prvobitni doseljenici Talijani, Nijemci, Madžari sasvim se pohrvatili — i to se ponavlja u budućnosti: Zagreb je kao neka ogromna retorta u kojoj se stalno vrši pohrvaćivanje inorodnih elemenata.

Zagreb po svojim privilegijima, a i po svom položaju kroz cijeli srednji vijek, sve dok Hrvati ne uzmu Habsburge za vladare radi osmanlijske opasnosti, nadasve je važno privredno središte: Zagreb je posrednik izmedju sjevera i juga, istoka i zapada. Naj: važnija trgovačka cesta preko ModruSa veze ga sa Senjom, odakle dolazi skupocjena roba: mirodije, juzni produkti, konzervirane ribe, talijanske, francuske, čak i engleske tkanine. Sam je pak središte bogatih obrtnika, koji u XV. vijeku stvaraju svoje privredne prinudne organizacije t. zv. cehove. Obrtnici — uz prehrambenu robu — najviše izradjuju oružje i rukotvorine po: trebne za promet: konjske orme, kožnatu robu, kola — kolarski obrt cvate kao danas automehaničarske radione.

Stanovnici Gradca ljubomorno bdiju nad svojim pravicama. čuvaju ih kao zjenicu svoga oka. Kako je Grade mjesto zivahne privrede, pučanstvo mu se stalno mijenja, pa se za razliku od me: diteranskih gradova nije mogao u Zagrebu stvoriti patricijat gradski, od kojega bi nekoliko povlaštenih obitelji držalo u svojim rukama gradsku upravu. Stanovnici Gradca zgoljni su demokrate, pa kad je početkom 16. stoljeća došlo do pokušaja stvaranja oli: garhijskoga sistema, buknula je velika buna pod vodstvom graz djana Grgura Tepe¢iéa, koji je doduše u svom pokretu izgubio glavu, ali se nikad nije viSe pokuSalo izvesti atentat na gradske sloboStine.

Turska opasnost nepovoljno je djelovala na razvitak grada. Zagreb je stvarno etapno mjesto protuturske fronte, rat mu do: nosi katkad prolaznu konjunkturu, ali grad se ne može razvijati: privreda voli živjeti u sigurnom. Zagreb u XVI. ı XVII. vijeku ne može se uporediti sa cvatućim trgovačkim gradom od prije. · Zagrebu za to vrijeme daje polet crkva, zagrebački biskupi vez: liki su mecene — stara katedrala riznica je materijalnoga i kulturnoga bogatstva. Poéetkom XVII. vijeka Zagreb dobiva stalnu gimnaziju, koja će već za par desetljeća postati Akademijom Znanosti, sveucilistem (1669). Tu je razlog da se postepeno mijenja karakter grada — od trgovatkoga grada Zagreb postaje kulturnim i upravnim sve to važnijim centrom, za vrijeme pak Marije Terezije, kad je požar poharao Varaždin, dotadanje sijelo banske konferencije, pa se ban sa svojim upravnim aparatom seli u Zagreb, postaje on i političkim središtem Hrvata.

16