Jugoslovenski Rotar

A u tom pravcu rotari doprinose i doprinosili su sa svoje strane krasan prilog u duhu idealnoga životnog shvatanja — u sluZenju. Upravljajmo svoj pogled zvijezdama, ali nikada ne izgubimo ispod nogu zemaljsko tlo.

Govornik je završio svoj misaoni i rotarskim plemenitim ciljevima protkani govor riječima jednog švicarskog rotara: »Sve ciljeve i pravila rotarskoga pokreta možemo ostvariti, ako čvrsto odlučimo, da ćemo u svim prilikama i odnosima Života vazda ostati čestiti i pošteni, čestiti i pošteni sami u sebi i pred svojom savijesti; čestiti i pošteni u svojoj porodici, u svom zvanju i pozivu, u dužnostima prema svom narodu, prema svojoj crkvi; čestiti i pošteni u odnosima prema drugim narodima i državama; čvrsti i odlučni u svojim nastojanjima da zavlada pravedan mir na zemlji.

Govor pretstavnika R. I. burno je pozdravljen od svih prisutnih. Iza toga redom su uz dugotrajno pljeskanje i odobravanje pozdravili sve prisutne i naš cijeli distrikt uvaženi gosti i dragi prijatelji: guverner knez Basarab Brancoveanu, u ime rumunjskog distrikta, dr. Bćla Entz u ime madžarskog distrikta, a Ljuben Boškov u ime bugarskog distrikta. Svima milim gostima priredjene su iskrene i srdačne ovacije.

Iza ovih manifestacija rotarske saradnje sa susjednim distriktima pročitao je brat Stevan Vagner, pretsjednik beogradskog kluba, svoje predavanje:

RAT JE, A MI GOVORIMO O MIRU.

Odavno još rekao je jedan grčki mislilac: da nam je sve ono što je lepo i drago, a da ono, što nije lepo, ne volimo. Ne volimo rat, jer čovek treba da je dobar, bogat i drag u pomaganju i sluzenju, jer ga to jedino razlikuje od mnogobrojnih drugih bića, koja ga okružuju, krvožednih kao vuk ili pitomih kao jagnje. Pa ipak se rata kao jednog zla dosada ljudi nisu oslobodili, iako svi priželjkujemo i govorimo o miru. Istina, ljudi, zahvaljujući svome razumu, ograničili su upotrebu rata kao sredstva za postignuće svojih ciljeva. Unutar jedne države, gde su zakoni i običaji koji u istoj vladaju, rezultat uzajamnih veza, zajedničkog popuštanja, uzajamnog pomaganja — mir služi interesima, običajima i tradicijama ljudi koji žive u njoj te je i rat u jednoj pravnoj državi skoro nepoznat. Ali drugačije stoji u medjunarodnom pogledu. Tu, nasuprot običaja koji vladaju u jednoj državi, postoji bezbroj drugih običaja, navika i tradicija raznih država, koji u odnosu prema drugim državama pretstavljaju interese sasvim suprotne prvima. Na žalost, ti interesi i običaji ne mogu biti uredjeni putem zakona neke više sile, jer države, kao suverene vlasti, nad sobom ne priznaju nikakvu višu silu, pa ni zakone koji bez sankcija ne mogu opstati. Mogućnost konflikta pa i rata medju narodima pretstavlja prema tome jednu vrlo čestu stvarnost, u kojoj se svaka od država istovremeno prema drugoj pojavljuje i kao sudija i kao stranka.

575