JUS standardizacija

povodom objavljivanja novog jugoslavenskog standarda za sivi lijev

Mg. Luciano Karbić, dipl. ing.

uvod

Nakon temeljite obrade koja se protegla kroz tri godine, priveli su se kraju radovi na novom jugoslavenskom standardu za sivi lijev JUS C.J2.020. U tim su radovima učestvovali brojni stručnjaci iz redova potrošača i proizvođača odljevaka od sivog lijeva, uz stručnjake zaposlene u našim znanstvenim, visokoškolskim i u nekim drugim ustanovama koje su svojom djelatnošću povezane s ljevarstvom. Novi se standard sastoji od obaveznog dijela i od priloga, koji nosi naslov »Smjernice za izbor ı proizvodnju vrsta sivog lijeva«. »Smjernice« su sastavni dio standarda ı čine njegov neobavezni dio. U obaveznom se dijelu definira i klasificira sivi lijev, propisuju mehanička ı magnetska svojstva, osvrće na problematiku ljevarskih pogrešaka, razmatraju geometrijske ı masene karakteristike odljevaka te pitanje modela i toplinske obrade, da bi se na kraju obradili načini provjere kvalitete te iznijela načela koja reguliraju odnose proizvođača i potrošača.

U »Smjernicama« proširuje se i produbljuje definicija sivog lijeva s osvrtom na tehnologiju te se pomoću prikladnih dijagrama ilustrira utjecaj kombiniranog djelovanja kemijskog sastava u širem smislu i masivnosti odljevaka na svojstva odljevaka od sivog lijeva.

osnovne karakteristike odljevaka od sivog lijeva

Standard definira sivi lijev kao pseudobinarnu slitinu željeza i ugljika s pretežnim dijelom ugljika izlučenim u obliku lisnatog grafita. Kako se grafit izlučuje pretežno prilikom skrućivanja — primarne kristalizacije — raspored grafitnih izlučevina naziva se primarnom strukturom, dok se struktura željezne matice koja nastaje pretvorbom austenita — prekristalizacijom, prilikom sekundarne kristalizacije — naziva sekundardnom strukturom.

U skladu s preporukom Međunarodne organizacije za standardizaciju i s tendencijama koje se ispoljavaju u novije vrijeme u pojedinim nacionalnim standardima, standard propisuje sedam vrsti sivoga lijeva: SE 10, SL 15, SL 20, S5E25, SL 30, SL 35 i SL 40. U oznaci slova SL znače »sivi lijev«, dok brojke 10, 15 itd. označavaju minimalnu rasteznu čvrstoću odvojeno odljevenog cilindričnog uzorka promjera 30 mm.

Iz navedenog slijedi da se kao mjerilo za klasifi-

kaciju vrsta sivog lijeva uzima rastezna čvrstoća ·

odvojeno odljevenog uzorka u obliku okrugle šipke promjera 30 mm.

Standard dozvoljava prekoračenje najmanje rastezne čvrstoće za najviše 10 kp/mm?, iako u uvjetima stabilne proizvodnje prekoračenje ne bi smjelo iznositi više od 5 kp/mm?.

Ako pod »kemijskim sastavom u širem smislu« podrazumijevamo prikladnu povezanost kemijskog sastava u užem smislu (tj. sadržaja pojedinih kemijskih elemenata) sa sastavom zasipa (tj. s vrstama i količinom sirovog gvožđa, kružnog te lomljevine lijeva ı čelika), tada možemo reći da svojstva odljevaka od sivog lijeva proizlaze iz kombiniranog djelovanja kemijskog sastava u širem smislu i masivnosti odljevaka.

Praksa je pokazala da je rastezna čvrstoća odvojeno odljevenog uzorka promjera 30 mm veoma prikladan pokazatelj za »kemijski sastav u širem smislu. U prilogu, pod nazivom »Smjernice za izbor ı proizvodnju vrsta siyog lijeva«, standard iznosi dva najpoznatija dijagrama, a to su Collaudov dijagram te dijagram W. Pattersona ı F. Iskea, koji ilustriraju ovisnost svojstava odljevaka od sivog lijeva o kemijskom sastavu u širem smislu, koji se izražava rasteznom čvrstoćom odvojeno odljevenog uzorka promjera 30 mm, ı o masivnosti odljevaka.

Znanje o sivom lijevu, kojim se u ovom trenutku raspolaže, upućuje na zaključak da svakom odljevku, u ovisnosti o njegovoj masivnosti, koja proizlazi iz uzajamnosti mase ı geometrijskih karakteristika odljevka, treba pridružiti odgovarajući kemijski sastav u širem smislu, s obzirom na svojstva, koja se u svakom pojedinom slučaju žele postići. Ukoliko se ograničavamo na izbor s gledišta mehaničkih svojstava odljevka, tada možemo smatrati optimalnim onaj kemijski sastav koji u odljevku izaziva čvrstoću od oko 25 kp/mm?. U tom se slučaju postizavaju najbolja dinamička svojstva kao posljedica najpovoljnijih strukturnih karakteristika, koje se ispoljavaju u obliku optimalnog tipa kako primarne tako ı sekundarne strukture te najprikladnijeg količinskog odnosa ovih dvaju struktura u ukupnoj strukturi. Ako su, međutim, mjerodavnija neka druga svojstva, kao što su npr. obradljivost, otpornost trošenju, prokaljivost ili ležišna svojstva, onda su drukčiji i kriteriji pridruživanja kemijskog sastava masivnosti odljevka.

Kako se, međutim, sivi lijcev ne može nikada odvojiti od odljevka, kao dopunski kriteriji kvalitete javljaju se također i zahtjevi u pogledu izgleda te s gledišta vanjskih ı unutrašnjih nedostataka.