Književne novine

J{a:00i

SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU! ”

KNJ

Adresa uredništva i administracije:

BROJ 15 GODINA I

Rođendan voljenog vođe i

slobodni i ravnopravni bratski narođi

U našoj novoj životnoj stvarnosti, koju su naši narodi stvorili, koju oni oblikuju po svome obličju a ona njih neprekidno preobražava, — naša omladina uvela je jedan nov narodni običaj. Običaj koji je jedan od poetski sažetih izraza naše stvarnosti, a u kome se, kao u jednom svečanom vidu, manifestuje stvaralačka invencija naših naroda. Uoči rođendana maršala Tita iz svih krajeva naše otadžbine, iz fabrika, sa polja, s mora, planina i ravnica, najbolji omladinci i omladđdinke, — borci, udarnici i odličnici, frče Titovu štafetu. Iz malenih sela koja prerastaju svoje atare i izlaze iz zaostalosti, seoskim puteljcima ka pufevima i drumovima, trče omladinci i omlađinke svih naših naroda i nacionalnih manjina sa štafetom za druga Tita, predaju znak iz uzbuđene ruke, u uzbuđenu ruku i po celoj zemlji slivaju se potočići živih trPača, da iz svake narodne republike najbolji donesu „štafetu 8 pozdravom i porukama, s izrazima ljubavi i zavetima. A najsrećniji među njima polažu štafete, mirisne od mora, od planina, od žitnih polja i livada, u ruke voljenog vođe i učitelja na dan njegova rođenja, u slavnoj prestonici naše nove narodne države.

To nije samo simbol. Sama ta štaTeta pretstavlja i odbir i probu snaga. A to hrljenje živih poruka iz svih krajeva naše zemlje, na svim našim jezicima i sa svim osobenostima naše mnogoobrazne jedinstvenosti, ka drugu Titu u srcu naše države, jedno je od konkretizovanja one velike ljubavi, odanosti, onog pouzdanja i one nadahnutosti, onog: ponosnog novog jugoslovenskog patriotizma, koji se stiču u liku voljenog: vođe naše-oslobodilačke borbe, tvorca naše narodne vojske i narodne države, inicijatora i rukovodioca naših džinovskih napora u borbi za ostvarenje socijalizma. Na svoj rođendan maršal Tito, rukovođilac naše slavne Partije i krmilar naše napredne države, kao da steže milione pruženih ruku otelovljenih u onih nekoliko ruku što mu je iz svih krajeva otadžbine uručilo rečiti znamen.

Rođendan maršala Tita nije zvanični praznik, ali on je više, on je narodni praznik koji osvetljava herojsku svakidašnjicu rada. Tito je toliko sliven s narodom, čiji je on prefstavnik, vođa i učitelj, toliko sliven sa svim naporima, postignućima i svesnim htenjima našeg naroda-–tvorca, da sve što je u vezi s njim podiže Svest i ponos u našim ljudima, poveTenje u sopstvene snage i osećanje Sopstvenog rasta. Još za vreme rata, kada se stvarala nova otadžbina, pesnik-tumač naroda-borca našao je trajnu poetsku formulaciju za jednu istinu koju je sav narod osećao i spoznao: da je Tito — svi mi i sve naše, naša zemlja, naša borba, naša pobeda, a da smo s njim i kroz njega svi mi viši za ljudsku glavu. Tito je danas već ušao u istoriju, on stoji pređ nama kao jedan od onih nadvremenih gorostasnih likova koji su menjali vekove kao tok reka, — a tu je, prisutan u svemu što mislimo, činimo, sanjamo, želimo, u svemu našem istoriski velikome i svakidašnje intimnome, s nama pokreće nove mašine, zaorava nove brazde, nadahnjuje nas na stvaranje naučnih i umetničkih dela. Njegovo ime i njegov lik, njegov duh i njegova ljudska čar, njegova mudrost i prodornost prožimaju čitav naš život, odražavaju se u svemu što" je naše, što smo izvojevali i što ostvarujemo, a u njemu se, kao u žiži, stiče sve veliko i sve potencijalno što postoji u našim narodima, sve potvrđeno i saznano, sve svesno nagovešteno što će naša volja ostvariti. Njegovo prisno znano lice kao da je i ogledalo i željeni uzor. Naša deca, koja će preuzeti našu državu sa znamenom Tita, od prvih svojih svesnih pretfstava i reči udišu njega s vazduhom naše stvarnosti, Ona više i ne mogu zamisliti da Tito nije bio uvek tu, otkako postoje naši narođi, i da su naši narodi mogli ikada živeti drukčije nego po ftitovski. A onima koji znaju prošlost i znaju kada se Tito javio u našoj istoriji kao njen upravljač, jasno je da je Tito našim narodima ne samo otvorio put u slobodu, nego im otkrio i pravi smisao njihove prošlosti, da se u njemu stekla istorija, sadašnjost i budućnost.

Lik i ime Tita nerazdvojni su od naše Partije, od slavne Komunističke partije Jugoslavije s kojom je on rastao i jačao, a koju je on u odlučujučim godinama uoči rata uzdigao, učinio tako čistom, jakom, monolitnom, nepokolebljivom i nepobedivom kao što se pokazala kad je trebalo povesti sav narod i sve narode Jugoslavije u oslobodilački rat sa jasnim i iz bitke u bitku sve jasnijim ciljevima. Komunistička partija i njen Centralni komitet, sa drugom Titom na čelu, izvršila je jedno čudo ovog rata, učinila »da bude što biti ne može«, okuPivši sve patriote svih naših naroda, povela i dovela do pobeđe oslobodilačku borbu protiv nadmoćnih, otvore nih i maskiranih neprijatelja, a linija Komunističke partije, koja se sastojala u stvaralačkoj pripremi marksističko-lenjinističke nauke na osobene uslove Svenarodnog rata protiv okupatora i izdajnika, postala je sastavni deo života naroda, i na njenim rezultatima danas, u novoj narodnoj državi,

~

postižu dalje pobede u borbi za izgradnju socijalizma, Lik i ime Tita nerazdvojno su vezani s novom narodnom državom koja je ostvarena i sa socijalizmom koji ostvarujemo. Za naše narode drug Tito je i oličenje ljubavi i vernosti prema Sovjetskom Savezu, koji je jedini pružio pomoć i primer našoj oslobodilačkoj borbi, i naša narodna poezija zanavek je Spojila dva divna imena Staljina i Tita.

Svaki novi dan, svaka nova godina potvrđuje mudrost i dalekovidost druga Tita, koji je još u prve dane okupacije, kada je cela Evropa bila porobljena, jasno ocrtao razvoj naše oslobodilačke borbe,u prvim partizanskim odredima video narodnu vojsku koja se rađa, a u prvim narodnoos!'obodilačkim odborima stvarao zametak buduće nove države. Svaka nova prebrođena teškoća i pobeda na polju izgradnje i stvaralaštva još više jača pouzdanje naših ftrudbenika, koji su postali gospodari maših naroda koji su stekli ugled među narodima, u druga Tita, u Centralni komitet naše Partije, u našu herojsku Partiju, u našu narodnu vladu, u našu slavnu vojsku-zaštitnicu mira, u našu državu. S tim pouzdanjem, s tom ljubavlju, koja je nepojamna ljudima iz drugih zemalja sem ljudima iz zemlje u kojoj su Staljin i Rođdina nerazdvojni pojmovi, naši narodi prilaze svim teškoćama i gotovi su da savladaju sve teškoće koje se još isprečuju i koje se još mogu isprečavati na na= šem pobedonosnom putu u budućnost, u bogat i visokokulturan život naših najširih trudbeničkih masa.

Pedeset šesti rođendan druga Tita slavimo u drugoj godini uspešnog ostvarivanja Petogodišnjeg plana koji je nadahnut Titom. Milioni naših trudbenika, koji iz dubina naših maroda izvlače neslućene snage i sposobnosti, daju obaveze Titu, a preko njega Par= tiji i državi, to jest sebi. Daju obaveze onome u kome su oni najčistije i najizrazitije otelovljeni. Neizmema ljubav iz gođine u godinu dobija novu nijansu više, a lik Titov, u zemlji koju menjaju ljudi pod njegovim voćstvom, a i sami se menjaju sa svojim delom, iz dana u dan i iz godine u godinu dobija još po jednu novu nijansu ljubavi i priznanja naroda.

Neka svaki novi rođendan voljenog vođe, učitelja, druga i čoveka ima nov sjaj od naših postignuća, izvrše= nih na osnovu obaveza koje smo pre= ko Tita dali svojoj otadžbini i samim sebi! 5

BEOGRAD, UTORAK 25 MAJ 1948

učitelja

Telegram Šaveza ha iževnika

Juees!smuvijie

maršalu Titu

PRETSEDNIKU VLADE FNRJ MARŠALU JUGOSLAVIJE JOSIPU BROZU TITU

Savez književnika Jugoslavije šalje Vam povodom Vašeg pede-

setšestog rođendana srdačne čestitke, želeći da još dugo poživite na

dobro naroda Jugoslavije koji su pod Vašim rukovodstvom pobedo-

nosno završili narodnooslobodilačku borbu, a danas izgrađuju so-

cijalizam.

Prefsednik Ivo Andrić Generalni sekretar Čedomir Mindcrović

Vojni muzej Jugoslovenske armije

Jeđan od najposećenijih muzeja u zemlji svakako je Vojni muzej Jugoslovenske armije u Beogradu. TOZ skučene prostorije ovoga muzeja, naročito nedeljom i praznicima, defiluju hiljade radnih ljudi građa i sela, prolaze svakodnevno dugački nizovi srednjoškolske omladine iz svih krajeva zemlje. Samo na dan 9 maja,kada je muzej ponova otvoren, broj posetilaca popeo se na preko deset hiljada. Pojava verovatno jedinstvena — zaslužuje punu pažnju. Takvo neuobičajeno interesovanje za jedan muzej u ovom slučaju dolazi uglavnom iz tri razloga: Prvo, muzej se nalazi na RKalemegdanu, na vrlo pogodnom mestu, koje mase ljudi u slobodnom vremenu i inače posećuju. Činjenica koja se ne sme izgubiti iz vida pri određivanju mesta za novu zgradu muzeja, jer ustanova sa tako visokim vaspitnim značajem, s foliko agitaciono — propagandnom ulogom, već i danas pretstavlja nezamenljivu živu školu, van=redro korisnu i n ophodnu. Školu u kojoj čitave povorke posetilaca na jednostavan, očigledan način svakodnevno, ne samo što izučavaju istoriju naše četvorogodišnje oslobodilačke borbe, nego, istovremeno, napajajući se divnim primerima i ličnog i masovnog heroizma naših ljudi, uče kako se voli otadžbina, izoštravaju svoju patriotsku svest i spremaju se za nove napore, nove pobede. Takvoj ustanovi moraju se obezbediti svi preduslovi neophodni za maksimalnu posetu. Jer jedan od glavnih jeste dobar položaj, kakav Vojni muzej ima danas. Bilo bi dobro, ukoliko to ozbilino ne bi remetilo nove urbanističke planove Beograda, da se mesto za zidanje novog muzeja ponovo dodeli u istom kompleksu gornjeg grada Kalemegdana,

I sam taj okvir drevne tvrđave bio bi vrlo pogodah za smeštaj muzeja borbe.

Drugo, glavno, muzej raspolaže do.brom zbirkom retkih dokumenata, koji vrlo živo osvetljavaju događaje i ličnosti vremenskog razdoblja 1941 — 1945. Veliki broj eksponata: fotografija, pisanih i štampanih dukumenata i raznih predmeta, izloženih hronološkim redom, pretstavlja za posetioca redak doživljaj i daju mogućnosti, da se bez napora, neposredno oseti dah velike bliske prošlosti, da se sećanja na događaje i junake događaja o kojima se toliko čitalo i slušalo osveže i potkrepe posmatranjem predmeta koji ih tako plastično ocrtavaju i dočaravaju.

Hladno oružje iz početka ustanka,

zbirke svih vrsta vatrenog oružja, te-

ško trofejno naoružanje, dokumenti o zločinačkoj delatnosti okupatora i domaćih izdajnika, mnogo fotografija — posebno galerija likova narodnih heroja i naročito sitni predmeti koji Su pripadali poznatim i nepoznatim, viđenim i običnim ljudima, koji su se nesebično i samopregorno borili za slobodu i lepši život svoga naroda, bezgranično voleli svoju zemlju, verovali čvrsto i umirali sa pesmom — sve to skupa izaziva snažan utisak, sve 10 pretstavlja dragocen dokumentaran materijal, poučan i za građanina nove Jugoslavije i za posetioca sa strane. Osnovni problem koji se danas postavlja pred upravu muzeja jeste dalje sistematsko sakupljanje materijala koji može ilustrovati najlepše stranige naše istorije, čvrsto argumentisati legendarnu veličinu i značaj napora koje su naši narođi uložili u borbi protiv fašističke nemani.” Toga materijala mnogo je već propalo ali, i ono što je ostalo, bilo bi dovoljno za dostojnu re=

Frezentaciju karaktera i mentaliteta našeg čoveka.

Da li će taj materijal stići u ustanovu kojoj i pripada i poslužiti korisno najuzvišenijim ·ciljevima, zavisi isključivo od svesti pojedinaca, direktnih ili indirektnih učesnika ma koga vida oslobodilačkog rata. Nadamo se, da. će i ovaj put pobediti toliko puta posvedočeni duboki patriotizam našeg čoveka i da će se sve fotografije, pisana i štampana dokumenta o nnarodnnoslobodilačkoj borbi, kao i sve lične stvar čice pojedinih zaslužnih boraca, ma koliko to bile mile uspomene, ubrzo naći u vitrinama muzeja.

Treći razlog velikog interesovanja za ovaj muzej, jeste činjenica da je on zaista lepo uređen. Devetog maja otvoreno je renovirano i reorganizovano odeljenje narodnooslobodilačke borbe. Ovo odeljenje popunjeno je velikim brojem novih eksponata: maketa, modela, reljefa, trofeja, dokumenata, citata i fotografija. Tu su retki primerci oružja, vila i kopalja, pušaka i revolvera iz raznih krajeva zemlje, okupatorske sprave za muče 'e, niz novih Snimaka jedrilica iz Drvarskog đesanta, model pećine u Drvaru, mnogo oružja i predmeta prikupljenih na Sutjesci, lične stvari i oružje maršala Tita itd. Sve uređeno na ukusan i zanimljiv način, smešteno u odgovarajući okvir, majstorski komponovano, sa mnogo pažnje i truda, iz najboljeg raspoloživog materijala. | | Pored dva ranija faktora ovaj treći, tj. forma u kojoj je sav materijal prikazan, čini muzej naročito privlačnim.

Muzej na Kalemegdanu, koji tako ubedljivo govori o velikom vremenu, 'velikim ljudima i događajima, zasluŽuje punu pažnju, podršku i naročito pomoć u prikupljanju izložbenog dokumentarnog materijala.

IŽEVNE NOVI

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

POBTARINA PCAĆENA U GOTOVU

NE

Reči koje se menjaju sa SfVarnoŠću

Kada se wu životu javljaju nove stvari i novi pojmovi, za njih prirodno nastaju i nove reči. One nastaju ne samo stihijno, po nuždi, nego se kriSštališu svešću ljudi. A stvari koje se menjaju, dobijaju nov sadržaj i karakter, zadržavajući ista imena u rečima, — ođražavaju se u novom sadržaiu tih ranije upotrebljavanih reči. Jezik je mnerazdvojno vezan s mišljenjem, prateći mjegov razvitak, a mišljenje je odraz stvarnosti; mišljenje ponekad ide iza razvoja stvarnosti fiksirajući momente toka same stvarnosti, a pDonekad projicira iduće etape razvoja kao mogućnost, kao cilj. Zato je naš jezik danas vrlo živa stvar, u previranju, u procesu obogaćivanja.

U našoj stvarnosti desile su se tako velike i nagle promene, i to izvršene svesnom voljom ljudi, voljom koja je usmerena jasnim šaznanjem, da imamo, pored novih reči koje su nastale da bi izrazile nove stvari, mnoge reči koje smo zadržali a dali im nov sadržaj, novu misaonu i emotivnu vrednost, a iste te reči još kod nekih imaju stari smisao — tako da te reči pokazuju plastično da postoje u osnovi dva mišljenja, dve ideologije, dve kulture, od kojih je jedna ona napre-= dna, socijalistička koju mi stvaramo. Na primer, sasvim nov značaj i nov misaono-emotivni sadržaj dobile su reči vlast, država, rukovodilac, ustav, zakon, rad, norma, obaveza, budžet, itd, reči koje daju naziv pojavama ili ustanovama što su u našoi zemlji dobile nov, socijalistički sadržaj.

U bivšoj Jugoslaviji jedan profesor univerziteta maltretirao je mapredne studente što su upotrebljavali reč »uslovljen«. On je besno tvrdio da srpski jezik ne zna i ne trpi tu reč. Na pitanje kako bi onda trebalo reći da jedna pojava nastaie zato što ju je uslovila jedna prethodna pojava ili akcija, on je rekao: nikako, ta reč ne postoji. Jasno je da ie u ovom slučaju profesor bio proglasio reakcionarni »Zakon o: zaštiti države« univerzalnim zakonom, koji i u srpskom jeziku ne zna i ne trpi reč uslovljen, jer je upTravo njegov postupak bio uslovljen rcakciconarnom ideologijom i praksom. Bivšom društvenom stvarnošću stare Jugoslavije uslovlieno je to, da i danas još postoje izvesni ostaci takvih »npučžnih« stanovišta u našem kulturnom živca, a borbom naprednih snaga u bivšoj Jugoslaviji slovlieno je ono što sme kroz oslnobodilnažiu borbu cstvarili i što danas svesnom voljom i planski ostvarujemo.

Čini mi se naročito interesantnim da uzmem dve reči koje su dobile sasvim novi sm':sao i sadržaj. Kod iedne se radi o konkretnoj pojavi, kod druge o društveno-istoriskoj kategoriji.

Recimo: ulica, Ulica ie konkre'no ostala isto što je i ranije bila, prolaz između dva redn kuća, i sama ta dva reda kuća. No smisao i sadržaj te sasvim banalne reči postao je sasvim nov.

Neke promene koje čovek iz dana u dan vidi i u njima učestvuje, ponekad ga iznenade i naročito mu se frapantno otkrivaiu. Imao sam prilike da slušpm, kad smo neke goste iz inostranstva vodili na ručak, kako jedan naš drug jednom gostu objašnjava da neka žena iz nekadašnjeg »visokog društva«, čiji je muž bio neprijatelj naroda, žena za koju su i gosti već čuli te na nju obratili pažnju kao na neku malu »senzaciju«, — nije rđava, da ona radi »u ulici«. Bili smo iznenadeni kada su se strani gosti grohotcm nasmejali. »U čemu se sastoji njena dobrota kad radi na ulici?« upitala je jedna gošća, za koju je pojam ulice značio nešto određeno i ružno — ono što i danas znači u velikim gradovima kapitalističkih zemalja. I strani gosti su jedva uspeli da shvate šta kod nas danas znači »rad u ulici«.

Ulica je danas, u novoj našoj otadžbini, postala nešto sasvim novo iako je to, sem novih ulića koje smo podigli, ostao onaj isti dvored kuća. Ulice nam nose i imena dragih ljudi, heroja i prijatelja. Stanovnici ulica povezani su nekim naročitim odnosom kolektiva, ulica je postala jedna od osnovnih jedinica naših masovnih organizacija. Stanovnici jedne ulice imaju neko naročito ošećanje častoljublja svoje ulice, učestvuju u takmičenjima čak i kao stanovnici jedne ulice, i odnos prema svojoj ulici je delić ođnosa prema svome selu, gradu prema svojoj otadžbini.

»Vaspitala ga je ulica« — to je nekađa značilo da je neko rđavo vaspitan, đa je izbačen iz ustanovljenih ckvira društva, da je propalica. skitnica. »Našao se na ulici« — to je nekada značilo da je neko izgubio i egzistenciju, i krov nad glavom, i prijatelje i sve, da je ostao potpuno sam i bespomoćan, Za decu je bilo opasno da idu na ulicu,gde su bila izložena raznim rđavim uticajima i postupcima, noću devojke i mlađe žene jedva da su smele prolaziti ulicama.

Danas kod nas ulica odista može da vaspita nekoga, jer je ulica postala jedno od mesta političkog i kultumog rađa. »Rađ u ulici« obuhvata one građane i građanke koji nisu preko ustanova ili preduzeća povezani s opšte=

| av.

OBA | Jovan POPOVIĆ ·

narodnim masovnim organizacijama i kulturno-političkim nastojanjima. Danas se niko, ko može i hoće da radi ne »nalazi na ulici« i ne »izleti na ulicu«, jer je naprotiv nastala ogromna potreba za radnim i sposobnim ljudima. A na ulicu ljudi izlaze svesno, ponosno, čak i svečano — na velike opštenarodne manifesticije, u povorke, na priredbe, na narodna veselja koja su zaista narodna i zaista veselja. Na ulici se, na velike svečanosti kao što je i Prvi maj, odvija smotra postignuća i organizovanosti naših trudbeničkih masa, radnika, seljaka i inteligencije. Od onih dana, još za vreme trajanja rata, kad su u već slobodnim gradovima + selima stanovnici na ulici očekivali proslavljanje pobeda i navikli se da slobodne časove provode na ulici, — stanovnici više ne žive u izolaciji od ulice, jer je ulica postala i nešto drugo nego saobraćajnica, jer je ulica postala jedno od stecišta, od sastajališta radnih ljudi, jedna od veza među njima. (Kako je i reč »sastanak« za ceo narođ dobila nov sadržaj i smisao!)! Ako su u bivšoj Jugoslaviji »na ulicu« izlazili napredni radnici i studenti da demcnstriraju protiv nenarodnih, profašističkih režima i da manifestuju svoju volju čak i nasuprot žandarmeriskim bajonetima i postavljenim mitraljezima, te često ulice pokrivali telima palih, ako su za vreme rata ulice postajale sektori velikog fronta cslobodilačke borbe, — danas na ulicu, ukrašenu i osvetljenu, izlazi sav narod kad manifestuje svoju volju i svoju radost.

Druga reč koja je izmenila sadržaj i smisao jeste, na primer, reč »proleter«. Ona kod nas danas više i nema svoj prvobitni smisao. Radnička klasa u našoj zemlji radnog naroda više nije proletarijat u smislu kapitalističkog društva, jer je ona od potlačene klase koja se bori za svoja prava i za novo društvo protiv vladajuće buržoazije = postala' domaćin u zemlji, predvcdnik u savezu radnika, seljaka i narodne inteligencije. Reč »proleter« je zadržala svoj manifestni, herojski smisao prvoborca. Ona više potseća na herojsku borbu nego što danas označava pojam radnika. Radnik je danos kod nas gospodar sredstava proizvodnje, a ne dodatak tim sredstima proizvodnje u rukama kapitalista. Sem toga, radnička klasa je danas nerazdvojno povezana sa svim slojevima radnog seljaštva i građanstva, sa celim narodom, koji je ona i ranije pretstavljala kao borbena avangarda. Reč proleter dobila je u oslobodilačkom ratu još jedan smisao, koji van naše zemlje nije poznat. Rec »proleter« u naroanom jeziku dobila Je za vre” me oslobodilačkog rata smisao borca proleterskih brigada i divizija naše narodne vojske. Ona je postala starija sestra današnjoj reči »brigadir«, a

Kada su, na jednom preobražaj= nom stupnju naše oslobodilačke borbe, partizanski odredi već postali premala, preuska forma organizacije oružanih odreda, kada su stvorene prve čvrsto organizovane jedinice nove vojske, jedinice koje su spremne da napuste svoj teren i da se bore na svim teren.ma BLOLiV Vau VIsta ncprijatelja, potčinjavajući se svesno disciplini, te prve brigade su dobile naziv proleterske brigade, tako su ih nazvali i rukovodioci i borci i narod, Razume se da one nisu bile sastavljene samo od proletera. U njima su bili i seljaci, i napredni intelektualci i pošteni građani — patrioti. No taj naziv, koji je izražavao krajnju prodornost, nepo= kolebijivost, oslobodcnost svih ličnih veza i interesa kao i svih predrasuda. — najviši stepen političke, nacionalne i društveno-idejne svesti, — ispunjavao je sve borce ponosom, i naziv »proleter« bio je skoro isto toliko častan i ponosan kao i naziv člana Partije. Borci jedinica koje nisu nosile naziv »proleterskih brigada«, sami su sebe takođe nazivali »proleterima«, takmičeći se o tu slavu. Nepojamna radost je bila za dugo okupirane kra. jeve kada je planula vest: »Idu proleteri«. Nepojamni strah ulivao je ne prijatelju borbeni poklic »Napred, proleteri!« Te najprekaljenije, elitne jedinice naše nove vojske bile su ne samo jezgro oko koga se stvarala no=' va, sve masovnija regularna vojska, nego i vaspitači, primer ostalim jeđinicama, i

Tako je danas ta reč »proleter« po= stala dvostruko slavan izraz za heroizam, za heroizam u društveno-bolitičkoj borbi protiv domaće reakcije i

profašističkih režima, i za heroizam u borbi za nacionalno oslobođenje.

Samo nekoliko reči koje bacaju jarku svetlost na duboki preobražaj, na promene siti našoj stvarnosti. u kojoj se menja i čovek i zemlja, u kojoj je čovek postao svesni stvaralagr koji po unapred predviđenom planu menja i sebe i zemlju do takvog savršenstva da će se i sam zađiviti, da će pozivati pjesnike da to opevaju. A eš je jedno od oruđa poezije. |

/