Književne novine

BMRT PAŠIZMU — SLOBODA NAR ODU!

b e ioplietekK aitetSKO ić" ? WaiveT om MamK M, waqeto?Ž Akomije T a, Bul Orv• a' Beo O J fen ; Pp BROJ 40 Adresa uredništva i administracije: GODINA 1 Francuska 7 — Telefon: 28-098

MARŠAL TITO O ULOZI NAUKE U NOVOJ JUGOSLAVIJI.

u kapitalističkim zemljama. U tome „cilju se kapitalisti neće žacati da uništavaju naučne rezultate ili plodove

Na svečanom skupu Srpske akademije nauka, koji je održan 11 novem=b' a, maršal Jugoslavije Josip Broz Tito proglašen je za prvog počasnog čla~

Akademije. Maršal Tito Je tom priPitom održao sledeći govor: |

Druže pretsjedniče,

Drugovi akademici,

Primajući vašu odluku, kojom ste mi đodijelili visoku počast člana Srpske akademije nauka, ja vam še na tom visokom priznanju najtoplije zahvaljujem, Za mene ito imenovanje ima tim veći značaj što je ono uslijedilo baš u ovo vrijeme, kađa mene i moje drugove nepravedno napadaju ša raznih strana. Ja gledam u tome ne samo priznanje za moj rad, već i priznanje

povjerenje u Komunističku partiju

ugoslavije, kojoj ia pripadam. Duboko sam svjestan toga da ovo visoko priznanje, kao i druga koja sam do danas dobio nisu i ne mogu biti rezultat samo mojih ličnih zasluga, jer ja smatram da su moje zasluge — zasluge Komunističke partije, Ali vaša odluka ujedno potvrđuje činjenicu da su ljudi od nauke u našoi zemlji ne samo shvatili već i odobrili duboke društvene promjene koje su izvršene u našoj zemlji, da oni odobravaju i put kojim se ide u socijalizam u našoj·zemlji. Baš ova činjenica i jeste najveća nagrada i priznanje kako za mene tako i za sve ostale drugove, koji služimo i služićemo vjerno našim narođima u cilju ostvarenja njihove sretnije budućnosti.

Dozvolite mi da kažem nekoliko riječi o značaju naših društvenih promjena i ulozi nauke kod tih promjena. Kadđa govorim o društvenom „preobražaju kod nas onda se tim podrazumijeva to da se promjene vrše revo~

arnim putem, da do njih nije do-

lako, bez žrtava i muka. Uspješna ošlobodilačka borba naših naroda, a istovremeno svrgavanje starog i nesposobnog režima, ili bolje reći — sistema, djelo je uporne borbe najnaprednije klase, radničke klase Jugo-

šlavije na čelu s Komuhnističkom par--

tijom Jugoslavije, i To djelo je započeto odavno prije sata. Preko dvadeset godina borila se badnička klasa na čelu sa Komuni&tičkom partijom Jugoslavije za ovo što mi danas imamo. To je koštalo žrtava. Pripreme za revolucionarni preobražaj u našoji zemlji obisw lježene su krvlju i stradanjima najbo» ljih sinova naroda Jugoslavije. Ta dugotrajna borba, u kojoj se Komunistička partija Jugoslavije nalazila u ilegalnosti, stvorila ie uslove da smo mogli osamljeni, daleko od naših saveznika, u Hitlerovoj evropskoi tvrđa= vi, voditi Oslobodilački rat, rat na žiwot i smrt, Taj dugotrajni dvadesetogodišnji revolucionarni rad stvorio je ušlove đa smo mogli u procesu oslobodđilačke borbe revolucionarnim putem srušiti ili, bolje reći, uništiti stari državni aparat i udariti temelje novog društvenog sistema, Bilo bi skroz Dogrešno misliti da mi potcienjujemo, kako se to nama sa nekih strana pre= bacuje „ogromnu ulogu Sovjetskog Saveza u toj našoj oslobodilačkoj borbi. Ne, mi ne potcjenjujemo tu ulogu Sovjetskog Saveza, koji je nosio najveći teret rata protiv Hitlerove koalicije, nego, naprotiv, smatramo da je uloga Sovjetskog Saveza u Velikom oslobodilačkom ratu spasila svijet od strašne tragedije, da je spasila ropstva mnoge narode svijeta pa i naše narode. Ali, 8a druge strane ,ako se hoće biti pravedan i objektivan, onda se mora priznati i uloga naše zemlje u Oslobodilačkom ratu, I mi smo doprinijeli svoj dio, i to bogati dio prema našim maksimalnim „mogućnostima, Više no što smo učinili i žrtvovali u toj borbi za zajedničku stvar savezı — ne može niko od nas tražiti. Kako bi danas izgledala situacija u DiBi ao iu Ua i našim susjedemlijama đdđa se mi nismo borili od 1941 godine u našoj zemlji i tu izdržali, stvorivši novu Jugoslaviju? Mislim da nije teško zamisliti ko bi dana8 ovdje vladao i kakav bi to ima– lo uticaj na susiedne zemlje, Prema tome, smatram da je apsurdna.svaka licitacija o tome ko je više a ko ma-– nje učinio za oslobođenje naše zemlje, Nepobitna činjenica jeste da smo već 1941 godine imali slobodnu teritowiju i na njoj narodnu vlast. Nepoitna činjenica jeste da smo mi tu slobodnu teritoriju stalmo proširivali i na njoj učvršćivali narodnu vlast uo mnogobrojnih okupatorskih i ye BO trupa u našoj zemlji. Sve ilo dokaz visoke svijesti naših naroda, dokaz vitalnosti i snage naše revolucije. To nam je omogućilo da &mo 1945 godine izašli iz rata sa već uđarenim temeljima nove narodne Jugoslaviije, to jest — svršili smo s pitaniem vlašti u našoi zemlji i mogli tue. DOBVeti radu na izgradnji so-

Bilo bi pogrešno misliti da se Vvolucionarni proces kod nas CO. DUunO završio, Ne, taj revolucionarni VOS kod nas se {oš nije završio, iz; a a je samo ono glavno: osvojena

~ St i stvoreni su svi uslovi za edonosnu, potpunu izgradnju soci

| u našoj zemlji, a a KOG na8 ne malo ljuđi koji ima VAD Ve polmove o revoluciji. Jedni a da e kod nas već &ve svršeno,

da je nastao mirni period u kome bi moralo već sve biti kako treba, u kome bi već trebalo biti puno blagostanje itd, To su ljudi koji žele socijalizam kod nas, koji pošteno učestvuju i na njegovoj izgradnji, ali koji nemaju dovoljno strpljenja, jer nisu sviesni ogromnih teškoća na koje se u toj izgradnji nailazi, jer ne shvataju da takve promjene traže ogromne napore i žrtve i da je vremensko trajanje toga uslovljeno mnogim faktorima, kako subjektivnim tako i objektivnim, Drugi opet misle, a to su oni koji ne vole socijalizam, da je to kod nas sve privremeno, da će se nekim, za njih sretnim slučajem povratiti ono staro. A zna se što znači ono staro, ono znači kapitalizam, znači izrabljivanje čovjeka čovjekom „znači nacionalno ugnje= tavanje, znači bijedu i neimaštinu,

Zašto ti reakcionarni elementi ne shvataju' revolucionarni preobražai u našoj zemlji? To dolazi otuda što se pojam revolucije u kapitalističkim zemljiama krivo tumači, Naziva se revolucijom svaka nasilna promiena režima gdje se ništa ne mijenia u suštini društvenih odnosa. To je, razumije se, skroz pogrešno, Revoluciiom ıli revolucionarnom promjenom društvenog sistema može se nazvati samo ona koja donosi novi viši oblik društvenog uređenja, koja ukida stare preživjele društvene forme, forme koje koče razvitak — ekonomski, politički. kulturni itd., umjesto da ga pokreću naprijed ka sve višem i savršenijem obliku. Samo takve promjene mogu se nazvati revolucionarne, a sve drugo su obični pučevi ili čak kontrarevoluciia.

U revoluciji narodi obično nađu sami sebe, upoznaju svoju vrijednost, u= poznaju: svoje stvaralačke snage. U revoluciji se narodi podmlade. preobraze, probude se iz svoie učmalosti i tada u svom revolucionarnom poletu razvijaju takvu stvaralačku energi> ju i u kratkom vremenu stvaraju tak= va djela koja se ne mogu zamisliti u starom preživjelom „društvu. Prema tome, revojucija je u razvitku društva motorna snaga. koja pokreće liudsko društvo. naprijed onog časa kada se već stari oblik pokazao nemogućim, kada se pokazao kao kočnica progresa. Prema tome, kroz revoluciiu napredne snage društva ostvaruju viši, pravedni oblik društvenog uređenia.

Reakcionarni kapitalistički elemen= ti u našoj zemlji ne mogu shvatiti snagu revolucije, koja se sastoii u prvom redu u tome što su široke radne mase u Velikom oslobodilačkom ratu došle đo spoznaje svoje snage i svoje vrijednosti, što su postale sviesne da je pitanje stvaranja boljeg života za njih, boljih i pravednih društvenih odnosa njihova sopstvena stvar i da samo one same mogu to riješiti svojim sopstvenim snagama. I baš zbog toga što ne poznaju zakone društvenog razvitka, što ne poznaju snage revolucije, reakcionarni elementi kod nas u Jugoslaviji nadaju se pa čak i vjeruju, da je moguće da se vrati opet ono staro, to jest — da će se točak historije okrenuti nazad,

Karl Marks je kazao da je stvaranje svakog novog društvenog sistema praćeno porođajnim mukama, a revoluciia je babica kod rađanja novog društva, To je genijalna misao koia objašnjava da su elementi, ili bolie reći klice novoga društvenog sistema nastale u krilu starog društva. Prema tome, nestanak ili bolje reći propast starog društvenog sistema, neizbježan je. To je neminovno akd hoćemo da OSOBI Č u razvitku naprijed a ne nazad, Ja sam naprijed kazao da kod nas revolucionarni period još nije završen, On će trajati tako dugo dok će eksploatatorski kapitalistički elementi kod nas davati otpor i ometati izgradnju socijalizma u našoj zemlji. To će trajati tako dugo dok ti kapitalistički elementi ne budu potpuno pobijeđeni. Ta klasna borba kod nas odvija se svakodnevno u raznim oblicima kako u gradu tako i na selu, jer kapitalistički elementi daju ogorčeni otpor, braneći svoje preostale pozicije. iako im je ta odbrana potpuno beznadna,. Ti reakcionarni ostaci još vieruiu da će se vratiti za njih ono »zlatno vrijeme«. Oni nisu svješni toga šta se kod nas dogodilo i šta se događa. O)ni nisu sposobni da shvate veličinu historiskih zbivanja u našoj zemlii. Oni vide samo svoje lične interese. a ne intereše zajednice,

Ali borba za socijalizam u našoj zemlji pobjedonosno napreduje, ier mi u Jugoslaviji imamo tu sreću da le Ogromna većina naših naroda već shvatila šta znači socijalizam. da socijalizam znači sreću i blagostanje za najšire narodne mase, da ie socijalizam bolji od starog kapitalističkog sistema. Ta je svijest sazrela do ie mjere da kod nas milioni radnih ljudi čine dobrovolino ogromne napore kako bi čim rije izgradili novu socijalističku Juxoslaviju. Ta sviiest sve se više širi i produbljuie kod ogromne većine naših radnih ljudi. Ona se izražava u svakodnevnim stvaralačkim podvizima u našim fabrikama. u našim rudnicima, u rađu naše omladine, u mnogim i mnogim našim selima. Zbog toga su apsurđne sve nade onih reakcionarnih elemenata koji još mišle da se može skrenuti natrag sa pusi ta Wocilalizma, Zbog toga su besmis

slene i glupe 8&ve one priče u nek:m zemljama narodne demokyratiie o tome da Jugoslavija skreće natrag u kapitalizam, Zašto su bili mogući tako veliki dosadašnji uspjesi kod nas?

Oni su bili mogući zbog visoke svi= jesti naših radnih ljuđi — radnika, radnih seljaka, narodne intelisencije i svih radnih građana naše zemlje O tome da gradimo i đa ćemo izgraditi socijalizam u našoj zemlji. Ne poznavajući naš narod, njegovu visoku švijest i stvaralačke sposobnosti. nama se! sh strame nekih naših saveznika

BBOGRAD, UTORAK, 16 NOVEMBAR 1948

dugogodišnjih „naučnih istraživania ako je to njima korisno za stvaranie viška vrijednosti. To se događalo, događa se danas i događaće se ubuduće u Svim onim zemljama gFdie postoji kapitalistički način proizvodnie, to jest proizvodnje za profit, a ne za potrebe širokih radnih masa.

A kako je to u socijalističkom društvu, ili, kako. je to kod nas u novoj socijalističkoi Jugoslaviji? Kod nas nota ima vgelieri mne ioer ona slu-

\aršal Tito govori na svečanom skupu Srpske akademije mauka

predbacuje da smo uobraženi, da smo nacionalisti zbog toga što potcrtavamo naše uspjehe i stvaralačku sposobnost radnih masa naše zemlje.

A. ipak činjenice su tu, one su vidljive i opipljive, one govore o tome da mi izgrađGujemo | đa ćemo izgraditi socijalizam u našoj zemlji. T'e činienice govore o ispravnosti našeg puta. naše taktike. One govore o tome da smo na. pravom putu. Važno je šta gradimo, a ne kako gradimo, to jest — na koji način gradimo socijalizam u našoj zemlii. ž

Razumije se, besmisleno je zahtijevati od nas da mi radimo inače nego što sada rađimo, ako ovai naš način pokazuje odlične rezultate. Isto tako je besmisleno tražiti od nas da stanemo na kraju puta i da ne činimo maksimalne napore da čim priie izgradimo socijalizam u našoi zemlji. Pitanje — da li idemo bržim ili sporijim putem naprijed, zavisi od na> ših realnih mogućnosti i od naše taktike. Sve to, ne samo da nikome ne škodi, već može samo da koristi zemljama narodne demokratije i Drogresivnim pokretima u svijetu.

Naš je novi društveni sistem čvisto Tundiran na n&uci Marksa. Engelsa, Lenjina i Staljina, nimalo ne otstupa– jući od te naučne podloge sociializam se u Jugoslaviji izgrađuje i dalie će se izgrađivati prema specifičnim uslovima i mogućnostima koje postoie u našoj zemlji. On će se izgrađivati u skladu sa interesima dalinieg razvitka socijalizma u svijetu, i

Nauka u novoj socijalitičkoi Jugoslaviji u pobjednosnoji izgradnji socijalizma u našoj zemlji, ima ogrom= nu ulogu. Zbog toga naučne instilucije moraju biti najtjiešnjie povezane 8& današniom stvarnošću u našoi zemlii. Ima ljudi, i to ljudi od nauke, koji misle da ie nauka nešto za sebe. da ona mora biti neutralna. da niih ne može interesirati ništa drugo osim »čiste« nauke. Takvi liudi obično mrze svaku društvenu promienu, jer smatraju da ona ometa njihov stvaralački rad, Takva gledišta su nenaučna, ona su u suprotnosti s oimovima progresa. ona protivrječe nauci kao takvoj.

U kapitalističkom društvu nauka je podređena inferesima pojedinaca, interesima jedne neznatne šake liudi, ili bolje reći — interesima eksnloatatorske klase koja tekovine nauke koristi da održi svoju vlast nad ogromnom većinom naroda u ciliu izrabliivania i bogačćenja.

Ali baš nauka je jedna od onih sila koja pomaže najnapredniioi društvenoi klasi, u konkretnom slučaju radničkoi klasi, da izvrši revolucionarnim putem dielo grobara starog, Dreživjielog društvenog uređenja.

_ Mnogi ljuđi od. nauke nisu uvijek „ViJesni toga da svojim naučnim re-

zultatima pomažu naprednim snagama u revolucionarnom preobražaiu. Ali to je tako pa ma oni subjektivno to htieli ili ne htjeli. Šta to dokazuje? To dokazuie da takvi naučnici ne poznaju zakone društvenog razvitka. Niiho= vo lično ubieđenie jeste stara društvena koncepcija, oni se novoša boje, pa ipak u svom naučnom radu traže Sve nove i nove puteve, postižu sve no ve i nove rezultate koji ne mogu biti realizovani u starom kapitalističkom društvu, A ukoliko ti rezultati bivaju realizovani. oni, kao što smo već

naprijed kazali, služe kao sredstvo bo»

gačenja pojedinaca ili grupe eksploa

tatora. Tome cilju je sve podvrgnute

ži samo tome da se stvore čim bolii uslovi života svih radnih liudi naše zemlje, da se podigne stanđard života na viši stepen. Tek u socijalističkom društvu plodovi napornog naučnog rada mogu naći svoju punu primjenu, tek tu oni postižu svrhu kojoj naučnik teži, a ta ie — da rezultatima svoga naučnog rađa usreći ljudsku zajednicu, .

Ja sam dužan da odam briznanie mnogim našim naučnicima. mogu reći ogromnoj većini, zato što su se oni svim snagama posvetili naučnom radđu da bi dali svoj dragocieni udio u

našim opštim naporima za izgradniu.

socijalizma u našoj zemlii. Oni su u tome svom rađu do danas već postigli velike i dragocjene rezultate za našu

· trebna jednoj kulturnoj

E NOVIN

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

Y UTORKOM

zemlju, Sve novi i novi pronalasci olakšavaju teškoće na koie nailazimo kod dobavljianja raznih predmeta za elektrifikaciju i industrijalizaciju naše zemlje iz inostranstva. Šta to dokazuje? To dokazuje da ie većina naših stručnjaka, naših naučnika ozbiljno shvatila svoi zadatak u novoj socijalističkoj Jugoslaviji.

Podizanje naše agrikulture na viši stepen uglavnom zavisi od naših naučnika koji se bave tom naukom. Baš to pitanje pretstavlja za nas jedan od najvažnijih problema, jer mi moramo u našoj zemlji stvoriti uslove za proizvodnju čim više poljoprivrednih i ostalih životnih potreba,

Naša zemlja je bogata mnogim i mnogim rudnim bogatstvima, koja još nisu u dovoljnoji mjeri otkrivena.

Naučnici koji se bave naukom i istraživanjima imaju veliku zadaću da otkriju ta rudna bogatstva i stave na raspoloženje našim narodima. Naši fizičari, naši hemičari, naši tehničari itd., imaju ogromnu zadaću u izgradnji socijalizma u našoj zemlji, ier njihova je dužnost da naša dragocjena rudna bogatstva svojim naučnim ispitivanjima i rađom pretvore u čim moguće savršenija sredstva koia su DOindustriskoj zemlji, koja su potrebna da bi ljudi živjeli bolje i lakše, koja su potrebna za odbranu naše socijalističke domovine. Isto tako važne su za našu zemlju i sve ostale naučne discipline, koje nisam nabrojao.

Ovim kratkim izlaganiem ja sam želio podvući da nauka pripada budućnosti, da pripada socijalizmu, da ona mora biti u službi naroda. da je nauka za nas u Jugoslaviji od ogromne važnosti za izgradnju socijalizma. U novoj Jugoslaviji nauka ima sve uslove za razvitak. Hoću da podvučem da naučnici u našoj zemlii imaju veliku i časnu zađaću, a to je — da učine čim više u korist naše zaiednice.

Ja koristim ovu priliku da ozovem sve naše ljude od nauke da stave sVOje znanje i snagu u službu nove sOcijalističke Jugoslavije ,u službu stvaranja sretnije budućnosti naroda na-

še zemlje. U isto vrijeme mogu da o-”

bećam da će naša narodna vlast DOsvetiti najveću pažnju svima onima koji se bave naučnim radom u korist naroda. Naša je dužnost da stvorimo sve uslove naučnicima naše zemlie ka= ko bi oni mogli da se potpuno posve» te svom stvaralačkom naučnom radu.

Govor maršala Tita pozdravljen ie u sali dugotrainim aplauzom.

Govor pretsednika Akademije Dr Aleksandra Belića

U svom govoru o značaiu Dbroglašenja maršala Tita za prvog počasnog člana Srpske akademije nauka, pretsednik dr Belić je, između ostalog. rekao: »Teško bi bilo na ovom mestu Dpobrojati u čemu je sve marša] Tito doprineo da događaji koji se tiču naših naroda uzmu uspešan tok kako ranije na bojnom polju tako i sada u

„mirmom organizovaniu zemlie. Ali ie nesumnjivo·da je glavom maršal "Tito dao pravac našem ustanku. da narodnooslobodilačkii rat, onako kako je od partizanske borbe prerastao u borbu organizovane vojske, pretstavlia krupan naučan!'rad njegov i tekovinu od

velikog zamaha, koji bo značaju šVO~

. me prelaze preko granica naše zemlie. S druge strane, maršal Tito je. posle svršenog rata, u vreme mirne sociialističke izgradnie Jugoslaviie. stvaralački razradio i dao na osnovu marksizma-leniinizma „analizu mwolitičke društvene i ekonomske problematike koja je imala da posluži kao osnovica i svestrano rukovodstvo i za UuSpešnu izgradnju socijalizma u Jugoslaviji, Srpska akademija nauka. koia ije i sama u središtu naučnog rada u našoj zemlji, zaustavila se pred tim značajnim činjenicama. Ona je viđeći u tome tvoračkom tadu krupne odlike maršala. Tita. već na prvom koraku svoga novoga života. 12 marta ove EOdine. onako kao što su to činile i Ju·goslovenska akademija znanosti i Umietnosti u Zagrebu i Slovenačka akademija znanosti u Liubliani — jednoglasno izabrala za SVOE DrTVOE počasnog člana maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita. Tim svojim izborom Srpska akademija nauka ponudila je

drugu Maržšalu najugledniie i najvi-

šom počasti ispunjeno mesfo među svima svojim članovima. Srpska aka demiia nauka učinila ie fo sa udvojenim oduševljenjem zato što je i njen život i razvitak u novoi Jugoslaviji samo odblesak, samo deo opšteg DOletnog razvitka koji je obeležen stvaranjem našeg novog državnog uređenja, d

Srpska akademija nauka — rekao je dalje dr Belić — wmnogo je stariia nego što bi se moglo suditi na ošnovu toga što je osnovana 1886 godine. Ona, ustvari. postoji od 1841 godine. kada ie osnovano Društvo srpske slovesno· sti, koje je 1864 gođinee• zamenjeno Srpskim ·učenim društvom. s Srpsko

učeno društvo preraslo je od 1886 do

1892 u Srpsku akademiju nauka, Tej

dugi periođ od 107 godina svedoči O jednom: dy se naša Akademija nije mogla razvijati u pravon: smislu reči sve dotle dol nije postala potpuni iz” raz narodne intelektualne snage, dok državna vlast nije počela gledati na nauku kao polugu, kao na živog pokretača kulturnijep života naroda. Osnovicu svakoer napretka i u materiialnom i u duhovnom razvitku niegovu. Društvo srpške slovesnošti ukinuto je zato što je došlo u sukob sa državnom vlašću, jer je počelo uzimati za predmet svojih stuđija probleme života našeg naroda. Na sličnom je pitanju i na sličan način palo i Srpsko učeno društvo, Akademija nauka od 1886 godine imala je definitivno da se odvojili od života i po tu cenu ioj ie dopušten slobođan naučni razvitak, ukoliko se on pođ tim uslovima mogao u potpunosti razvijati. Ona je tako proživela đo oslobođenia i do poslednje reforme koju ie nova narodna

vlast preduzela, | Nema ODE OU ON da je. đuga-

čak period od više od što godina dao -

nažoj Akademiji i znatne naučne rezultate kojima se naš narod s pravom ponosi, U prve dve epohe (Slovesnosti i Učenop društva) razvili su na stranama njenih izdanja svoje rađove takvi naučnici kao što je bio Đura Daničić. Josif Pančić. Ilarion Ruvarac, i drugi, a u trećoj (Akađemiiinoi) imamo čitav niz imena koja šu proslavila i Akademiju i našu nauku: Stoian Novaković, . Ljubomir Kovačević, Jovan „Cvijić, Mihailo Petrović, Jovan Žujović, Ljubomir Stojanović i toliki drugi. Ali ta naučna radinost bila je stalno cepkana. Akademija je služila kao izdavački centar koii je primao gotova dela, Akađemija nije bila naučna radionica, već uglavnome, izđavačko preduzeće. Mi smo imali u pojedinim štrukama naučnike, al nauke, u pravom smislu reči. sa naučnim kontinuitetom i mnogobroinim kađrovima, nismo imali...

Da se ođ Akađemije nauka stvori

radna ustanova s velikim poletom, bi- · lo je potrebno da nestane granice iz»

među narodnog života i naučne labo» pratorije .a pre svega bilo je pok

| PRIMERAK M: 8 DINARA

da Akađemija nauka prestane biti 6 · mo reprezentativno telo koje deli nee

grade za dobro urađen naučni pošađ, već da i sama zasuče rukave i orgam nizuje naučni rad, e,

To se izvršilo tek po oslobođenid, jer je u novom državnom uređeniđ misao-vodilja bila da ye što se za narod preduzme mora biti zasnovano na naučnom temelju. U tom ie smisla izvršena i reorganizacija Srpske aka» demije nauka,

Za ovaj preobražaj naše Akađemije — rekao je dalje dr Belić — od ne= cenjivog značaja bio je naučni živo u Sovjetskom „Savezu ji organizacija njegovih akađemika, a naročito“1 crne tralne akademije nauka SSSR u Mos= kvi.

Rezultat svega toga i jeste nov za» kon o Akađemiji. od iula meseca 194% godine. On nosi u sebi znake promiše lienosti i dalekovidđdosti koie zaiemča=vaju Akademiji zaista brz i poletan razvitak u budućnosti. Narodna vlast pokazala je izvanredno poštovanje naučnih radnika i neobičnu širokogrudost u izvođenju svoje reforme.

Akađemijin se sastav izmenio: = mesto pređratnih 79 akađemika i do= pisnika u Beogradu i na sfrani ona ima đanas 103 akademika i dopisni» ka u zemlji i na strani. Kada se ima na umu da je izbor priličnog broja stručnjaka samo za izvesno vreme odložen, onda ie jasno đa će se taj broji brzo uvećati.

Mnogo je značajniji nien razvitak kao naučne rađionice, Raniie ona Uopšte nije imala naučnih instituta ni rađionica ni laboratorija. Danas ih ona ima 26. S malim izuzetkom u nji« ma se, i pored još dosta neostvarenih uslova za potpuni rad, radi 5 velikim oduševljenjem i velikim poletom. šta to znači neka pokažu ove činienidć; iz trinaest Akadđemijinih instituta Dosla= to je na ferenska ispitivania, samo ove godine, 170 ekspedicija koje sa provele u grupama 3194 dana na tere« nu, a prema pojedinačnim provedenč je oko 12.000 dana. Kađa bismo ova» ko hteli pretstaviti celokupni rad stab» nih i honorarnih naučnih saradnika proveđen u samim institutima i laboratorijama „Akademinijim, mi bismo dobili fantastične cifre. Mislim da je dovolino da napomenem da ie na dam drugog novembra 1948 godine u Ak#s demiji radilo 320 saradnika i službe» nika, od kojih 110 stalnih, a ostalo ho« noramih«. i

U svom daljem izlaganiu. Belić izneo veliku pomoć i brigu koju na rodna vlast ukazuje Srpskoi akadćm miji nauka da bi Akađemija postal napredni naučni centar,

Pošto je istakao da je glavni insplhm rator u svim pitanjima bio uvek mama šal Tito dr Belić je na kraiu rekao?!

»Prema svemu iznesenom. razlozi za izbor maršala Tita za počasnog člana Srpske akademije nauka i vrlo % mnogobrojni i vrlo značaini. Pre svega njegovo lično stvaralaštvo. oličeno W celokupnom njegovom radu. u struk-w turi i vođenju oružanog ustanka njegovu znalačkom razvijaniu i da“. ljem pretvaranju u regularnu armiju, · u njegovom ličnom, neposrednom 1 mnogostrukom učešću u rukovodilača– kom podizanju zemlje i snažnom tem+ pu njegovu, sve to zajedno jasno jđ uzdiglo Maršalove lične tvoračke oda. like i sjajne rezultate njihove prime+s. ne. vl

To je sve i učinilo da Srpska alka demija nauka, kao najviša naučna u4 stanova u Srbiji. izabere maršala Tis ta za SVOg prvog počasnog člana. |

Zatim je dr Belić predao maršalu Titu diplomu počasnog člana. Obras ćajući se Maršalu dr Belić je rekao

»Druže Maršale, a.

Predajući vam ovu diplomu, ja vaš molim da je smatrate na samo kađ znak dubokog priznanja, zahvalnosti i osobitog poštovanja švih članova Srpske akademije nauka, nego i kao za, logu njihove ođanosti. -

Ja uzimam slobodu da vam na 4 ti boru, u ime švih akađemika i svao sopstveno, najšrdačnije čestitam. ji.

Živeo naš prvi počasni člam!« ia Ustajaniem i dugim „aplauzom svi prisutni pozdravili su proglašenje maršala Tita za prvog počasnog člaq na Srpške akademije nauka. Posle toga maršal Tito zad O. duže vremena u razgovoru a Šl:

14.

ia re