Književne novine

VII

BMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!

BROJ 8 GODINA TI

-itetskasa bib. "ar Marković“ ı -_Q40 „~

e i “ vi

| po

Adreša uredništva i

=

ı vuka

era

MNE NO

| =

,

\

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

administracije: Franćuska 7 — Telefon: 28-008

PISCI — NA POPRIŠTE TEMATIKE

Tematika šocijalističke izgradnje u mašoj književnosti u poređenju s tematikom marodnooslobodilačke borbe odnosno ftematikom predratnog vremena zaostaje kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom pogledu. Nesumnjivo, ne bi bilo đovoljno kad bi kritika samo Wvojim uticajem pokušala da usmeri đela pisaca isključivo ihi u pretežnoj meri ka savremenoj tematici, Ovaj načim bi pomogao samo delimično, ovako insistiranje kritike bez Wvega ostaloga me bi moglo dati ni u jednom slučaju ono što. je piscu potrebno da bi u svojim: literarnim delima mogao obraditi savremenu temu, Uzrok retkog. tretiranja 8avremenih tema ne leži samo u tom što je to teška i komplikovana stvar, gđe stara merila i stari metođi više ne zadovoljavaju, gde treba smelo Rrčiti novu stazu razvoja socijalističke književnosti, — nego i u tome da je pisac dosad u najviše slučajeva suviše malo povezam sa stvarnošću, uživljen u nju nedovoljno poznaje baš njeme detalje, koji bi zbog svoje neposrednosti, snage i dinamike mnogo pomogli piscu u njegovom rađu i stvaranju. Upravo čoveka koji se nalazi usred borbe za izgradnju socijalizma, upravo čoveka — graditelja pisac mora podrobno sagledati i prostudirati, ako hoće da &tvori u Svom umetničkom delu likove, sudbine i đogađaje tako da oni u svom umetničkom liku budu punovredni i istiniti likovi i događaji naše stvamosti, Zato put pisca možda više mego ikad ranije vodi među ljude u fabrike, rudnike, velika gradilišta, suvda tamo gde se oblikuje, gradi i prepliće velika tema i fabula naše Kkmnjiževnosti — socijalističke izgradnje, što znači ka izvoru njegove literature, Veličinu te fabule u političkom i ekonomskom pogledu ukazala je i pokazala na primer i budžetska diskusija u Narodnoj skupštini na kraju prošle godine. A već sledećih dana nizala su se u listovima nova imena fabrika, rudnika, . gradilišta, radnih mesta,pominjale nove maelioracije. Iza tih naslova žive i rađe stotine i stofine hiljada ljudi, od kojih svaki doživljava, živi i oblikuje svoju sudbimu i put, koji se sjedinjava sa sudbinama, putevima i likovima drugih ljudi u skladnu celinu i jedinstvo akcije, volje i cilja, Nije teško shvatiti, kako ovaj život, ovi ljudi, privlače pisca u svoju sredinu, u kojoj bi mogao zahvatiti pune pregršti realnosti, lepote i ljudskog lika, Na piscu je dakle da se odluči, odmeri i usmeri put Ka njima, da sa svoje strane pokaže i prikaže vreme, da u umetničkim ostvarenjima pre ili posle savlada tu veliku realnu fabulu,

Da bi taj rad bio što uspešniji, da bi pisac što vemije shvatio sam život, očevidno se nameće potreba da odvoji deo svoga vremena i pridruži se tim velikim akcijama za izgradnju socijalizma. Živeći među ljudima više vremena ma raznim radilištima, ne kao posetilac nego kao aktivni posmatrač“umetnik, proničući u njihovu dušu i srce, zapažajući i zapisujući njihov rad i život, detalje iz njihovih ličnih odnosa i domova, njihovu ličnu istoriju, društveni i kulturni život, otkrivajući sve velike i male, vidljive i neznatne strane njihovog rađa i borbe, pisac će & iznenađenjem opaziti, kako še ona opšta fabula i tema prepliće i sjedinjava sa subjektivnom u jez dan jedini veliki nedeljivi svet, kako iz veličine i života pojedinaca raste ve~

· ličina i život epohe. To zapažanje pre~

tvoriće se u intenzivno studđiranie likova i događaja, što će na kraju krajeva dati svu svoju realističku težinu

' budućem piščevom delu. No, to posma–

tranje, produbljeno studiranje mora biti usmereno kako prema pozitivnim tako i prema nmegativnim likovima, kao i prema onoj velikoj i neizbežnoj klavijaturi između polova.

Beleške, koje će se nizati jedne za

· drugom od događaja do događaja, od detalja do detalja, od lika do lika, biće

nada sve bogat i živ faktološki materijal, koji danas većini pisaca u tako velikoj meri nedostaje i zbog toga ga goni svim mogućim konstrukcijama, ponekad sasvim šablonskim, koje na kraju krajeva nikako me mogu da deluju umetnički i me mogu da budu primer realističkog dela. Takav faktološki materijal, kritički pregledan i

·Bojan ŠTIH *

obrađen, biće pre ili posle od velike koristi piscu, maročito onda, kad se bude odlučio da piše veći tekst sa savremenom tematikom. Tako pisac, i pored toga što je sam doživljavao vreme i događaje, kad piše novelu, dramu ili roman iz narodnooslobodilačke borbe, mora upravo zbog težeg umetničkog zadatka više ili manje prostudirati materijale, sakupiti i srediti niz najrazličitijih »odataka, naravno ne zbog toga da bi pretrpavao svoje umetničko ostvarenje naturalističkom faktologijom, nego zato da.bi dao što realističkiju sliku kao umetnički odraz vremena i ljudi.

Već same prve imipresije baš zbog logike i životne snage biće povod da se pisac lati posla i oživi ih u umetničkoj reportaži ili crtici. Dosad, istina, ova književna vrsta kod nas nije bila česta, no neke obiavljene umetničke reportaže dokazuju koliko je moguće u fom pravcu učiniti, Časopisi i listovi moraju još šire da otvore svoje stranice umetničkoj reportaži, crtici, jer ona pretstavlja nedđeljivi deo naše literature i može da odigra vrlo značajnu ulogu, naročito zbog svoje aktuelne i agitacione strane, a da ne govorimo o njenom umefničkom kvalitetu, kao sredstvu za vaspitavanje naših čitalaca, koji će u njima naći svoje likove i nove pobuđe za svoj rad i život. S njima i pisac aktivno odblikuje život i ljuđe. S druge strane, te reportaže biće nesumnjivo i značajna priprema za ono vreme kad se književnik bude latio većeg dela. Reportaže mu već sada pružaju dovoljno materijala i pobuda za kratke crtice i novele, humoreske i satire. dramske prizore itd. Istorija literature daje nam obilje dragocenih primera takvog puta i takvog načina priprema za buduće delo, Iskorišćavanje i uvažavanje ove pozitivne metodološke strane rada doneće piscu koristi ne samo kao gradivo za njegova dela mego i isto tako velikoj meri u smislu njegovog umetničkog razvoja.

Takav put i priprema, koju-takoreći zahteva naše vreme j njegova proble= matika, doneće sa sobom i još mnoge druge pozitivne strane, u prvom redu u učenju, upoznavanju, udubljivanju i analizi do najfinijih i najsuptilnijih treperenja života i ljudi. Već sama činjenica što će se pisac neko vreme nalaziti na poprišt. svog budućeg književnog dela, što će studiozno pristupiti sabiranju materijala, što će se na– laziti usred živih i konkretnih ljudi, prelomiće ij istrpnmuti ispod njegova pera sve one šablonske papirnate likove, koji se u literaturi pojavljuju uvek kao nužnost kad su ti likovi zamišljeni i postavljeni iz daljine, iz konstrukcija, u glavi pisca, kada je najpre napravljen okvir a tek onda u nj utisnu-– ta slika. Međutim, ovakav put pisca učiniće da dođe do punog izraza i savremena tematika u literaturi, čiji ja prvi korak takođe crtica i umetnička reportaža , što se đosad zanemarivalo i nepravilno tumačilo kao niži ili čak kao manje značajni rod u literaturi, više ili manje prikladan za pisce početnike, Sa svim ovim, naravno, nije udaren akcenat samo na reportažu. Nikako, ali je bolje da ono vreme koje je potrebno za veća i temeljitija dela, kao što su romam ili drama, ne prođe u ćutanju pisca, nego u logičnom i kon= struktivnom putu od same stvarnosti preko trenutnih odraza u umetničkoj reportaži, crtici ili kraćoj povesti, jer svi ti elementi zajedno, vezani sa boravkom na terenu, sabiranjem materijala, idejnim i umetničkim razvitkom pisca, oni su kameni temeljci na kojima će moći da gradi svoja veća literarna dela,

Time što će pisac prebaciti težište.

svog života za neko vreme usred naj-

„većih i najtežih radnih podviga, tamo gde se u najvećim dimenzijama odvija socijalistička izgradnja — od fabrike do zadruge na selu — ispuniće i veliki deo svoga duga koji sama ta izgradnja zahteva od njega. Ispunjenje toga duga na kraju će se odđraziti u svim onim njegovim tekstovima koji će biti realistički odraz naše stvarnosti. Tema je velika i privlačiva, pisci sami žele i traže ovaj put, i sad je ma mjima da počnu oblikovati životnu materiju i svladavati zadatke, a u rezultate ovog rađa sa ovakvim početkom ne može se sumnjati.

OSNIVA SE PRVO RUMUNSKO NARODNO POZORIŠTE U NAŠOJ ZEMLJI

Rumunska maciomalna manjina u Vojvodini intenzivno razvija kulturno-prosvetni život i rad, uz stalmu brigu partiskih organizacija i narodne vlasti.

U toku ove godine osnovaće se u Vršću prvo rumunsko pozorište. U radu ovog pozorišta sudđelovaće najoblji članovi dramskih sekcija rumunskih kulturo-umetničkih društava.

Prema ovogodišnjem planu kulturnoprosvetnog i umetničkog rađa rumunske manjine u Vojvodini, na rumunski jezik biće prevedeno 10 pozorišnih komada ko-

će obogatiti „repertoar rumunskih dramskih grupa. ; i e

U avakom selu gde žive Rumuni postoje Kmjižnice i ROBI sa knjigama i bro-

rama ma rumunskom jezu: _Oal oeio-

enja do danas knjižnicama mun-– skim selima raspodeljeno je oko 80.000 meraka raznih movih knjiga.

Rumunska kulturnoprosvetna društva oBnovana su u svim selima gde žive Ru-

muni. Pored raznih sekcija u okviru društava deluju 22 hora i isto toliko duvačkih orkestara, sa ukupno hiljadu članova. U selima Begejci i Mramorak formirani su tamburaški orkestri i 14 folklornih grupa sa oko 300 članova, koji, neguju tradicionalne rumunske narodne igre, Uz rumun– sku folklornu grupu iz Vladimirovaca ističe we i folkloma grupa iz Uzdina, koja je prošle godine učestvovala na {estivalu Narodne omlađine Jugoslavije. Kulturno-prosvetna društva Rumuna u Vojvodini pripremaju se sada za takmičenje. Sređinom ovog meseca takmičenje rumunskih dramskih grupa u okviru takmičenja amaterskih pozorišta Vojvodine. Tokom ovog i idućeg meseca organizovaće se takmičemje rumunskih horova i duvačkih orkestara, Takmičenje će se zav#čiti 27 marta nastupom najboljih horova. Ova kulturna manifestacija pokazaće dosađašnje uspehe rumunske nacio-

nalne manjine. u Jugoslaviji na kulturnom

polju.

počeće

BEOGRAD, UTORAK, 22 FEBRUAR1949

UTORKOM

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

PRIMERAK 8 DINARA

ZLI DUSI NA SKADARSKOM JEZERU

Dušan KOSTIĆ

Ne znam. možđa će albanska vlada svoj poslednji gest protumačiti tako kao da i on ide u prilog internaciona> lističkim koncepcijama radničkog pokreta, da je samo dalja »razrada« Marksovih i Lenjinovih misli, velika

politika mudrosti. Možda je, zbilja, i,

to Skadarsko Blato samo jedna od naših »mnogobrojnih« smicalica, samo »kolonizatorski« detalj umirućeš kapitalizma koji se, rezolucionaški intonirano. povampiruje u Jugoslaviji, i kome, dakako. ne treba pružiti svoji »pravovjernu« ruku-spasiteljicu. Il je sve to oko Jezera neka nova trockističko-imperijalistička igrarija, pre* me kojoj valja biti i te kako oprezan i u čitavoi toj stvari imati čiste ims formbirovske prste? Za albanske rukovodioce možda je i ovo, možda je i ono, možđa je čak i »nepredviđenost« u državnom dvogodišnjem planu ali za nas koji još nijesmo napravili zbrku od moralnih kategorija i koji ipak znamo poneke stvari, za nas je albanska odluka besprimjerni avanturizam i samoubilački potez kakav še rijetko sreta u istoriji.

Pogledajte samo: naša vlada preuzima glavni i pretežni dio posla u projektovanim rađovimna na djelimičnom isušenju Skadarskog Jezera, na melioraciji njegovih obala, regulaci* ji Bojane i Drima, na velikim melioracionim radovima na čitavom kompleksu zemljišta između ovih dviju rijeka, i istočno od Drima. na ukroćivanju bujica rijeka Djarđi i Kiri, natapanju sušnih područja sjeverno od Jezera i u nizu drugih radova. Efekat njihov bio bio bi više nego zadovoljavajući, samo sistemom odvodnjavanja dobilo bi se 44.279 hektara vanredmo

plodnog zemljišta (i to Jugoslavija ·

13.041 a Albanija 31.231 hektar!), na kome bi uspjevao pamul, duvan, pirinač, razno južno voće, rano povrće. pšenica i dr. Sem toga na Drimu kod Vauđejsa pođigla bi se snažna hidrocentrala koja bi davala godišnje preko 300 miliona kilovatčasova električne energije. Ukupno investicije, koje iznose dvjje milijarđe i 820 miliona dinara, isplatile bi se za nešto više od pet.godina. Albanija bi pomogla san u nekvalifikovanoi radno] snazi i to na rađovima kojii bi se izvodili na albanskoj teritoriji, pri čemu bi naša zemlja preuzela sve troškove oko rad ne snage.

Ovo je, razumije se, više nego povolino za albansku vladu, toliko povolino da se teško može shvatiti veličina apsurdnosti posljednjeg albanskog gesta., U ime čega Je. onda, albansko rukovodstvo odbilo jugosloven ski predlog, zašto ono »nije volino da pristupi preduzimanju odgovarajućih radova«? U ime albanskog naroda? Svakako ne. U ime socijalističkog

da, Nije umir;

fronta i socijalističke izgradnje? Nipošto — bez obzira na to što ono mno ge svoje šovinističke postupke, i inače, nevješto pokriva socijalističkim, internacionalističkim „plaštom. Nesumnjivo je posrijedi nečija umišljenost, pakost, zagriženost — albanski »državnici« dozvoljavaju sebi i takav nonsens da pod vidom soc:jalizma 'i u »Odbranu« socijalizma iđu u puni, u nečovječni raskorak sa svojim natodom, ustaju protiv njegovih Žživotnih interesa, gaze mu po vjekovnom snu, po budućnosti njegovoj, prepuštaju ga bijedi i boleščinama — da se bar zamisle nad bolnom činjenicom da na njihovom dijelu skadarskog bazena svake godine umire, samo od malarije, prosečno 560 ljudi! Njihova »visoka principijelnoste dovodi ih u punu protivrječnost, u neizrecivo tužno-komičnu poziju: s jedne Strane svjesno i nevjerovatno neodgovomo istupaju protiv socijalističtih oblika izgradnje u svojoj zemlji, oblika koji se tek rađaju i koji zahtijevajiu solidnu materijalnu bazu, a s druge strane, da bi stvar dobila principijelno-teoretski vid, svaki čas potržu klasike marksizma-lenjinizma — »koristeći« ih vrlo često neumjesno i neznalački. No riječi su riječi, i one su samo riječi, puste i suvišne, ako iza njih me stoje djela, ako ih ne pokriva odgovarajuća praksa, i tu albanski narod, na ovaj 1 ovakav način, može samo da ih upamti, nikako da ih sagleđa. Jer, socijalizam je elektrifikacija, socijalizam je industrijalizacija, on je melioracija i zdravi,

” veđri nasmijani život; socijalizam su

plodne široke njive bez granica, bogate žetve, blagostanje za svakog radnog čovjeka, on je preobraženje prirode. ukroćivanje njeno i stavljanje pod punu volju čovjekovu — i više još, i mnogo đalje od toga. A nije. svakako nije vraćanje unatrag, u minule decenije 1 stoljeća, u ono Što je već mprevaziđeno. Socijalizam nije bijeda naroda, glad narođa, maTarija narođa — bespomoćnost naroje. Nije neizvjesnost. To je svakome jasno — Čak i albanskoj vladi, i utoliko gore po niu.·Gore po nju, jer svojim lakoumnim postupkom — dalekim od svake državničke mudrosti — ona u praksi, nsd konkretnim „projektom, „zaustavlja hod „socijalističkog razvitka svoje zemlje podriva mu korijene, i sličmo Nasrađin-hodži. podgiteca sociializmu grane na kojima leži — da ne procvjeta!

U svojoj zaslijepljenoj. mržnji malograđansko-šovinističkog kalibra, albanski »državnici« često, vrlo često sami sebi skaču u usta, uvođeći na

x

Apel francuskih intelektualaca za odbronu kulture i mira

Privremeni nacionalni komitet francuskih intelektualaca „uputio je apel francuskim intelektual]Jcima za odbranu

kulture i mira. U apelu se konstatuje đa se ratna opasnost može izbeći, jer narodi mogu de sarađuju u miru, bez obzira na rasne razlike i ekonomskosocijalna ubeđenja, na bazi uzajamnog poštovanja nezavisnosti i nacionalnih osobina naroda, »Narodđi mogu i moraju da učvrste međunarodne veze koje treba da posluže stvari mira.

Nameće se nužna potreba đa se prekine sa tajnošću atomske energije i ucenjivanjem atomskim bombama i da se zabrani ıpotreba atomske energije u rušilačke svrhe « — kaže se u apelu. Apel je potpisalo 40 naj:stalknutiiih francuskih naučnika, Kniiževnika, umetnika i novinara, među kojima naučnik Frederik Žolio Kiri, pesnik Pol wiıliiar, Pikaso. Aragon, Luj Marten ofije, Žan Kasu, Verkor, Fužeron, Farž,Ginber, Baje i drugi,

Priredbe sovjetskih umetnika u Cast XI Kongresa

Centralni dom umetnika u Moskvi organizuje ciklus večeri pod parolom »Umetnička omlađina — u čast XI kongresa Komsomola«, Krajem januara održano je veče posvećeno liku komsomolca u komađima koje daju moskovska pozorišta, Tom prilikom prikazane su scene iz pojeđinih komada koje prikazuje »Moskovski hudoženstveni akademski teatar«, »Tea= tar moskovskog sovjeta«, »Teatar Crvene armije«, »Moskovsko dramsko pozorište«, »Centralno dečje pozorište« i »Državni stuđii filmskih gluma-– ca« Priredbe u čast XI kongresa Kom

somola dali su i mlađi kompozitori,

studenti konzervatorijuma. Tokom februara i marta u Central-

nom domu umetnika odđržače se veče-

ri na kojima će nastupati umetnici majstori, vaspitanici Komsomola, zatim večeri na kojima će mladi umetnici nastupati pred đelegatima Kongresa. kao i veče posvećeno razvitku teatra »Lenjinski Komsomol«, Posebne večeri biće posvećene · najboljim kreacijama studenata moskovskih visokih pozorišnih škola i smotrama uspeha u amaterskom rađu omlađinske organizacije »Radđne rezerve. | 9

SOVJETSKI · DOKUMENTARNI FILM O LENJINU

Na dan dvadđesetpetogodđišnjice smrti V. I. Lemjina, 22 januara ove godine, prvi put je u nekoliko moskovskih bioskopa Pprikazan novi dugometražni dokumentarni film »Vladimir Ilić Leniin« Sada se film 8 ogromnim” uspehom prikazuje u mnogim rodova i oblastima Bovjetekog Saveza.

Komsomola

U moskovskom Filmskom domu organizovana je diskusija o novom dokumentarnom filmu »V. 1. Lenjin« Mihail Rom govorio je tom prilikom o rađu svog kolektiva na tome filmu

On je rekao đa se kolektiv našao pred zađatkom da što je moguće potpunije prikaže sva dokumenta o Lenjinu, snimhena za vreme njegova života, a da uz to ne dopusti ni najmanie njihovo unakažavanje, s obzirom na tadašniu neđovoljnu filmsku tehniku,

Izvršen je ogroman rađ na preslikavanju arhivskih dokumenata i na njihovom prilagođavanju za savremeni dokumentarni tonfilm. Snimatelji su, naime, u vreme nemag filma snimali sa brzinom od 16 snimaka u sekundi. Takvi snimci, prilikom prikazivanja na savremenoj tonfilmskoj 8paraturj, izazivaju utisak neprirodno ubrzanih pokreta. Zato ie za novi dokumentarni film bilo potrebno da se najvažniji negativi presnime na nnrmalnu brzinu od 24 snimka u sekunđi. |

WU starom, nemom žurnalu, slika je zauzimala svu površinu filmske pantljike, a u tonfilmu jeđam deo pantfljike otpađa na ton, pa je samim tim korišćenje starih nemih filmova za tonfilm vezano uz Opasnost đa dena slike buđe odđrezan, Da bi se to izbeglo, kolektiv koji je rađio na novom dokumentarnom filmu o Lenjinu, morao je da u nizu slučajeva slika presnimi tako da oma dobije svoju sadašnju širinu. U filmu je reprođukovan i pravi Lenjinov glas na taj način što je snimljen na filmsku pantljiku sa gramofonskih ploča. Kolektiv je uložio mnogo napora/da bi poboljšao izgled pojeđinih starih negativa.

Prisutni su dali visoku ocenu propagandnim i umetničkim Kvalitetima Ovog novog dokumentarnog filma o Lenjinu.

v

zadnja vrata svega doma ono što javno i tako bezočno napadaju kod nas. To je, uostalom, njihova »principijelnost«, i ne samo njihova. I kad god govore O nama usta su im prepuna »trockizma«, »nacionalizma«, »šovinizma«, »oportunizma« i čega sve ne; proglašavaju. nas imperijalistima i svaku našu velikodušnost i plemenitost, našu socijalistički shvaćenu saradnju označavaju ničim drugim do kolonizatorskom, porobljivačkom politikom ističući pritom svoj »internacionalizam« i svoju »pravovjernost« Ali, naravno. ne radi se tu o nečijoj velikodušnosti i plemenitosti,(o tome mi nijesmo nikad ni govorili!), ne radi se ni o nezahvalnosti i političkom primitivizmu albanskih rukovodilaca —radi se.o socijalizmu na djelu, o međusobnim odnosima socijalističkih zemalja, o socijalističkom vidu tih odnosa, o pravednosti i pravilnosti njihovoj, o jeđinstvenosti socijalistič-

kog fronta. i tako dalje.

Mi nijesmo lajavci, mi rastemo u socijalističke ljude, mi gradimo socijalizam u svojoj zemlji — uprkos pritisku tolikih atmosfera. Kad bi bili internacionalisti albanskog tipa, kad bi bili pakosni i zluradi kao što su to albanski »državnici«. mi bi mogli, držeći se međunarodnog prava, primijeniti i druge projekte isušivanja Skađarskog Jezera, projekte koji bi

za. našu žemliu bili mnogo povoljniji,

no koji bi po albanski narod bili katastrofalni. Mogli bi, i dvostruko bi bilo jevtinije, i đaleko izvodljivije, i mnogo brže, i potpunije, i u svemu uspješnije. Kađa bismo mi — što nećemo nikada — postupili tako. to bi bilo ađekvatno izvjesnim ekonomskim »sankcijama« primjenjenim protiv naše zemlje od strane nekih zemalja s kojima smo vezani ugovorima o pri-

'jatelistvu, — to bi čak bilo manje

neopravdano, Ali mi nijesmo lajavci zaslijepljeni mržnjom, mi smo bili, jesmo i ostajemo. dosljednji internacionalisti — internacionalisti na djelu. Svjesni smo svoje internacionalističke. dužnosti i baš. duboki osjećaj te dužnosti i Rkomunističko tretiranje susjedsktih odnoša odvaja nag i razlikuje od klevetnika. I mi ni za dlaku, ni za jedan jedini milimetar nećemo otstupiti od svoga shvatanja a kako je ružno i odvratno »albansko« tumačenje internacionalizmasa, po kome treba grabiti što više u svoju gušu a drugima kako bude; kako je apsurdđan fai »internacionalizam« alban-– skih rukovodilaca koji bezobzirno pređe pakosti i puca u socijalizam, i koji svakojake teškoće namiče na leđa socijalističkom drugu i susjedu!...

*

Za Skadarsko Jezero vežu me tole uspomene, tolike tuge i radosti. Još od onda kad sam, kao dječak, prilikom jedne školske ekskurzije, prvi put ugledao na Plavnici plavičastu pučinu Jezera — oivičenu s juga zidom planina. Ponio sam tada koliko lijep toliko i težak utisak: bilo je pripoklo proljetnje mlado sunce, i mnogobroine močvare, prekrivene zelenom Žžabokrečinom i lokvanjem, zaudarale su nesnosnim barskim zadahom i ribom. i čime sve ne. I tužno su i bespomoćno vapile kvrgave vrbe sive od mulja što je po njima ostao iza poslednjih poplava, I poslije, kad sam kao student nekoliko puta dolazio do njegovih obala, i kad sam provodio ljeta u Virpazaru, u. dosadi, u groznici, taj se utisak samo potencirao i razvio, i bila mi je jasna i tako prisna davna crnogorska želja: iščupati od Jezera što više zemlje, povratiti nekađašnje izdašne žetve gladnim ustima. vratiti zdravlje i rumenilo požućelim ljudima! Crnogorci su neprestano maštali o tom isušenju, jednako su i tako dugo vrtjeli misao o tome. i tu se dobrim djelom gledao izlaz. iz teške ekonomske bijede, iz pasivnosti crnogorskog krša. Polazeći od tih snova razne su šićardžije i đemagozi operišali u svim prilikama obećavajući uz zlatna brđa i doline i krupne rađove na isušenju; a ta su obećanja poslije svake izborne vatre brzo kopnjela kao laki prvi snijegovi, i sve je opet ostajalo po starom... i sve gore!

Gledao sam često niz pučinu što je izgarala pod ljetnjom žegom i tražio očima u ćutljivoi izmaglici daljine Skadar na Bojani i oštre hridi albanskih : planina. I kad je avgusta 1947 grupa albanskih udarnika na pcvratku s puta po našoj zemlji prolazila i kroz Crnu Goru, bilo mi je drago što sam ih s Jankom i s Nikom pratio do Ulcinja, ispratio do Skadra. I evo vraćam še u onaj dan kađ sam prvi put stupio na albansko tle i sreo se s mnogim dragim albanskim ljudima... „. Papahnuo me je | opio slani miris pučine, i zelenilo ovo južnjačko, i smokve. i magline, i vinograđi. Razdragalo me ovo naše drugarstvo, dragi albanski udarnici, gosti naši, prijatelji naši. Sad toplo mi je u grudima i gorim tihom skrivenom srećom što ste prepuni hvale na naše prijafeljstvo i liubav što ste radosno začuđeni pred veličinom našeg djela, pred svim omim što smo postigli i štonamje-

_ ravamo da. postignemo; ošjećam tihi

pono8 što skidate kapu pred djelom

naših ruku. pred onim što je pred nama i u nama, što se naziva običnom ljudskom žyiječju: socijalizam! I kad smo vam sinoć čitali stihove na večeri priređenoj u vašu čast, na rastanku koji će donijeti nove susrete i poznanstva — mislili smo i više i dalje od riječi i stihova, sagledali smo začas naše zajedničke snove i naše altcije — kako oživljuju i postaju dugoželjena stvarnost: eto ga, stiglo je najzađ i to vrijeme kad smo se našli na istom širokom drumu, a zora Dprskava i dan se novi javlja, i postaje sve vidnije i radosnije — ej!

Davno smo ostavil! kitnjasti Ulcinj, za nama je već iščezla debela modrina mora. ostala je desno solana s bijelim brdima soli. i tiho zaboravljeno Zogojsko Blato.u ševarju. Autobus sađa odmiče ka granici — jurimo kroz južnjačko zelenilo, kroz niski pitomi kraj po kojem pada žega i pali svudđa unaokolo. Avgustovska jutra šu OVdie topla i malo, vrlo malo svježa ovoga ljeta vrućina je izuzetno ne= snosna i sunce nemilice sažiže plodove razjeda hladove... Vruće je u autobusu, ali pjesma, započeta još na rastanku s Ulcinjem, jednako nosi. Pjevamo i mi i albanski drugovi, jezici se mješaju, no muelodđije su iste, isti im je i sadržaj — pjevamo o Titu koji ide preko Romanije, o Omladinskoj pruzi, pjevamo na različitim jezicima ali fo malo primjećujemo, jer i jedni i drugi mislimo istu misao, mislimo socijalizmom i dišemo njime.

Eto. i granica je za nama, i ništa n:je neobično. kao što sam nekad, gledajući niz skadarsku pučinu, mislio. Vijuga cesta između šiblja i čestara, kroz krošnjata sela, jurimo već uz Bojanu — ftamnozelenu, duboku tromu, Gledamo je očima pjesnika i projek= tanta: to je, znači, ta Bojana neviđena i đaleka o kojoj sam, kao osnovac, slušao uz gusle, slušao o Skadru na

' Bojani, o kapricioznoj vili koja pre-

konoć razgradi sve ono što argatske ruke prekodan sazidaju. To ie dakle ta Bojanaitaj ćudljivi Drim koje treba ukrotiti, rijeke na kojima se i danju i do duboko u noć zaustavljaju brižne oči projekftanta-sanjara: on nosi svoje planove i projekte danima i danima, živi sa njima i gori ih u sebi, gori od želje da ih vidi oživljene, Ostvarene, u pokretu, u tempu, u Živofnom dahu: on gleda brigade i brigade radnih ljudi, osluškuje prvi udar ašova, već vidi prve iskopane kubike i poslije — iscijeđene močvare i pištaline, protjerana malarična gnijezda. On vidi oranice koje već izranjaju iz vode na svijetlo dana i vra-– ća ju se životu i suncu, on projektira vodene padove i fuyvbine, i smiieši se nadđ buđućom dječačkom radošću čovjeka kađ mu u tamni sobičak hrupi raskošna iskrava svijetlost žarulje!...

O tome sam razmišliao i tako se, poslije, govorilo u radnoj seljačkoj zadruzi na domaku Skadra. Ljudi su pred nas iznijeli čitavo brdo lubenica, nuflcali nas svaki čas i zasijecali noževima u lubenice tražeći za nas što rumenijie i slađe. Jeli smo i razgova– rali — bilo ih je prilično koji su znali naš jezik. Tih dama udarali su iemelie zadruzi, pa je u njima bilo i oduševljenja i ponosa što su jedni od prvih koji grade socijalizam u svojoj malenoj zemlji, I u očima pretsjednika Ćamila, i u riječima starog Djeta bilo je vjere i sigurnosti, koja se uvećavala još i bliskošću radova. na isušivaniu Jezera — o njima se tada mnogo govorilo i mislilo se da neposredno pretstoje., a od njih je i zadruga očekivala mnogo.

— Hvalabogu — rekao je Djeto pružaiući nam škiju — nađosmo se najzad, kao braća, pa ajde da bratski porazgovaramo. Zajedno,čto i ja vidim, biće, nam ponajbolie — besa! I to Blato.. Proždrije nam, šejtam, mnogo zemlje. Moj djed je orao tamo

gdje ti danas treba čitav dekik i po veslanja — i to ljeti, kađ nijesu poplave! A lijepo bi bilo, volio bih da doživim, da vidim — eh, braćo Crnogorci neće mam biti lošel...

Otišli smo predveče za Titograd, preko Božaja, i đugo poslije rastanka

šumjele su u nama riječi albanskih

drugova iz zadruge, i drugova udarnika. i drugova komunista; još je po rukama gorio stisak i u grudima se nečujno svijala ljubav prema novim poznanieima i prijateljima. A ja sam siguran, i ne mogu vjerovati da priJateljstvo, eto, umire i da je leptirova vijeka, da gubi svoju cijenu. Ja zaista ne znam šta kaže danas stari Djeto, ni svi oni drugovi udđarnici — ali zar će Djeto pregaziti svoju besu i zar će uđarnici zadaviti rukom one svo ranije reči? Zar se oni, baš oni — koji su se sreli kod nas sa socijalizmom kao sa našom svakodnevnom praksom i hvalili ga na sva usta — zar se zbilja mogu složiti s onim što se današ u njihovoj zemlji o nama tako klevetnički priča? Naročito sada kad su im snovi bačeni pod noge kad je rukovodstvo njihovo odgurnulo nogom bogato korito — kao izvjesno biće iz poznate basne?..