Književne novine

RRBOJ 16 | | NJ

KNJIŽEVNE NOVINE · : a O ME COMMONS MPI eka ki a a MORIC U SaU- OR OOAJ STRIC or B.

8 ji -

| •r—

Jedna stranica iz publicist · Augusta

U »dvorišnoj zgradi« jedne od onih starih, sirotinjom naseljenih kuća na dnu tadašnjeg Pejačevićevog trga započeo se u ljeto 1928 značajan period publicističke djelatnosti Augusta Cesarca, započeo se u jednoj maloj sobi čiji je sav namještaj bio jedan stol i dvije stolice. Otuda, i iz one knjigama zatrpane Cesarčeve mansarde na strmenitom Starom Goljaku izlazili su pet mjeseci, svakog četvrika, brojevi »Zaštite čovjeka«, »nezavisnog glasnika za čovječja i građanska prava«, lista koji je pokrenula Partija u doba kad je, nakon hitaca od 20 juna u Skupštini i uličnih borbi u Zagrebu, režim počeo da »čisti« zemlju od svih revolucionarnih i progresivnih ljudi, spremajući Šesti januar. ~

Tu, u te dvije sobe, stizale su na ·

ime Augusta Cesarca iz svih krajeva naše zemlje stotine pisama, — stotine Sšignala o rastućem teroru režima koji je bio odlučio da slomi, likvidira i posljednje ostatke građanskih sloboda. Dolazili su fu partijski. radnici,

ilegalci, radnici iz fabrika, studenti,

građani donoseći podatke o novim na–

siljima, hapšenjima i progonima. Tu • • ta : SLRNO e o 5 je »Guta« — kako su Cesarca zvali konijresa prislalica mira Na ređov sam tvoj, baš tvoj, i danju i kađa noć poplavi, | :: njegovi stari drugovi — redigovao, _Partijo moja, tvoji su putevi pravi!... |

popravljao, često iznova rađio nevješto napisane članke, dopunjao plamenu, ali tvrdo rečenu misao u dopisima radnika i seljaka, sastavljao nakon razgovora s ljudima koji su mu dolazili ravno

sudbinama boraca u zagrebačkoj i

beogradskoj glavnjači, o progonima i ~

internacijama, o štrajkovima glađu i suđenjima u Podgorici i Osijeku i Kumanovu, u Nišu i Splitu. U uvodnom članku prvoga broja Cesarec ističe zadatak lista koji je pokrenut u danima, kad je režim nezadrživo bio nasrnuo na sve napredne ljude, a naročito na komuniste: »Borba protiv tog režima, a za njegove žrtve; borba protiv njega, u prvom redu borbom za poništenje spomenutih reakcionarnih zakona; (t.j. »Obznane« nad Komunističkom par-

tijom 1920 god. i Zakona o zaštiti ·

države 1921 god. — prim. M. J.) a borba za njegove žrtve, tako da nijedna ne prođe a da se ne digne za nju glas; da nijedna ne prođe a da ne bude pokazana kao optužba i dokaz da je režima nasilja i reakcije dosta!«

Iz broja u broj August Cesarec demaskira režim. Ponekad on sam is-

punja čitave strane lista; opori, ne- ·

rijetko arhaistički izraz i isto takva konstrukcija rečenice, ispod kojih ipak moćno i nezadrživo probija plamen i gorčina gnjeva, karakterišu njegov stil koji se lako prepoznaje i u člancima bez potpisa, Govoreći o demonstracijama koje su krajem jula

te godine izbile u čitavoj zemlji, po

vodom obrazovanja vlade popa Antona Korošca, Cesarec piše:

»Kosu u ruke dobio je sad pogotovi opet onaj koji je svoj prvi ispit u Krvavoj košnji ljudskih života položio još daleko prije 20 juna 1928 — u

aprilu 1920, kad su mu kao ministru... bi „upala : žrtvom., osmorica. štrajkujućih željezničara u Ljubljani. —· : " bodu štampe, »Zaštita· čovjeka« ·do-

saobraćaja

A njegova »jaka« ruka kojom 'je nekad dijelio hostiju takozvanog mi-

losrđa i zadnju pomast takozvanog · oproštenja, pokazala se opet pod ko- .

mac jula.« »Zaštita čovjeka« prenosi iz »Borbe« tabele o političkim progonima, da-

je podatke o broju uhapšenih, o sud-

skim procesima i presudama, političkim izgonima, štrajkovima glađu, O

iz zatvora, napise o .

Mariboru,

Cesarca ~

August Cesarec

ju, vidi se kako je list prodro daleko: tu je i Veles, i Brčko, i Kragujevac, i Ljubljana i Dubrovnik. Ređakcija zatim pokreće sakupljanje knjiga za političke istraženike i osuđenike koji

. se nalaze u zatvorima i kaznenim za- .

vodima. . . Veliku pažnju poklanja »Zaštita čovjeka« progonima u Makedoniji, koji su počeli odmah poslije 1918, režimu u skopskim zatvorima, čitavom životu u Makedoniji gdje Je bilo zabranjeno i samo makedonsko ime. Književni prilozi u listu sjajno pomažu njegovu političku liniju. Povodom kongresa ruskih bjelogardijskih književnika i novinara u Beogradu i dolaska Dmitrija Mereškovskoga, August Cesarec piše članak »Mereškov-

ski, i o Mereškovskom poslije jednog ~

banketa« u kom izobličava antisovjetsku suštinu sprege tadašnjih Aleksandrovih ministara i ruskih emigranata koji se zajedno spremaju da

prirede u Rusiji »praznik-· podizanja .

Krsta Gospodnjeg«! Boreći se za slo-

nosi jedan govor Viktora Igoa u odbranu demokratskih slobođa, održan u vrijeme kad je Luj Bonaparte već bio na pomolu; objavljuje odiomak iz Marksovih »Primjedaba uz najnovije pruske instrukcije o cenzuri«. CesaTec prevodi satire Jaroslava Hašeka, novele Džeka Londona i Aleksandra Nevjerova, članke Aptona Sinklera.

Rad Vilka Šeferovš

u zemlji pali. Samo list koji je 8 »Borbom« odražavao najdublja osjećanja i težnje narodnih masa, njihovu vjeru u Komunističku partiju, mogao

'je i morao već tada, i pored neprekid-

nih frakcijskih borbi i izdaja koje su razdirale Partiju, zabilježiti na SsVvOojim stranicama imena i podvige najhrabrijih radničkih boraca — događaje i epizode koji po svom smislu slute slavni put kojim će poći naša Partija. *

I prije i poslije izdavanja »Zaštite čovjeka«, August Cesarec poklanjao je veliki dio svoje književne aktivnosti publicisti, — i kad bude sabrano i izdano njegovo cjelokupno književno djelo, Cesarec=publicist zauzeće u njem vidno i slavno mjesto. Od ranih njegovih članaka u đ„j8socijalističkoj štampi, članaka u »Plamenu« i »Književnoj republici«, od knjige »Stjepan Radić i „republikas, triju Nmjiga o Rusiji ODanašnja Rusija«, »Na Uralu

i na Volgi« »Na Ukrajini«) knjige iz

ičkog diela

' Kknjiževnik«, »August Cesarec,

čitava života.

san književnik, kome pero nikad nije uzmicalo pred tim da bude i mač za slobodu i istinu, pokrenuo sam ga u času, — kad mi se čini da za njim, pa bio. .on i najskromniji, vapi cijela na-

ša nesreina i osramoćena današnjica, —

gladna pravde, slobode i čovječnosti« (Jedno objašnjehje«). ea

I kad su nam po dolasku U OSlobođeni Zagreb, u proljeće 1945, pokazali ono par sitnih papirića s njegovim „rukopisom: »August Cesarec, književnik«, — papirića. nađenih 1941 na drumu kojim su noću prošli ustaški kamioni vozeći žrtve na strijeljanje — shvatili smo da je to bio posljednji mogući javni protest onog plemenitog

· i neustrašivog srca koje se borilo i

protestovalo protiv nepravde i nasilja

Marijan JURKOVIĆ.

Miling u Beogra«u povodom Svelskou

Pretstavnici masovnih organizacija manifestovali su 17 aprila u Beogradu odlučnu privrženost naših naroda borbi demokratskih snaga sveta za mir, uzimajući učešće na velikom

· mitingu koji je sazvao Zemaljski ko-

mitet za pripremu Svetskog kongresa pristalica mira u Parizu.

Miting je, u ime Zemaljskog komiteta, otvorio Ivo Andrić, književnik, pretsednik. Saveza književnika Jugoslavije, koji je zatim dao reč Branku Draškoviću, glavnom uredniku »Po-

„litikex. U svom govoru Branko Dra-

šković je između ostalog rekao. »Zato što neviđenim „poletom izgrađuju socijalizam u svojoj zemlji i zato što. čvrsto stoje na antiimperijalističkim pozicijama, naši narodi, svi naši radni ljudi, znaju da, baš.

zbog toga, stoje u prvim redovima '

snaga koje se bore protiv svake agresije. Ostajući pri takvom stavu, onl ostaju na pozicijama svoga državnog

i partiskog rukovodstva, s drugom Ti- · tom na čelu, jer se pravilnost puta.

kojim ih vodi drug Tito i to rukovodstvo potvrđuje svakodnevnim pobjedama i takvim rezultatima kakvi se — osim u Sovjetskom Savezu — ne mogu sresti ni u jednoj drugoj zemlji.

Posle govora Branka Draškovića, u ime Saveza sindikata Jugoslavije gFOovorio je Miloš Pavićević, koji je istakao da radnička klaša Jugoslavije stoji danas odlučno i nedvosmisleno u frontu boraca za mir. Trudbenici naše zemlje smatraju ovu borbu kao' deo svoje borbe za lepši život, za Socijalizam, U ime Saveza boraca Narodnooslobodilačkog rata Radisav Nedeljković je podvukao da članstvo Saveza pozdravlja akciju za mir i da će uložiti sve snage kako bi se onemogućili planovi potpaljivača novog. rata. Prenoseći poruku Saveza ratnih vojnih invalida Jugoslavije, pretstavnik Bo-

| ža Pavlović rekao je da će .se ratni invalidi Jugoslavije neustrašivo bo-

| riti za odbranu rnira, ubeđeni da će

Španije, pa preko napisa u komuni- ·

stičkim legalnim i ilegalnim listovima, sve do posljednjih političkih članaka u »izrazu« od 1939 do 1941 Cesarec. je uvijek kad je tražila Partija ostavljao privremeno rad na Ostvarivanju svojih književnih planova, zauzimao položaj u svakodnevnoj borbi, Takvo shvatanje dužnosti pisca, on je izrazio u jednoj skrommoj

napredne snage pobediti | osigurati čovečanstvu trajan mir i potpunu &lo-

bodu. U ime književnika i kulturnih”

radnika Jugoslavije govorio je Milan Bogdanović. Izražavajući ·solidarnost s borbom za·mir Antifašističkog fronta žena Jugoslavije Vanda Novosel je izjavila da front mira ima danas u ženama naše zemlje sigurne i oprobane saborce. U ime Narodne o-

licima koja izdržavaju kaznu u svim · biliešci ZLO CE 1 a 3. Jagii idi O Pr i 7 Sa _ * ilješci koja je štampana na posljed- mladine Jugošlavije, koja upućuje kaznenim zavodima kraljevine Ju | ” o. : njoj SbeEaH DrvOg Broda a oažiile O- | svoje pozdrave Kongresu pristalica. goslavije. Prelistavajući požutjele stranice ~ jeka«, izrazio ga riječima, koje zvuče mira sa svojih mnogobrojnih rađili-

List objavljuje apele »Komiteta za odbranu žrtava bijelog terora na Balkanu«, s potpisom predsjednika Ko-

„Zaštite čovjeka«, u svakom broju, u svakom članku, u svakoj bilješci otkrivaš čvrstu povezanost s Partijom

i kao apel na savjest svih književnika koji nisu izgubili vezu s narodom:

šta, iz fabrika i škola, govorio je Radenko Broćić. Zatim je u ime Saveza udruženja

miteta Anri MBarbisa. Izvještava O (iako Cesarec već u prvom broju na- »Ognovno je pitanje, i tako ga tre- · novinara Jugoslavije govorio Dušan progonima u svim balkanskim zem- . glašava — da bi bar donekle zaklo- ba postaviti u prvom redu: smije li · Timotijević, ljama, i o svim. naprednim pokretima | nio list od nasrtaja policije — kako još danas iko u kome je mrva savjesti U ime Jugoslovenskog Crvenog kr-

»oko nas na Balkanu«.”

»Zaštita čovjeka« traži, u nizu članaka, amnestiju političkih osuđenika, organizuje sakupljanje priloga ; žrtve bespravlja«. I po dugim spiskovima koji se kao odgovor na tu

' akciju javljaju gotovo u svakom bro-

»Za ·

je to glas »nezavisan i slobodan od svakog određenog i isključivog poli= tičkog i partijskog naziranja i uvjere= nja«.) Samo list kojim je rukovodila Partija mogao je svake nedjelje tako obimno i tako brzo da reagira na sve udarce od strane režima, ma gdje oni

OLOVNA

U Čekanjdolu bivšem lovačkom čekalištu gdje je prije dvadesetak godina nastao novi zaseok Breze, Marko Labuđić, »odbornik«• kako su ga zvali a »odborski pandur« kako je: on sam sebe nazivao, ne nađe nikog živa. Bistra i zvjerasta planinska čeljad, sama i ne čekajući opomenu, opazila su opasnost i uklonila joj se s puta vodeći i noseći sa sobom Sve ŽIVO || pokretno. Ostala su samo strašila u šžitima & glavama od konjskih i goveđih lubanja, s očima od rupa, s ruka– vima od starih krpetina, da mašu na vjetru i plaše tice i jazavce.

Od tih strašila i od neočekivane pustoši odborniku se stijesni duša i nešto hladno i tužno poče da' mu goni suze u oči. Umjesto ljudi sa svih strana ga gledaju grbave i sakate nakaze Aačinjene za plašenje sitnih zvjerki a sad i same uplašene — jer pravi ne-

KUGLICA

koji se pored sve potrebe nikako nije |

mogao naviknuti da izbliza mirno sluša neprijateljske topove, prosto ot-

skoči od zemlje i odmah pređe u kas

koji je i samom njemu bio smiješan. Više nije mogao da se ustavi, naprotiv — trk se sam od sebe urbzavao, tijelo je izgubilo svaku težinu a umor svako pravo da se pojavi. Prešao je Rape; spustio se niz Liješće i preko Ćorkovine, čudeći se i sam svojoj brzini, stigao u Neorića:' malu „kraj rijeke.

Prve kuće nađe prazne — i ovdje je neko prije njega stigao da javi o opasnosti. Vidi se da su na brzinu izmakli ne stižući da pokupe sve. Na plotovima su ostale dječje košuljice, izbušena iramčad i konjski oglav. Pred "polinom kućom, najbogatijom u selu, dočeka ga nakostrešen i ljut garov ispušten iz lanca i zbunjen iznenadnom slobođom. I ta kuća je bila pra-

- da šuti na tu reakciju, smiju li to po-

gotovu književnici koji, ako gdjekada i nisu, a ono bi trebalo da budu savjest zemlje u čijem javnom životu sudjeluju svojim radom? f

S toga, eto, stanovišta ja sam taj list pokrenuo kao slobodan i nezavi-

sta govorila je Krista Đorđević i u ime Glavnog zadružnog saveza Jugoslavije Ante Bojanić.

Na kraju mitinga upućen je Dpo-

zdravni telegram Svetskom kongre- .

su pristalica mira koji će se održati u Parizu. i

Svaku noć fako kad šum se dana. slegne, ; Sf

-. žarulje prorijeđe i duge zamru ulice — fige:

ja skidam oklop sa srca'i nježno pričamo oboje: ||

· de, reoi — đa li si u ovaj dan izvršio dužnosti svoje + pred Partijom -— licem u' lice!... a

_ sve Što se moglo dati?...

I mjerim — koliko vjere, koliko zanosa, i žudi,

· pronosim kroz oluj za smijeh proljeća u travi,

za šumor vjetra brezom, ža buđuće bogate trpeze; zaiskri okom — oh, proći 'će i te studđi, | | i laži mutljag, i bol, i tuga, sve što se mržnjom veze! =D Mjerim: nek grč se svije, nek duša prokrvavi ( — Partijo moja, tvoji su putevi pravi!

Jesam li srcem i mišlju, svim bićem, za tvojom stopom, za brazdom tvojom širokom dok svježe miriše oranje, jesam li tučan kad oblak se tučan javi da sve opusti — polomi mlado granje; · jesam li vojnik, jesam li tvoja ruka | očvrsla u ognju boja, u mlazu krvi i muka, 'jesi li oko budno što vidi dalje od sviju, Idk napet, i zamah, san vreli što ga sniju

'Ja bih đa oblak mine, da krila široko polete, zanosu svome raskrijem sve prostore! i Da žarom gore, i množe, đa rastu radne čefe l — što prije, što prije da, snovi progovore! La Ja bih da pjevam gradnjom, da dišem dahom njiva,

' fabrikom svakom novom, kliktanjem kolektiva,

| da s tobom već iu viđim sve ono Što je sjalo

„u oku borca i krvlju.prolitom šaputalo,

ja bih -đa pjevam gradnjom, da dišem dahom njiva htio bih, i želja živi — i želja stvarnost biva,

Zabriđi laž i noću plamsam, tako, — kome će ovo poteći međom, kome? Zaboli laž — al zalud se. dig'o svako . da krila spanu, da naše sve potone! Partijo, svjetlija bivaš — baklja si u toj tmini, ti, savjest čovječanstva, ti, moćna, u istini, :ne rđa zlato — nijesi bez mača i štita, h;š stojiš na poprištu, i stojiš ponosita!

"Svaku noć iako kad huk se slegne i tiha usnije rana " pitam se — u stisci ljutoj šta vidjeh, šta se slani?

I drugih dana, ko ovog muthtnog dana

„kleveta zalud — zalud bi da zablati!

Ostaješ čista i kad su oblaci vrani

i hajka gorka, i tutnji razuzđani,

pa sad.se pitam, Partijo — voljena stroga Mati, jesam li dao, jesam li tebi dao

Dušan KOSTIC

»ILEĆKI LOGOR«

Bilećki' policajci, po nalogu iz Beograđa, tuku i premlaćuju Mošu Pijađe u zgradi

sreskog načelstva.

no ugleda sijedu Pačaraldinu glavu nagnutu iznad nove bijele kace. Starac se propinjao na zdravu desnu nogu (za pogrdne nađimke »papak«, »pača«, »pačaralda« i »sadiljka« imao je da zahvali svojoj lijevoj nozi još u djetinjstvu zgrčenoj u zglobu) da pogleda kako su zbijene duge, kako stoji dno, kako su »salivene« utore. I kad je sve pogledao, držeći u lijevoj ruci drveni malj naslonjen na obruč a u desnoj sjekiru, on se nešto oširo sva– đa s mucavim Vaskom Mrkićem, sVOjim daljnjim rođakom.

Još prošlog proljeća, kad je rakija

bila skupa i rijetko se mogla naći baš kao i sada, pogodili su se njih dvojica da Vasko da pedeset kila rakije a da mu Pača (Vukola po imenu) napravi dobru kacu koja može primiti oko sto kanti šljiva. Rakiju je Vukola dobio i popio, i već joj je i ukus zaboravio, a Vasko »ono što je pogođeno« ne dobi nikako. Sad mucavi čeka da se udare još dva obruča pa

da tu kacu, iako je mnogo manja od ·

čovječuljak.

— A što bi baš te tvoje šljive morale da stašu prije drugih? Što ne bi

pričekale kao i ostale, a dotle će Pača, ,

ako bude živ, naobručati još tri kace veće od ove... Jedna od njih biće za tebe.

Dalju raspru o pogodbi prekide do-

lazak Marka Labudića. On ne naziva ~

dobar dan i ne pozdravlja nego se boči usplahiren i ljut kao da će ih zgromiti pitanjem: i

— Šta čekate vi, što ne bježite? IL oćete da vas prže!

Vasko stvarno uzdrhta a Vukola podrugljivo otpusti mesnatu donju usnu, lupi još dvaput i zapita.

— Hene. a od čega to da bježimo?

— Od Njemca, od đavola, ne od mene valjda! Čuješ, ono oni lumbaraju! Dolaze...

— Nek dolaze, bogami, ma će i proć. Dolazili su oni i prolazili desetak puta, a Pača s njima ha pertu kao s tobom: »Ker, bite šen, šajze — vajze sakarament!« Je ' ovako? Ajde jadan ne budali, zar ne znaš da je Pača pet-

čemu, vidiš li kakav si? Tikvoglavi-

le! Narogio se, krakonja pogani! —

sikće Pačaralda.

— Ajđe- Vasko, šta stojiš! — i pogle

dajući zadimljeno nebo iznad Čekanjdola, Labudić zgranuto povika — Au, šta ·čine, ma-ajku svoju ne vidjeli! Vala ćemo ih vješati, i one tvoje Ssinove s njima! — zaprijeti Pačaraldi i

jurnu putem uza selo, Onda zastade .

da još dovikne — A ti čekaj, čekaj, dako te smažu, a bogme te ne bih žalio!.. UN

Gornji zaseoci bili su odavno i potpuno ispražnjeni a putovi k Previji strahovito prazne· bijele vijuge. U tišini se čuo šum vjetra u kukuruznim

njivama i tok vođe u jaži, zatim mno-.

go bliže talas paljbe bez odgovora i opet tišina — strašnija nego prije. Ta tišina ga :nagna da misli na sebe, da sad za svoj račun ubrza korak. Na izlazu iz sela udari prečacem i u jednoj od mnogih pribrežnih udoljica naiđe na kuću Lule Ostojića, Začudi se videći kako starac mirno dremucka na kožuhu pred kućom, sijedom glavom

— A tri brigade... Vidjećeš kakvu će kasapnicu da učine ovo do Sutjeske! Skuvaće ih naši jopet, ja ti ka- * žem! | ~: Starac se nepovjerljivo smješka: a! odborniku se čini da ga je već za-.? dobio:

— Adje striko-Luka, diži da kreće-

mo! Xa — A, ne — ne! odbija Luka i pucka = jezikom i iznenada izvlači ispod Kko- žuha crnu, čađavu i nezgrapnu mo- ” skovku iz 1876 godine, jednu od onih: što ih Matavulj spominje — Vidiš Ovo? .,. 7

Marko. Labudić ga zaprepašćeno gleda i u glavi mu se skoro istovre-" meno rađa sumnja da je starac šenuo:” i sjećanje na polimsku poslovicu da Lopaćani, a to je jedno vasojevičko. bratstvo, pod starost podjetinje. .

— Očću da glasam! — sasvim ozbiljno kaže starac. ita

Labudić, koji to odavno nije činio, · širokim pokretima se krsti od čuda, a starac mu nudi stolicu da sjedne pa da mu natanko razjasni stvar:

rijatelj, krupna zvjerka-čovjek, na- · 41 one pogođene, dočeba i dokotrlja ne- lokolonaš i da Se ne boji Njemaca. 1 T i tan 5 EG u pukovima i divizijama, da Ga PERUA 0 en MMOABa ja kako do kuće, jer 8 6dhŽIR došuika Tek sad se Labudić sjeti da Pača | naslonjenom na nizak bukovi trono- — Bljeu jednom slobodne partije. klipove nego OON OJ i dobra je i koza bez jareta. Ali Vuko- čeka sinove: obojica su mu otišli u žac, ; kod nas, ono poslije austrinskoga ra-

pokida ne kukuruzne n ljudske glave, da spali, opustoši, i opet načini lovačka čekališta, ali sad bez lovaca.

— Wito kakva smo ti mi zemlja! mekako iz toga zaključi T,abudić i DpORkazujući sam sebi strašila po njivama — Čime su ukrašena naša sela! I sad

zaista teško vjerovati da je iko u selu zaostao.

Međutim, žureći ravnim bijelim putem kraj koga je splašeno žuborila sijera voda u jazu, TLabudić opazi da se pored povremene topovske pucnjave čuje i neka mukla lupa, slabija

la ne da: hoće tobože po pravdi i pogodbi, a u stvari da što duže i ako je moguće za kukov-dan odloži davanje. Rakija je iščezla netragom i sad mu

se čini kao da je nije ni bilo, kao da.

će još džabe morati da rađi za — OVOgE žgoljavog Vaska.

četnike, prvi u početku a drugi iek

na kraju, Ličili su na oca koji se baš zato s njima nije mnogo ponosio, ali sad, kad treba da mu dođu s pobjed-

ničkom vojskom, nijesu mu ni takvi ~

bili na odmet. — Lijepo bogami — zaključi Labu-

Odbornik skoro jeknu od tuge.

— 'Striko-L,uka, jadan, šta češ tu! Vidiš šta se. čini, vidiš li? — i pokaza mu južno. nebo dopola zamučeno dimom od požara s cne strane brda —

Zar se niko ne nađe da te zovne. Ppri- ·

je? ·

ta. Svakojake se partije pokazale, pa i komunisti istakli listu... = Topovska paljba a zatim njeni od- .. jeci prekidoše ga za nekoliko trenutaka. Labudić bješe već đipio sa sto-., lice: ske — De striko-Luka da idemo, obje- .

opet to nekome smeta i ne dopađa mu od ove ali NM an i — Ne dam, ne dam, — viče on i, dić — nadaš se sinovima... Krasna GOgB Vtaiat EPG, VOM e Sie" ap BO SO te JR cat O ON se što smo živi i eto se opet zamučio Ž Ro da PO laži Ga čim Vasko zausti, lupa iz sve snage Su čeljad ako ih ne ubije slana. ia neću nikud od kuće. Kud da se ~ naši ne dgOvaajj s Drezge? čak iz Njemačke da dođe da utre SOSEIIR 60 o dccel UDBK oh po obruču tako da čitava dolina od- — Svak za sebe! — odgovori Pača lomim po planini, nijesu moje noge — Sigurno su še prićutali da ih na-”

stopu gdje 6mo nagazili... Da-abog-

da to krvavo platio!

Plašljivo se okrenu đa ko ne čuje te njegove riječi — iz toga što govori sam sa sobom zaključili bi da je odbornik opet »udaren šljivovom granom ili da je i bez šljivovice šenuo. Zatim pruži duge šestarske noge i krupnim koracima uz Veslanje ruku napusti Čekanjdo pun strašila. Na bamim livadama zujale su ljetnje muve i čulo se u Hišimi kako negdje crči česma, kad se iza brda prolomiše topovski pucnji kao đa neko istresa džinovske nebeske ponjave. Labudić,

naopako...

Sjećanje odjednom uzljuti odbornika: za tog Pačaraldu, pijanca i izjelicu, kao da važe drugi neki zakoni. Nikad nije sa selom, sem kad su slave te ide od kuće do kuće da se naždere i naljoska, i poslije — kad neko umre pa nema drugog sem njega: da mu napravi mrivački sanduk. Inače je sam za sebe, bilo da je rat ili ne-rat, on Sve teše po &vojoj pameti i uobražava da sve zna najbolje. A odnekud tako i ispada.

Izlazeći iz Ššljivika, odbornik sivar=

jekuje — Neću ja ni cenat ispod pogodbe, takav sam ja!

Sad Vasko sav cepteći pita otkad se to Vukola »b-b-baj-jagli« stara baš za njegovo dobro, a onaj odgovara takođe pitanjem — zašto mu Vasko ne vjeruje kad on, otkad je živ, nikog nije prevario. De, nek mu kaže: kad je on to lagao? Vasko popušta — nije njemu stalo do vjerovanja nego će mu sc šljive prosuti. nema suda da

ih prihvati. Onaj kao da ga ne sluša.

— pregleda utore, pipa donie obruče, prstima gladi ravan gornji rez i iznenada zbunjuje mucavca: O

koji ništa bolje nije mogao navesti u njihovu odbranu. · j — Oha;j stariji, da su bolja vremena

našlo bi se za njega neko mjesto u'

ludnici. — Dobar bi on tebi bio da je oti-

šao's Titom! — zajedljivo odvraća

Pača mašući maljem. — Onakve mi ne primamo u svoju

vojsku! — odbija Labuđić u ime Tita”

i nastavlja — A mlađi ti je lupež, jadna mu majka, da mu ravna nema u cio okysni svijet. Guba te jela, kako ih rodi onakve, pokvarene! . ·

— A šta si mi ti. bolji?, Otkud, po

više za to. ?

— Ama da se skloniš dva-tri dana, nedjelju dana najviše, Neće to dugo biti, dok se priberu naši da slome Njemca. | fi ;

Starac pridiže glavu i pažljivo is-

pituje gdje su sad naši i može li biti da će se baš ovdje potući i ođuprijeti, a Marko Labudđić mu pokazuje razvučenu grbu Drezge na kojoj su položaju Druge pbproleterske brigade i objašnjava da će se Druga držati sve dok Treća. krajiška i čuvena Četvrta 'brigađa ne stignu na neke svoje odroeđene zadatke.

puste do pred šanac — nagađa Labudić i premješta se s noge na nogu od nestrpljenja: tako mu se ide a tako Pa je ovaj sad zakačio pa ga skoro” neće pustiti... a Va A starac kao đa ga mamjerno muči” i uživa u feme, polako i do sitnica vjerno priča: kako za komuniste nije , imao ko ni da agituje ni da laže ris obećava, i kako se o njima znalo, via y po svemu se vidjelo, samo to da su sirotinjska i poštena partija bez para · i parajlija. Za neke je i to bilo dosta . pa đa ih glasaju, a jedan od tih bio je i Luka. Dogovorili se on i ado-

{60%

5 {DC HB

dva