Književne novine

a

Wap

Adresa uredništva i administracije: - Francuska 7 — Telefon: 28098

PONOSNA LICA U SJAJU POBJEDE

Roksanda NJEGUŠ

»Dali smo ti obećanje, druže 'ito — obavještavamo te da smo svoje obećanje ispunili...« Uz ove riječi, upućene vođi, najboljem radniku zemlje u stotinama pisama i telegrama, pobjednici su precizirali dan, sat, procenat, kao i nove pobjede. |

Skromne rečenice — slične raportima iz rata — a iza njih: milioni ru–ku i duša, iza njih svijest i bezbrojne svladane teškoće i znoj napornog rađa, znoj što se prosipao kao sjeme sreće na svakom kilometru naše do-

'movine, kao plođonosno zrno u uzo-

ranoj zemlji proljetnoj.

Izvještaj Savezne planske komisije o izvršenju plana prvog polugođa i prve polovine Petoljetke pokazao je, kao u ogledalu, lice i snagu Partije i

marođa. Jedinstveno lice i jedinstve-

nu revolucionamu svijest — rođene u krvavim vihorima oslobodilačkih borbi i bitaka, au naporu da se preore temeljito korov gorkih i mračnih štoljeća, da se sagrađe široki putevi bratstva i jedinstva, da Jablanica, Mavrovo, Vlasenica, Maribcorski Otok i druge nove centrale pokrenu sve veće i &ve snažnije nove falrike i željeznice, da kao istoriski farovi osvijetle uzduž i popreko zemlju i ljude u nepobjedivom socijalističkom rastu. · Iza svake brojke Izvještaja stoji Partija i naš čovjek svijetla obraza. Naša industrijn ıı celini izvršila je plan sa 100,1%5. A upravo na taj sektor bile su uperene najotrovnije stri~

· jele Informbiroa, organizovane sabo=-

taže u isporukama, kršenja trgovač= kih ugovora, diskriminacija, pa i naiprostije prevar Malo podbacivanje plana u teškoj industriji (93.19%/.) gO> vori o najviše teškoća, ali i o veličan= stvenom napo.u koji će ubrzo nadoknadđiti ovih nekoliko procenata.

Naša najveća fabr:ska cementa »Deseti kolovoz« dobila je u jun ı 1948 godine zastavicn Savezne vlade i naziv najbolj:g kolektiva cementne industrije u zemlji, a na kraju te iste godine, prvi „it — od oslobođenja nije bila među pobjednicima u izvršenju godišnjeg nlana. Fabrika je dobila za tu godinu znatno veći proizvodni plan, veći od teor'tskog maksimuma pogona i zato ie imala zadatak d is8tovremeno sagradi još dve moderne vertikalne peći, ređaje i instalacije trebalo je da isporuči Mađarska u julu. ~

Peć, su bile sagrađene pre rola Norme su prebacivane do 4000/. Svi radnici i a. mj tunici i 6vi rukovodioci radili su nakon savjesnog redovnog rada. Čekalo se samo na stro= jeve, ali je prošao i juli i avgust a strojevi ni+ došli. Radnici, u ogromnoj većini učesnici u Oslobodilačkom ratu, vole čist račun. Riječi i djela da su isti, Tako ih je naučila Partija: Oni su znali đa grade socijalizam, da je nova država djelo njihovih ruku, oni su znali 0 je to što oni rade revolucija — a Iniormbiro traži ođ njih da ne vj' ju u djelo svojih ruku, Informbiro pokušava da udavi revoluciju, A ' rađ»*l. ne žali života da revoluciji odbrani,

I tako su naž” ljudi iz »Desetog Kolovoza« sagradili tri pr:nitivne pe= di na otvorenom prostoru velike Tabričke terase, kao džinovi iz priče branili vatru ugljenom i lapdrom, šibani ogn'enom jarom i vjetrom, ali se djeđovske ı-ći nisu ugasile, radđi= le su za socijalizam, sve dr”. »Desetom kolovozu« nišu stigli strojevi i ure= đaji izrađeni u našim fabrikama i preduze ma za modđermu vertikalnu peć. Druga će,biti gotova 1 avgusta.

A 10 juna ove godine »10 kolovoz« Je izvjestio: i plan proizvodnje izvršen je jutrc uy,3,30 časova, 20. dana pre roka. 1

Takve i slične istorije stoje iza brojki izvještaja Savezne planske komisije, One rovore na kakav su potencijal podignute stvaralačke moći radnika naše socijalističke domo= vine baš u ovoj gođini informbirovske grmljavine, O tom govori i 100,90/, izvršenja plana u rudarstvu i čvrste brigade što se takmiče sa Ali-

jom Sirotanovićem, najboljim u pr-

vom ređu zato jer uz njega rastu no-

Ve brigade Sirobanovića-pobjednika.,

Makve brigade građe Titograd i ZŽe-

ljeznik i stotine novih naselja, one

„slaviji izrađivali.

pretvaraju. pljevaljski. kraj u industrisko~rudarski centar, one rastu u pobjedničkom zamahu od Skadarskog jezera do Nove Gorice, one će već slijedeće godine dati zemlji nafte koliko joj treba, one liju visoke peći i hidraulične uređaje. grade teretnjake

'1 filmske aparate, bušilice, strugove i

telefone, hidrogeneratore i transformatore, elektromotore i još mnogo proizvoda, koji se nikad nisu u JugoTe će brigade sa onim stohiljaditim masama Narodnog fronta i omladine, otjerati u nepovrat vrijeme, kad se za jednu pisaću mašinu plaćalo 5 vagona željezne rudače ili 3000 kilograma pšenice, Naša zemlja neće više biti »agrarni privjesak«, koji mora da daje krvavi,i, sku=pi harač industrijski razvijenijim dr-

žavama,

Zadružnim njivama zaoraće uskoro naši traktori. A široko su se već za njih pružila. zadružna polja, ove godine deset puta prostranija od onih prošle godine. Naša su stada veća od predratnih, naše trpeze obilatije i naši liuđi bolje obučeni.

Otkuda takva snaga i takvo.stvara= laštvo? Drug Tito je odgovorio u Puli: »Otuda što su naši ljudi na praksi upoznali šta mogu sopstvenim snaga= ma učiniti, otuđa što su naši radni ljudi svesni kuda idu: ne u Kkapitalizam, ne na zapad, nego da građe socijalizam i svoju bolju i srećniju budućnost, Otuda što svakoga dana naši ljudi vide mezultate svog stvaralačkog rada, koji ih potstiču na još veće žrtve, na još veće napore, na još veće stvaralaštvo«.

Iza materijalnih rezultata wWtoji i opšti kulturni razvitak. Stoji milion i šest stotina hiljada opisr.enjenih. I tu. su se borile titovske brigade učitelja, omladine i pionira za svakog čovjeka. Stvorili smo pet puta više u–čiteljskih škola nego li ih je bilo u staroj Jugoslaviji, osnovali veliki broj tehnikuma, otvorili 1500 osnovnih i srednjih škola za maše Šiptare, Mađare, Italijane, Rumune, Slovake, Čehe, Rusine, Nemce i Turke. Osno= vali smo Univerzitet u Skoplju i Sarajevu, Visoku movinarsko-diplomatsku školu u Beogradu, gradimo studentska naselja, imamo 60.000 stude= nata na 68 fakulteta i visokih škola.

Skoro &vako selo u ijašoj zemlji ima danas čitaonicu sa bibliotekom. Knjige i listovi prodrli su u najzabačenija mjesta. Više od dve hiljade domova kulture sa čitaonicama, Dpozorišnim i bioskopskim dvoranama, desetine hiljada kulturno-umjetničkih društava pomažu. veliko djelo kulturnog preobražaja zemlje. Peđeset pozorišta i fimsrka pređuzeća u svim republikama. Savezno preduzeće i njegov filmski grad, majstorske radi. onice, umjetničke žkole i akademije, 600 naučnih ustanova — sve su to pobjede socijalističke Jugoslavije, pobjeđe koje. govore o dubokoj revoluciji i njenom sigurnom kormilaru našoj Partiji s drugom Titom na čelu,

Propaganda Informbiroa, njeni nogioci i inspiratori ne vole tu našu : voluciju, pa neće ni da je priznaju.

Ona im ističe principe kojih bi se oni'

rado odrekli, kao što ih se u praksi i odriču. Kontrarevolucionarna borba protiv socijalizma u Jugoslaviji, trgovanje Koruškom samo su najdrastičniji primjeri „tave jedne politike rukovodilaca SKP(b), politike koja“ je razbila komunističko jedinstvo između riječi i djela, nauke marksizmalenjinizma i taktike, filozofije i politike i otišla u revizionizam. Informbirovci vole da govore O našem 'narođu kao o gomili primitivaca, i jer ne vole revoluciju koju je povela Komunistička partija Jugoslavije, — zaboravljaju šta znači osam. revolucionarnih godina za život jednog n: ıođa. Njihove su riječi sračunate :da „zaplaše malođušnike, a svakako su već mogli da uviđe da su živci naših ljudi očvrsli u bezbroj ognjenih kalenja. T iz tih kalenja, od kojih je ovo poslednje razvilo do maksimuma, sviiest o pravim socijalističkim lice Partije i narođa, boraca za soci-

jalizam, za socijalističku pravdu jed-

nakih među jednakima,

i vrijednostima kod naših ljudi, izišlo je časnije i ljepše no ikad,

BBOGRAD, UTORAK, 19 JUL, 1949

SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

iS#n IZLAZI JEDANPUT . NEDELJ NO

UTOREKOM

NA OSMU- GODIŠNJICU USTANKA U CRNOJ GORI

_—_PUSKE U OSTROGU —

Je li to slavlje, da li to dđohode svaki,

il. voiske idu, il tutnjem ječi gora?

Što bježe ptice, što Ostrog sanjiv plamti? Cižepaju puške — tuđinu da utrne;

da tuga mine, da tminom Gore Crne dojezdi konjik-sloboda, i zora, i zora.

O neće jutros izaći ovce u popaske

ni čoban s njima — pušku je vrgo čoban! Pod vjetrom metka svijaju se jasike ·tanke, grmne li bomba i bunker povija se; proklinje uljez nebo, i zemlju, i gorštake, što dođe ovdje u bure i ustanke.

Što đođe ovdje!... MRosila je tiho rosulja

i tuga s njome, tuga što truje dane.

Bovile su drumove naše icnkova gusjenice,

i mržnja divlja, i čete razuzdane.

Pokleklo se, al nije palo, dalo,

— blagosloveno đa si ti ljeto razbuktalo, } evo, sad pada snopljem tuđin u strahu nice" a i meću puške, dozivlju doglasnice.

U jutro ovo odliježe pod Ostrogom,

živo si, živo oružje nepokorno! :

Miva si, živa opora Crna Goro

— brdima vidim barjake razastrte,

po fri se pšisa u kolo krvavo vrie:

s unukom djed je u busiji — sva zemlja je jutros busija! = od Lovćena Komu, Durmitorom munjina sijeva, .

odliježu. Ostroške Grede i s krša borac popjeva:

»Da, živi nam naša Partija, i vojska naša narodna,

i Tito

i Crvena Armija!..«

Gori Goro! U mraku Evrope gori, u tvrđavi lomi, u tvrđavi-tamnici, tmici! I bićeš svoja, praznik će i na tvojoj ulici raskošan biti — radđošću kad prozbori., Bukti za sebe, za druge, nek svijetu s lomače sija svaka je škrapa tvrđava i svaki škrip je busija,

. i opet krševi sinji, i klanci, i udžere rumene fuđinskom krvlju — poklane ovce sijere. Zemljo, o gori! Razlistaj ovom zorom izranjaš u svijetlo potamnjela Crna Goro!...

Dušan KOSTIĆ

BORBA ZA ODBBANU MIRA

Svetski kongres pristalica mira, koji je aprila ove godine održan u Parizu, đao je snažan polstrek naprednim i slobodoljubivim snagama svih zemalja da udvostruče svoje napore za očuvanje mira u svetu iproduže sa još većim zalaganjem borbu protiv potpa~– ljivača ratai međunarodne reakcije. Po završetku kongresa obrazovan je stalni Međunarodni komitet pristalica mira sa svojim biroom, a u svim zemljama osnivaju se nacionalni komiteti sa ciljem da sprovedu u delo odluke Pariskog kongresa i usmere SšVOju delatnost ka daljem proširivanju i učvršćivanju akcije za odbranu mira.

Posle završetka Kongresa pristalica mira u Parizu održani su u mhno= gim zemljama mnogobrojni mitinzi, predavanja i konferencije, na kojima su govorili delegati, učesnici na, Kongresu. Članovi naše delegacije po povratku u zemlju održali su nekoliko predavanja, na kojima su upoznali alušaoce sa rađom i odlukama Kongresa pristalica mira u Parizu. Član jugoslovenske delegacije, „pretsednik Saveza, književnika Jugoslavije Ivo Andrić održao je predavanje u Sarajevu, a u Beogradu su govorili Čedomir Minderović, generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavije i člam Međunarodnog komiteta pristalica mira, i Nikola Milanović, sekretar Centralnog odbora Jedinsivenih sindikata Jugoslavije. U svojim predavanjima oni su izneli značaj odluka donetih na Kongresu u Parizu i istakli doprinos naših naroda u borbi za očuvanje mira u svetu.

U Jugoslaviji, kao i u drugim zemljama u toku su pripreme za pojačanu akciju organizacije za odbranu mira u svetu. Nacionalni komiteti nekih zemalja Evrope, Amerike i Azije već su održali svoje kongrese, Tako je 8 maja u Torontu (Kanada) održan Kanadski kongres mira, kome je prisustvovalo 530 delegata, i 2.500 gostiju. U Japanu je 25—96 aprila održan nacionalni kongres pristalica mira, na kome je učestvovalo 1.500 delegata, Kongres je završen veličanstvenom prvomajskom povorkom. na kojoj je 600.000 trudbenika Tokija manifestovalo za mir. Na svim kongresima donete su rezolucije u kojima učešnici u ime milionskih masa svojih „zemalja zahtevaju poštovanje Povelje Ujedinjenih Nacija, ustaju protiv svake politike blokova, kao što je stvaranje Atlanskog pakta i oštro osuđuju ratnohuškačktu propagandu.

U mnogim zemljama Amorike u toku su pripreme za Kontinentalni kongres pristalica mira, koji će se održa-

ti 1 augusta u Meksiku. Tim DOVO-

dom pretstavnici organizacija američkih žena iz Argentine, Brazilije, Kube, Ekvadora, Sjedinjenih Država i Urugvaja, koje su kao delegati svojih zemalja prisustvovale Kongresu mira u Parizu, uputile su apel svim ženama američkog kontinenta da udruže svoje snage u odbranu mira, izražavajući veru da će jednodušna volja američkih naroda od Aljaske do Čilea da se očuva mir održati pobedu nad mračnim snagama varvarskog fašizma.

U Francuskoj su prošlog meseca priređene velike manifestacije · pod parolom borbe za mir. Tako je po završetku Trećeg kongreša Saveza fran= cuskih.žena održanog u Marselju 4 juna pniređen veliki miting, na. kome je uče. stvovalo preko 100.000- ljudi iz vih krajeva zemlje, U gradu „Ondmu,

koji su prošlog rata nacisti sravnili Sa zemljom i pobili sve stanovnike, održan je 12 juna miting, na kome su

„mnogobrojni govornici tražili kaznu za krivce i izrazili čvrstu volju fran-

cuskog naroda za očuvanje mira 'u 6vetu.

U Italiji je Savez omlađine organi= zovao 26 juna masovne manifestacije za odbranu mira, na kojima je učestvovalo 600.000 omladđinaca i nekoliko miliona građama, Povodom treće godišnjice proglašenja republike „150 najuglednijih pretstavnika raznih demokratskih organizacija održavali su govore na mitinzima u svim većim gradovima Italije. Ove svečanosti pru žile su priliku da se otpočne sa velikom akcijom prikupljanja potpisa. za manifest pristalica mira. Akcije prikupljanja potpisa za mir „pokrenute Su i u mnogim drugim zemljama.

Nacionalni komiteti u mmogim zemljama pristupili su organizovanju tzv. »povorki mira«. Milioni ljudi, sa= kupljeni na ulicama i po drumovima, kojima prolaze ove povorke, manifestuju s&voju čvrstu rešenost da se bore za mir. U povorkama za mir, koje se priređuju u raznim krajevima Fran=cuske, učestvuju, pored desetina hiljada•radnika, studenata, učesnika pokreta otpora, i studenti iz Bkvatorijalne i Severne Afrike, sa Madagaskara, iz Vijetnama i drugih francuskih kolonija. Slične . manifestacije održane su i u nekim gradovima Sjedinjenih Američkih Država. U Engleskoi se ovih dama priređuje velika

'povorka mira, koja polazi 16 jula iz

Kenterberija, a završava se u Londonu, gde će se zadržati tri dana, od

25 do 27 jula, Nacionalni komiteti pristalica: mira: u Engleskoj i Škotskoj organizuju i tzv. »Autobuse mira«,

kojima će članovi Komiteta i drugi aktivni učesnici u borbi za mir. proputovati kroz pojedine oblasti i održa– ti'mnogobrojne mitinge po gradovima i selima. ·

“T&

· | PRIMBRAK · 8 DINARA

UČITELJ TOMA IVIČEVIĆ

RADI KAKO VALJA

"Dimitrii je BAJALICA

Selo Kalenderi daleko 6 od grada, industriskog centra, daleko od pute-

iva „i željeznice. Iza njega je tek tri-

desetih godina poneko dijete počelo đa uči čitati i pisati u kostajničkoj školi, ·dalekoj desetak kilometara, Prvih" godina · išao je odrasliji Kovačevića »Klapčića,, onda jedan Borojević i jedva da je do pred rat bilo nekoliko ođraslijih dječačića koji su u škoJu polazili u desetoj. a završavali u četrnaestoj«. »Lijepo sramota. Već momci, a još

u klupi. Ne smije ih učiteljica na za uvo povući. Gradska šu im Se dje-

«a smijala...

Za žensku i nejaču djecu iz ovoga sela u staroj Jugoslaviji. nije bilo ško= le. Oni su ostajali slijepi kod očiju. Oslobodilački rat izmijenio je ljude i

izmjenio je selo. Istina Kalenderi se.

još ne mogu pohvaliti seljačkom radnom zadrugom. Ali oni se spremaju i to da ostvare. Ni u izgradnji zadružnog doma nisu oni odmakli daleko. I tu treba tek da učine što valja.

Ali zato tu u selu imaju Mjesni na=> rodni odbor. i ne spadaju više pod »kostajničku općinu« desetak. kilometara daleku, Imaju i.zemljoradničku zadrugu, pa ne moraju ići kod Budimira na Podošku, ni u Čitluk kod Dragoje po šibice i duvan, po soi vidlo. i ;

Ono čime se ponose, Kalenderci na= ročito to je škola, koju su oni podigli i u kojoj uči preko dvije stotine djece. Nije ni to, dođuše neka” zgrada »koja se vidi sa sviju strana«., Na brzinu su sklopili običnu brvnaru«. đugačku oko 10 metara a široka oko 6, sa dva mala prozora sprijeda i đva sa gtrane. Bez hodnika i terase. Sa vrata se ulazi pravo -u učionicu. Ipak, škola je to. U njoj se opismehjava — uči čitati i pisati, uči voljeti 1 graditi svoju socijalističku otadžbinu. U njoj se postaje čovjek.

»Zasad je dobra... A. šta bi bez nje? De, reci sam, Bolje ikakva nego nikakva. Onda nisu, prve ' godine poslije OS lobođenja, ali sada bi već Kalender+ ci mogli da podignu i bolju i veću pravu školu I sa više učionica. I da imaju više učitelja. Radi se o preko dvije stotine djece za koje bi po pravilu trebala četiri učitelja, a oni ima= ju samo jednog — Tomu Jvičevića Sa Visa. Dalmatinac, i to »ne obični, nego sa kraja Dalmactje — sa otoka Visa. Našao se on na wraju kozara. čkog kraja, na kraju „bosansko-nov=skog sreza.

»Prije onako iz okola, izdaleka što se kaže, ubjeđivat kako u Bosni nema učitelja kako je u ratu narod dao sve od Ssebe... I znaš već... Recite, treba, pa ćemo ići... Šta tu iz okola ko sramežljiv djuveglija.. I evo me već dvije godine na Kalenđerima...«

Toma je borac od 1943. Ruka mu je otsečena ispod lakta, Tako je moralo biti. Ranjen je u borbi na Biokovu iste godine. Vaspitavao ga je Savez komunističke omlađine JugoSlavije. 1945 primljen je u Partiju. Do danas ga je ona uzdizala i izgrađivala, naučila kako. valja voljeti 8svo= ju otadžbinu. Naučila ga kako valja nesebično rađiti za svoi narod,

I on radi kako valja. Četiri razreda Sa preko dvije stotine učenika, Sa malo bukvara i čitankama koje su stigle pred kraj godine. Bez učila i Sa oskudnim pisankama. Bez jedne ruke i prvu godinu bez stana. Na 6ijenu se moralo spavatj i neređovno

hraniti. Toma je komunist. On je shvatio svoj zađatak, Pokrenuo je dotjerivanje škole.

Obljepio je iznutra. I okrečio. Na tavan su stavljene pilavice. Na zidu su mape, dječji crteži i ručni radovi. Napred na ziđu, Tito i Staljin. Ispod njih na pločici »umjetnička djela« njegovih učenika. Dva ili tri Lenjina isklesana u kamenu. To je djelo Milinka Borojevića, učenika trećeg razreda,

»Pravi kipar, Takvog nema. Samo da, mi ga je dati dalje. Lenjina je ra=>

završetka škole počeli nas

brate, šta '

ty 5

dio... Samome mu je palo'na „pasi I Gorkoga hoće. Čudo. Lenjin mu pao na pamet, a kažu nam.. · Šta smo “do čekali... . Takve laži«

I ne samo da se pozna:'da je to- bac njin, nego: je to uzoran dječiji ı rad. Rad malog Borojevića sa, Kalendera. ·Kao Milinko ima ih' još, ali,ma im . poslovima. To. učitelj Toma. vaspitava nove ljude Titovog pokoljenja u ljubavi, prema svojoj domovini, u ljubavi prema drugim narodima, prema vodji i učitelju proletarijata ı radničke klase — velikom Lenjinu, prema velikom piscu i umjeiniku Makšimu Gorkom. Tako je i Tomu učila naša Partija.

ežd .A nama kažu.. Nek im ie na: bee st...« 7

Trebalo je uz školu podići i Bešto

kolibice, Nije se moglo više po blatu

!!i zimi pješačiti u selo na konak i hra=

nu, Tomo je sa djecom krenuo na poSao. Kalenderci mu nisu baš mnogo pomogli.

Izrasla je nevelika brvnara. rzaaB škole je. Sa jednom rukom i uz pomoć djece obljepio ju je i okrečio iznutra. Napravio tri odjeljenja, »Na= majstorisao« širok i dobar otoman. Od čega? Ni sam ne zna. Ali napravio je. I to vrlo dobar. I to sve jednom rukom, »poštapajući se« onom đrugom. Sađa ukucava šeper ma brvna svom stanu. Dvorište je ogradio. Sta_ zu pokaldrmisao, I još uvijek nešto đomeće:

Na školskom dvorištu izgradio je igralište za odbojku i košarku. Nema od čega mrežu da oplete. Za odbojku mu je lako. Stavi konopce i u redu je. Ali za košarku nema mreže. To mu je najteže.

Uz ogradu oko čitavog dvorišta sva=– ki učenik najstarijeg razreda ima 8vo= ju »gredicu« — leju. I iznad. nje ma ogradi obešena je tablica od. daske sa imenom tičenika. Svaki je posejao po »gredici« što je želio. Pomiješala se tu salata i bob i konoplja i krom= pir i kukuruz. I šta sve nema. Između »gredica« su međe, Svako obrađuje svoju kako zna i umije. Ima malo neobrađenih i zaftravljenih »gredica«, Toje onih koji ne dolaze u školu redovno. Najviše je uredno oplijevlje= nog i jedrog bilja. Sve su to »privatne njivice«. Sitmo sopstvenička po-

. ljoprivreda pretstavljena je u broj-

nim »gređicama« gdje sije ko šta hoće, radi kada hoće i kako hoće, Međe iznose sve zajedno nekoliko »gređica« Iz njih »izviru« Ssvakojake štetočine. Pojeđinac še ne može spasiti od njih. Tako se ne može više živjeti. Tako Toma uči svoje »sitno-posjednike«.

Na drugoj strani, posebno obrađena, stoji velika »zajednička gredica«. To je »zajednica«, »kolektiva«, radma zadruga. Tu nema neređa ni »anar= hije u proizvodnji«. Ništa nije pomješano, Na jednoj je strani pšenica, na drugoj zob, pa onda kukuruz, krompir... Sve ima svoje mjesto. Na »zajedničkoj gredici« radi se po »naučnim metodama«. po »plodorednim., mpoljimax«. I u određeno. vrijeme, To je organizovana socijalistička proizvodnja. Tako će trebati živjeti. Tome svoju djecu uči učiteljo-komunisfa Toma.

No to nije sve. On je početkom ljeta sa oko 40 učenika. EO na put svojom divnom zemljom. Željeznicu, gradove, fabrike, more i otoke tre! treba vidjeti. Split, lađom do Rijeke, Opštija, Ljubljana, Zagreb i — Kalenđeri: Bez jedne ruke, sa 40 učen:ika, đesetak dana, a toliki put. U pomoć su mu dali jednu učiteljicu. Sve ostalo sam, I bez tuđe matrijalne bomoažor M1I'

I još nešto.

Na Kalenderima je mnogo nepismenih. Toma je prve zime organizovao deset tečajeva. Opismenio je 250 dotle nepismenih. Preko brda i jaruga, preko ograda i živica, obilazeći nekoliko zaseoka, on je te zime prepješa= čio oko 550 kilometara. A to na Kalenderima nije lako. Ali Toma je ko> munista koji učestvuje u izgrađnj &voje socijalističke domovine — gra ljude a&ocijalizam.

Desi li se da, mu neko ne dođe na: ečaj, Toma ne oklijeva. Prisutnima da, zađaću i onda se ko vjetar preko kalenderskih brda spusti ilj popne do

kuće svog »zaboravnog« djaka.

»Ti misliš da više znaš od onije..: a. Šta nije? Znam da tako misliš, Ajde da im pokažeš kad znaš više od njih. Ja rnoram na Lisičine, pa na Ve movića brdo.« , ;

Tako zimus svake noći đo. roda! Ponekad i po ponoći, F

Toma sa najstarijom djecom obra djuje u školi osnovne principe Ugled-, nih pravila za seljačke rađne zadru“ ge. Sa komunistima sela on se pripre= ma a ih'obradi i ša svima meč I da se ubrza izgradnja zadmnužni doma.

„Pod. Swjuopiođutvomu Partija, nega pukne u to, organizovaće omi i seljačku radnu zadrugu, podići vadružni dom i novu školu. I još štošta dru KODA I O OadiaMii če. tada biti taa O Mu