Književne novine

0VOGODBA}I EBIVBURG

U ZNAKU BORBE FESTIVALA

IIIHIIIAII IFIIIIIIIIIIILIIMIIRIIIIRIIRIILIIIJIMIJINIIIIINILIIIIIIIIIIIIRIMIJIIIIIIIRITIIIRIINIIKIIIIIIIMIJIIII RIMIJIJRIIIIIIIIRIIIKIJIIII DMTIIIIIGIIIIIMIJIIMII IIIIIIIIUNIINIIINIMIA

—~A SVIM razlozima, da se time ponosši« kako reče Kerol Rid, prosla-

vio je Međunarodni filmski lestival u Edinburgu ove BOdine svoju desetu godišnjicu. Ljudi iz filma i oko filma do bro znaju, što je značilo OTganizirati međunarodni film ski festival još u godinama »shladnog rafta«. A valja osim toga znati, da iza ovog Testivala od početka nije stajala n: država, ni neka jaka film ska. kompanija, ni bogati me cene. Festival je osnovala grupa filmskih entuzijasta, koji već dvadesetišest godina propagiraju i proučavaju film kao umjetnost, što i predstavlja glavni zadatak njihovog društva »Bdinburs Tilm Gild«. Danas je međunarodna politička klima svakako mnogo blaža od prvih godina edinburškog festivala, kada je trebalo mnogo dobre volje, materijalnih. žriava i uvjeravanja, da postoistinska želja tih ljudi, da se ovaj festival sačuva od svih bacila koji sprečavaju kulturnu saradnju. Sa tezom, da Edinburg mora postati festival filmskih stvaralaca i ljubitelja filma, te »mjesto sastanka i diskusije ljudi kojima je film pasiia, a ne samo profesija«, počeli su edinburški filmski za nriesenjaci izgrađivati svoj festival i — gubiti pare. Tek poslednji filmski festivali u Edinburgu donose neku finransijsku dobit, a sve do nedavno su članovi »Edinburg Tilm Gilda« pokrivali gubitke ovog festivala dobrovoljnim prilozima svojih članova. A novčani dobitak svojih posljednjih festivala ulažu Tidinburžani opet u Svoje ciljeve: pozivanje filmskih stvaralaca na diskusije i pre davanja, priređivanje specijaliziranih filmskih priredaba, izložbi i izdavanjem edicija, a ove godine spremaju osnivanje međunarođnog stručnog filmskog časopisa, Tako se nastavlja dvadesetižestogodišnji rad grupe ljudi. o početnom radu kojih njihov današnji predsjednik Norman Vilson kaže: »Propovijedali smo svoju vjeru žarom gevanđelista, a. naša vjera sastojala se u uvjerenju, da je film velika umjeinost budućnosti.

Nizati bogatu alttıivnost »Bdinburg Pilm Gilda« za posljednje četvrtine stoljeća zriačilo bi ispisaii čitavu ovu stranicu pothvatima u mnogom pogledu pionirskim (prva izložba filmske scenogra= {ije na svijetu, analiza danas već klasičnih filmova, objav iivanje filmskih publikacıijE, osnivanje arhive filmskih fotosa koje danas*ne može. mimoići nijedna stručna knji ga o filmu i tf. d.). No sva svoja shvatanja i gledanja na film tih ljudi skoncentrirala su se u organizaciji Ovog Tfesti ala, koji je u SVOjim prvim ·godinama privlačio uglavnom filmske stvaraoce, 'Sineašle i ljubitelje

Propast sveta u „lMiratkoj viziji“ · filma. Tek kasnije uviđele su razne »snage« korist u sudielovanju na ovom festivalu. Tako već nekoliko godina dolaze ovamo sve brojnije slu žbene delegacije i producenTi, koji i u ovom, najkulturnijem, filmskom festivalu vide povoljnu priliku za biznis. No unatoč tome organizatori fetisvala i danas izbje gavaju svaku mondenost i vanjski sjaj svoje priredbe, nastojeći uljudno i principijelno spriječiti pojave film skih zvijezda sa svojim psičima. Ovo je i danas festival, na kojemu ćete vidjeti više odijela od somofa neso smokinga. i

OSTIGNUVŠI fako šVOjpH potpunu afirmaciju, ovaj festival se istodobno i našao usred — borbe festivala. Kan i Venecija prenijeli su naime i u Edinburg poprište borbe za pre-

Fedor Hanžeković

— .lIJJ IIIiiimtctt

stiž svojih: filmskih festivala. Ove godine ni Trancuzi mi "Talijani nisu u Edinburg posiali svoje najbolje i najreprezentativnije filmske proizvode, čuvajući ih za Kan, odnosno Veneciju. Ove dvije vodeće evropske kinematografije pokazuju jasnu iežnju, da samo na svojim te= stivalima pruže ljudima prilku da vide njihova najbolja filmska djela, prema prin cipu: moja roba samo u mojoj kući! Postoji navodno Opasnost, da se ia tendencija

ioš više zaoštri. Dakle, u eri -

internacionalnosti filma i osjetliivo jake težnje svih kul ·{urnih snaga. svijeta za saradnjom-~pojavljuju se u nekim producenfskim _rugovima (a možda ne samo kod rjih) tendencije za ekskluzivnim festivalima. „Kakva deplasiranost i kolika nekulturna kratkovidnost!

Još jedna ovogodišnja anomalija i — nepristojnost.

Tred dvije godine bio je po- '

časni predsjednik gedinburškog filmskog festivala Džon Hjuston. Čak je prekinuo snimanje »Mobi Dika«, da bi se pojavio u Edinburgu, počaščen pozivom da preuzme tu časnu funkciju. Prošle go dine bio je to De Sika, koji 'je o edinburškom festivalu izrekao toliko pohvala, da je to, čini se, nekoga zapeklo: Ove godine pozvan je za počasnog predsjednika Rene Kler. No na sveopće zaprepaštenje Rene Kler ne samo što nije došao, nego nije uopće odgovorio na edinbur=. ški poziv. Postupak se smat-

ra: hečuvenim, osobito kad je ' j

ustanovljeno, da francuskom filmskom majstoru: poziv uopće nije — uručen, Službeno još nisu provjerena naslućivanja o krugovima, ko= ji su spriječili Klerov dolazak u Edinburg. Događaj je ostavio mučnu impresiju, tim više što je nedavpDo kemb?ri-

džski univerzitet podijelio Rene Kleru naslov počasnog doktora i mstalirao. ga svom pompom britanskog tradicionalizma. Osim toga, ove SOdine prvi puta se dogodilo da u Edinburg nisu stigli filmovi, koje je festivalska organizacija izričito tražila od producenata, smatrajući ih neophodnima za svoju koncepciju edinbuškog festi vala. (Među njima su bili Kluzoov »Pikaso« i Lamorisov »Crveni balon«). Tako je, eto, edinburški, filmski festival u svojoj jubilarmoj godini doživio najveću afirmaciju, ft. j. da je za neke »snage« postao opasan. U mješavini ogorče= nja i zadovoljstva filmski krugovi komentirali su sve to na najrazličnije načine. Kakva krasna prilika za optuživanje, nagađanja, prepir= ke i diskusije. Pritom su, naravno, lijepu pobjedu odnijeli proizvođači — viskija. Glavni potrošači: uzbuđeni filmadžije iz ravno frideset

zemalja. & ovogodišnji edinburški

” festival bilo je veliko učešće (i filmovima i delegacijama) nekih zemalja, koje dosad ili nisu uopće na ovom festivalu „učestvovale ili su to činile neređovito. "To su Sovjetski Savez Kina, Foljska, Istočna „Njemačka, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija i Bugarska. Sve

ARAKTIRISTIČNO za

Filmski žiri ili hirurški koniliium?

NA ČETVRTOM, jubi· larnom, festivalu a materskog filma Ju· goslavije, zlatna medalju za eksperimentalni film dobio je Boštjan MHladnik za film „Priča o ljubavi“, Drn gom filmn Koji Je ovaj naš istaknuti amafer i eksperimehtalistm prijavio za ovni Tesftival žiri je onemogućio učešće m NKonkuremciji., To je dokumenfarni film rađen na formatu 8 mm, „Italiia 195%, Koji je pre tri modine ma Testivaln u Jjiubliani dobio naslov najboljeg amaterskog filma Jugoslaviie.za 1953 godinu. Žiri četvrtom Testivnla saopštio je autoru ovog filmm da će njerov film bifi prikazan wkoliko antor of„strani jedan Kkađar Kkoii vre đa ukus gledalaca. TIladnik je odhio đa seče svoi film i — film mnije prikazan,

MU čemu je mastao spor izmeđn žiriia i Miladnika? Rađeći film o savrememoj Italiji mlađi avangardic sta „posle miza dokumen| tarnih snimaka o” iednbm feškom Živofu wu senci Ynskoši i bogatsivn. mačinio "de iz niza fotografiim, ova>", kvm montažnu sekveneu: jedna popnlarnm pevačica peva, pormografski snima iz jedne javne kuće, pnna sa ' kadionicom, američka

ove delegacije bile su VeoOma komunikativne, sudjelujGći u intenzivnom festivalskom životu lijepog i srdačnog Mdinburga. Mađarska je s »Vrtuljkom« ponovila prijabno iznenađenje iz Kana. Slab i fanak scenaril OVOB filma svježe i sugestivno je realizirao mladi mađarski ıe žiser Pabri, koji očigledno čeka — dobar scenarij. Poljska i Čehoslovačka, iako zanafski i tehnički zrele, kreću se još uvijek u šablonama, koje očigledno nastoje razbiti. Opči dojam: nešto še pokreće. Sovjetski film »Slučaj Rumjanceva« fakođer pokazuje tendenciju bježanja od ustaljenoga i tematikom i likoyima (privredni kriminal, oficir milicije kao nehumani birokrat). Za sovietski film mne bez značaja, općenito ništa novo. Amerikanci, koji su prije nekoliko godina ,»priznali« eđdinburški festival, nastavijsju svoj posebno koncipirani nastup u Edinburgu. Ne propuštajući priliku, da ovamo donesu svoje skupe spekfakle u žanru izrazitog koroercijalnog kiča, oni istodobno prikazuju u Bdinburu u svoje vrednije i vrijedne proizvode, Tu ponekad prave infteresanine ustupke, jer donose filmove, koje kod sebe kod kuće ne foleriraju, dopuštajući im ondje veoma slabe mogućnosti javnog prikazivanja. No u Edinburgu uvijek nastupaju široko demokraftski. Uz zanatski majstorski pravljene zabavne. filmove Kolorističkog orgijanja, sinemaskopskih šokova, mamutskih dekora i perver= zno raskošne kostimerije i rekvizitaže, recimo, muzičke melodrame »Krali i ja«, poka zali su i film ozbiljnih fendencija o Van Gogu (»Čežnja za životome wu režiji Minelija), o kojemu je i kod nas već dosta pisano, i plesni film bez govormog teksta »Poziv na plese (u režiji Džina Kelija koji nosi i glav nu ulogu). No osim toga pokazali su nekoliko interesantnih dokumentarnih {filmova, među njima naturalistički »U Boueriju« film o mizeriji, deliriju i dnu jedne njujorške ulice. Sugestivno i diskutabl. Zatim interesant ne eksperimentalne filmove. Bezustov je počeo pravifi crtane šale u Ssinemaskopu. No one sve više postaju zaista samo šale. Nema više satiričnih oštrica, onih finih i originalih „uboda u razne pojave američkog života, koji su iako svježe djelovali kod prye pojave ove falen-

statua Slobode. Sve se {e ljalja u „jednom zajedničkom ritmu i nameće zaklju čak: sveti Otac sve ovo Kkadi. Ovom hrabro koncipir: mom sekvencom koja -*tsta šokira gwlednnea svojom drasfično“ću, „MNladmik je vekao svoju istinu o Jjedmom svefu koji je posmafrao i čije je akfnelne elememnfie jednostavno skupio ma jedmo mesto w maloi, prvenstveno anfiklerikalnoj, Dbezbožnoj montaži. U» pomoć ritmu sfvorio je igtovremeno zanimljivm film sku mefaforu, svaljako mneobičnn i originalan, Uz to: meprijinftnu za oko pristoinor mrađanina. (Uprkos 1o me. film je 1955 dobio na= slov manajbolieg amaterskom Ti!ma Jugoslavije, baš zbog smelosti aufora koja aje Wurodila dobrim rezultatom).

Bez obzgia na MNomtekst. . scemn u celini, i jasnu, humanističku ideju autorn. žiri se' zadržao nm apsolutmoi činjenici dam se mw filmu malazi fakva i fakva lika, (wa, koioj se vidi to i 10, fo i- to... mije dozvoljeno i mije ukusno i fo je „WOosimlom jedđam jedini kadar Roji se Iako može iseći“. "Tako ie žiri ispoliio slhvnfa mje filma Kknano albamn sliWa iz koga se može po VO= lji izvadifi šta nam se hožc

Format kadra iz filma „Vrata u zidu“

tirane grupe Diznijevih disiđenata. Sve se više kreću u ckviru crtački virtuoznog viclanja. Kao da su ježu otstečene bodlje. :

Kanađani su snimili kazališnu predstavu »Kralja Edipa«, izvedenu u režiji Tajlora Gatrija “u kanadskom Stretfordu (u Ontariiu). Dobro snimljeni teatar. Kao film: prilog za: kazališni arhiv. Istočni Nijemci otišli su u kostim, gdje su se pokazali solidnima (Kalderonov »Zalamejski sudac« u. režiji Helberga). Englezi su huma:.: i razvučeni u filmu o.avijati čaru, koji nastavlja herojsku karijeru i.nakon gubitka obih nogu.' Britanci su osvježili spomene na svoje do bre filmove u okviru Renkove dvadesetgodišnjice rada, prikazujući seriju filmova od »Pigmaliona«, »Kratkog susreta« i »Henrika V« do »'rećeg čovjeka« i »Crvenih cipelica«.

A PODRUČJU dokumen farnog filma Oinogo inTferesantnih, „kultumih i inteligenino pravljenih filmova, ali bez prodora, bez velikih uzbuđenja. Zanatski

a da se fimoe nišfa, ne izmeni, Ovo nije prvi put da plitko i nećestetsko (ili mrađansko i oprezno) rezonovanje jednog 7irija ošteti aufota-avangardisfu (neestfefsko me mw smisli nera zumevanin za lepotu po,edine slike već: bez pozna vanja i razgnmevaminm mzakonu monfnže), Prošle odime m predžiriranju TIT amn ferskop festivala „Mihovilu Pansipiiu (nosioecn Balhnrićevog pehara 55 za maibolieg poieđineca i mwehara „Borbe“ 56. za majbolii film) isečena su, bez miegovom znanja. dva Rkadrm iz prvonaprađenom filma „Osuđen“, „ da bi mogao da pro đe na festival“,

Đokle će kod mas nme{mički žiriji ocemjujući eksperimenfnlne filmove, Drcwzimafi nlogn državne cen vwure (koja vw. ovim slučaievi:aa ispoliavm više širine i sudi esfefcWki a ne formnl mo-činovnički)? Mnogi #amateri smatraju du je fo zn'o Što se u mjihovim Žirijimna malaze ljudi Roi umesfo razumevanim za film ska istraživanja. i monfažne smelosti mnose mw Žiriramič laičke Mriterije i oportuniZam, D. M.

nivo visok, no manje fežnji prema fraženju novoga, a više uspjelos prikazivanja raznih vidova Života... Mnogo virtuoznosti, malo interprefacije. Mnogo imformacije. Primjena filma ·neograničena: Poljaci, snimaju pomrčinu Sunca, Francuzi analizi-

raju životinje u pokretu. Ima i bizarnosti: Nijemci snimaju ples školjki, Belgijanci propagiraju Rkolonijalizam i slično. Kanađanin Mek Leren neumorno nastavlja rad na apstraktnom filmu, crta-

jući direkino rukom na Vrpcu. Iniernacionalnost filma

u svakom pogledu: Danac snima ljudoždere u Novoj Gvineji, Austrijanac Tibet, Amerikanac Indiju, Skotlanđanin Braziliju, i t. d. Britan ci žele da dokrajče svako daljnje traženje novih forma fipbmske slike: snimili Su DpOJusatni igrani film 'demon= striravši njime svoju novu te TĐniku. »dimaničnog kadra«. Za vrijeme čitavog filma oblik i veličina slike stalno se mijenjaju, kako producent kaže, »prema potrebi dramske radnje«. Sad je slika kvadratić koji ·-obuhvaća samo dio čovjekova lica, sad prelazi u oblik širokog platna, a zatim opet uzima oblik

visokog pravokutnika s vi-

sinom pet puta većom od šizine. I tako se kroz cio film oblik slike neprestano mijenja. Snimljen je prema Velsovoj noveli »Vrata u zidu« a režirao ga je Elvi mlađi. Meoma je sugestivan film slikarskog para Džone i Piiera PFoldesa. Snimivši svoje slike u boji bez pokreta stva ri i likova, posve impresionistički, u raznim fazama transformacije slike, prikazuju Foldesi dolazak »nepoznatog«, koji ubija svaki život na zemlji. Ostaje mrak, ništavilo, Nirvana... Film je slikarski vrijedan po šsnimljenom materijalu, a filmski vrijedan po filmskom -azivanju. Mračan je, snažan i strašan.. Plemenit u svojoj strahoti, jer predstav lja Memento: ne igrajte se novim oružjima! Jirži Trnka ije više sam u domeni lutkarskog filma. Izvršne {ilmove ovog žanra prave Kinezi i holanđeska grupa Dolivud (ne pobrkati s Holivudom u Kaliforniji i š— Monivudđom u MBosni!).

Pa zatim razne festivalske atrakcije: televizijski filmovi, specijalni programi za dje cu, etnografski filmovi, filmovi za zdravstvene radnike i ft. d. Duhovito predavanje Čarlza Frenka o dokumentarnim „elementima u igramom filmu. Pa razne konferencije, osobito ona o omla dini i filmu. Edinburg iz prin cipa ne. podijeljuje nagrađe prikazivanim filmovima, ali prilikom festivala podijeljuju se Selznikova i Viningtomova nagrada. Interesanina je bila poljska izložba filmskih plakata, koji šu nazvani »ukusnim i eleganinim«.

Ove godine još nešto. Međunarodna fedđeracjia za film o umetnosti (F. I. FP. A.5,organizirala je u okviru edinburškos festivala poseban festival filmova o umjetnosti s veoma uglednim članovima žirija (od San Paola do Pa-

riza). Program vanredno lijep: Kanaleto u Varšavi, Komedi Fransez, crkveni prozo ri u Buržu iz trinaestog sloljeća, Rounaldson, japanski dječji crteži, indijska ·arhitektura i skulptura, Doreov T.ondon, Sikerf, Leonardovi crteži, gobleni novi i stari, Difi, danske freske, kineski kristal i 1. d. Sve to i još ranogo lijepoga gledate u udobnoj fotelji, srčući cigarefu. Kakva je stvar film! 80%

TI SMO u Edinburgu sta

rosjedioci. Na prvom edinburškom filmskom {festivalu bili smo ondje sa »Slavicom«. Otađa smo redovito učestvovali bilo s igranim bilo s dokumentarnim {ilmovima, a većinom smo došli u Edinburg s oba žanra. Imamo dakle lijep kontinuitet, te naš film ondje. nije nepoznaf. U okviru ovogodišnjeg ftečaja filmske historije i estetike (što ga Dpfriređuje »Bdinburg Film Gild« u zajednici sa Britanskim filmskim institutom i Škotskim savjetom za film) bilo je govora i O jugoslavenskom filmu, i to uglavnom na bazi filmova koje smo za ovih deset gođina prikažali u Bdinburgu.

Ove godine prikazali smo Čapove »Trenuftke odluke« i Sremčeve »Crne vode«. Oba filma ocijenjena su između »dobro« i »veoma dobro«. U »Trenucima odluke« istaknuta je humanost fabule i tretmana, dobra karakterizacija likova i gluma Severa i Potokara. Zapaženo je »izbje gavanje grubosti, ftako čestih u ovakvim femama«. Isticana je montaža. Jedan Kkritičar naglasio je »zadivljujući realizam«. Publika je film primila veoma dobro (malo igranih filmova dobilo je tako spontan i dugotrajan pljesak), a tri britanska distributera interesiraju se za otkup filma. To u Britaniji nije mala stvar. U dokumen tarnim »Crnim vodama« naplašena je Vođopivčeva kamera, ifjena »ljepota i stalnost u službi atmosfere«. Na pisane su i riječi »užital za oči«.

Tako smo na ovom jubilarnom festivalu dobro prošli. (Sve u redu, naravno, hnije bilo. Naš reklamni materijal stigao .je — zadnjeg dana festivala). ıI dok su u mno gobrojnim krcatim dvoranama Edinburga (u okviru Me đunarodnoš festivala muzike, drame i baleta) slavili slavlje Boštonska filharmonija, Izak Stern, Majra Hes, Sedler Vels balet, Pikolo tealro i mnogobrojna umjetnička.fijela i solisti, sve do Brakove izložbe u dvorana= ma Škoiske akademije, proslavljena ie skromno i. kulturno i desetgodišnjica ovog filmskog festivala. U Edinkurgu, gdje se film ipak nalazi u najboljem društvu...

insan mer etia 01 Ogi ag A BENE: 8

Deca u bioskopu

(Nastavak sa, devete strane)

gle nije samo hrabar i vešt nego se bored njega može mnogo više i lepše naučiti mnogo šta, nego pored većine naših školskih nastavnika koji su još uvek suviše poučni i verbalni. Ako nastavnik ne uzme. pod ruku Gospodara džungle kao svog prijatelja i pomagača (i Ajvanha, i kravara iz 'Teksasa koji na svoju ruku provodi pravdu,·i sve mornars i avijatičare o kojima snimaju filmovi, i mnoge druge) onda uzrok štetnim uticajima filma neće lezati u špekulanftskim dušama distributera (koji kupuju ono što se od njih rado kupuje) niti u životinjskim instinktima. koje. u našoj đeci i omla dini bude flmovi kapifaliste= producenta, nego u izolaciji škole od filmova i privatnog života đaka) koju provode pojedini nastavnici, koji neće, ili ne.mogu svoje sistematične metfodske jeđinice da usklade sa navodnom stihijom bioskopskih repertoara. * *

OSTO.JI međutim i jedna dobronamerna ali nespretna struja naše pedagogije koja pokušava da potčini tog bauka-živu sliku svojim vaspitno-obrazovninı

·'ciljevima. Kako to onda iz-

gleda? Izneću još dva pri-

· mera sa ove revije za decu,

foliko poučne za nas odrasle.

Tom i Džeri su dva crtana junaka. Inteligenini miš Džeri primoran je na razne bra-

' vure ne bi li spasao kožu u-

groženu „akcijama fizički nadmoćnog mačora. Narav-

no, na principu ko drugome jamu kopa, mačor redovno

·izvlači debiji kraj uz odu-

ševljeni vrisak i galamu zadovoljne dece. Baš kada se Džeri odbranio od »PFlita« po moću gas-maskice koju je stavio na njušku, među decu koja su se grohotom smejala uletela je usrdna učitcljica

se”

da im objašnjava (izvinite, moram da im objasnim): Vidiiite, decooo! Ono je gasmaska! Deca su uživala jer je slabiji nasamario jačeg a narcisoidna pedagogija pokušavala je napadno i u fome trenutku uzaludno, da vrši svoju misiju iskorišćavanja obrazovnih. elemenata filma ne bi li deca prošiirla svoje male horizonte.

Jedan domaći film, specijalno phtavljen za decu, potpuno je propao na ovom festivalu. Taj film koji je delo našeg talentovanog i Osvedočenog „dokumenfariste (kome je očigledno tokom celog snimanja na vratu sedeo didaktični naručilac-pro svetitelj) pravi je primer naše pedagogije u akciji (ovog puta u filmskoj akciji). Dva dečaka, dva dobra druga, de lo se na jednog koji ie dobar i drugog koji Je lenj, nemaran, brlivv i neuredan

(on će na· kraju filma kad ·

sva deca odu na izlet da leži bolestan jer je, verovatno, prljavim rukama jeo leba i pekmeza). Film ustvari, bez obzira na intencije autora i iđejno voćstvo, prikazuje simpatičnog rđavka i antipa=tičnog štrebera koga wspiker naziva. dobrim detetom. Dobri Ranko. umiva se svakog jutra hladnom vodom, do pojasa, radi jutarnju gimnastiku, voli tatu ı mamu, prelazi ulicu tek na znak milicionera, uredno sfiže u školu i pazi na čašu. On je na prvi pogled, ideal Doma i Škole, Higijene i Zdravlja. Za razli ku od njega, Branko odmah

pobuđuje ljudski interes: sa- |

osećamo sa njim kada ga teraju. ujutru iz kreveta. On zamislite, voli da se izležava, a zatim — trči u školu i primorava publiku da se brine: aa ga ne pogazi auto. Makoliko bio orcnjen od strane spikera koji je na strani zalizanog odlikaša, nemirni ču-

pavko osvaja i vezuje pa-.

žnju jer se sa njim uvek nešto dešava i jer je pun ljudskih mana. Tako je čovečnost probila pedagošku šemu

i uništila nameru da se de- '

ci suvoparno morališe. Ali je zato film potpuno promašio,

Osim Ranka i Branka u o= vom filmu deca mogu videti i jedan čas higijene u školi, "To je čas o prljavštini i klicama. Učiteljica presek pluća u koji, tehnikom oživljenog crteža, ulaze jata gadnih klica i pluća dobijaju ružne eme mrlje. Sve je to zato što je dečak prljavim rukama dodirnuo Usta. Naručitelji ovog filma nyožda su smatrali da će posle tog filma deca početi da peru ruke posle svakog igranja Kklikera. Ja verujem da ona više neće doći u školski bioskop nego će otići u kino za odrasle gde ima dosta jahanja i dobre pucnjave i oni sa filma ne ponašaju se prema febi kao da si mali i ništa ne znaš.

Dušan Makavejev

KNJIŽEVNE" NOVINE

List za književnost, umetnost i kulturu

Direktor:” TANASIJE MLADENOVIĆ

Odgovomi uređnik: RISTO TOšOVIĆG

Ređakcioni odbor: Oto Bihalji, — Merin, Eađomir Konstantinović. Du'Ban Matić Tanasije Mladenović, Miođrag Pavlović, Vicko Raspor Dragoslav Ađamović i Risto Tošović,

ı Tehničko-umetnička oprema Đragomir Dimitrijević

List izđaje novinsko-izdna-

vačko pređuzeće „Književ“

ne novine“. REDAKCIJA

:'i ADMINISTRACI-

JA: Franeuska #7, tel,

i 91-000. Sve uplate vršiti na, tek. rač. 109-7T-208,

Cena poieđinom broju Dim.

830. Godišnja pretplata Din.

600. polugođišnja Din 39300,

ma {nosfranstvo dvostruko.

List izlazi svake drugć neđelje.

se mne v#vraća{u.

štampa Novinsko-Izdđavačkć

pređuzeđs „Borba“, Beo građ, Dečanska a

Rukopisi

p?žikazuje .