Književne novine

njem nekih

· Poznato književno delo zabranieno u Engleskoj

Engleska cenzura zabranila je roman »Lojitax američkog pisca THSKOE porekla Vladimira Nabokova, ovaj roman je svojim slobodnim tretirasehsualnih i moralnih probiema bio u svoje vreme odbijen od svih izdavača u Americi. Njega je izdala jedna pariska izdavačka Kuća, koja izdaje na engleskom jeziku dela koja cenzura u Americi i Engleskoj odbaci. Tek tada je ovaj roman pobudio ogromno interesovanje u Americi, Odmah su svi izdavwvači požurili da obczbede prava na ranije prezremo delo, i roman je štampan u velikom broju primeraka. Slično je bilo i u Hngieskoj, ali je tamošnja gvenzura zabranila Knjigu kađa je već bila spremna za prođaju. Ova zabrana je engleske intelektualnc Krugovc ujedinila profiv 'Đuritanaca, koji stoje iza svega toga, i pokrenula jednu od najžučnijih polemika u javnosti.

VM. NOBAKOV

* Te

Posthumno delo Džojsd Kerija |

Književnik Džojs Meri je umro 1957 godine od progrcsivne paralize. Neposredno pred smrt radio je na dva dela. Jedno je bila neka vrsia Književnog manifesta, »Umetnost i stvarnoste a druga roman »RBob i slobodan čovek«. Teško bolesni knjiševnik nije imao vremena, ni snage, da završi obadva započeta dela i zalio je morao da se opredcli za jedno od njih. Keri je izabrao da završi ·csei »Umelnost'i stvarnost« dok je roman ostavio ncdovršen. Međutim, sada, godinu dana posle njegove smrti, objavlien je iz sređenih ruKopisa taj neđovršeni roman, Iako

nema kraja roman je u celini logično uobličen i pretstavija potpuno delo. „Roman se bavi životom jednog sveštenika koji je izgubio veru u sada-

šnji oblik hrišćanske crkve i zbog

DŽOJS KERI

ioga je bio odbačen od društva kome je dotle pripadao. Keri tu iznosi opširna i duboka filozofska razmakiranja o celom ovom problemu i nudi izvesna rešenja za sve ljude koji su se razočarali u religiju.

vi.

Pozorišna adabtacija Dostojevskog

Književno đelo velikog ruskog pisca, Dostojevskog više puta je iznošeno na pozorišnu scenu, pa su čak prema njegovim romanima snimljeni i filmovi., Sada je i poznati Trancuskj Knižeynik Mami obraio roman »Ne=

"(IO IA pepa iaaninkı KNJIŽEVNE NOVINE

List za književnost, umetnost 1 društvena pitanja Redakcioni odbor:

Miloš IL. Bandić, Bora Cosić,

Slavko Janevski, dr. Mihailo

Marković, Slavko Mihalić, Pe-

đa Milosavljević, Branko Milj-

ković, Tanasije Mladenović,

Mlađen Oljača, Vladimir Pe-

'trić, Đuza Rađović, Izet Sa-

rajlić, Vlađimir Stamenković,

Uredniei:

CEDOMIR MINDEROVIĆ PREDRAG PALAVESTRA

Direktor: TANASIJE MLADENOVIĆ List izdaje Novinsko-izdavačiko pređuzeće »Književne novine«, Beograd, Prancuska 7. Redakcilja: Prancuska #1, tel. 21-000,

tek. račun: 101-707-1-208 List izlazi svakog drugog pet-" ka. Pojedini broj Din. 30. Godišnja pretplate Din. 600, e-l1ugodišnja Din. 300, za inostran-

stvo dvostruko. Rukopisi se nc vraćaju.

Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIĆ br Odgovorthi urednik: CEDOMIR MINDBROVIĆ

| Stampa •»GLASe, Beograd, Vlajikovićeva 8

čiste sile« i pretvorio ga u pozorišni komad sa preko dvadeset slika. Rami insistira na osnovnoj iđeji romana, na probicm takozvanog ubistva iz brincipa, odnosno političkog ubistva, koje je tako često u savremenom čovečanstvu. On smatra đa je još pre toliko gođina Dostojevski shvatio pravi smisao ovog velikog zla· i da je bilo samo potrebno izvući, pomoću' pozorišne tehnike, jasnije i plastičnije Kritiku ovakvih shvatanja Moja u ime nekih ideja opravđavaju oduzimanje života drugim ljudimai. Zato, upoređujući ubistvo iz osvete i sirasli sa ubistvom iz principa, Kami đaje veće moralno opravđanje za ovo

prvo. *

Jubilarno izdanje dela Edgara Alana Poa

Povođom stopedesetogodišnjice rodenja Edgara Alana Poa, u Americi će biti izđato jubilarno izdanje celokupnih dela ovog velikog . majstora poezije i proze na engleskom jeziku. Novo izdanje sadrži i neka neobjavljena pisma velikog pisca, koja bacaju novu sveillost na neke periode njegovog života koji dosada nisu bili dovoljno ispitani. Osim toga, u ovom izdanju ima nekih neđovršenih pesama, koje se po prvi put objavijuju. One, inače, pripađaju ranom periodu književnog stvaranja E. A. Poa,

x

Novo delo Tenesi Vilijamsa

Nedavno je održana na Brodveju premijera pozorišnog komađa »Umilna ptica mlađosti« ođ poznatog dramSkog pisca Tenesi Vilijamsa. Komada je režirao Elija Kazan. Posle premijere Kritika se veoma pohvalno izrazila o najnovijem Vilijamsovom delu i uvrstila ga među njegova najbolja ostvarenja. Očekuje se da će Se ovaj pozorišni komađ proglasiti za najbolje delo sezone i samim tim dobiti sve nagrađe predviđene za ovu svrhu.

| TINESI VILIJAMS

Nastavak sa 9 strane

pojeđinačnim punktovima i značoenjima umetnosti, i filma posebno. Zamerke koje se tiču Ajzenštajnovog formalizma, naprimer, postaju paradoksalne . ako se utvrdi da gotovo sve ono Što se smatta “filmskom avangardom (znači jedna formalistička grupacija) čini sadržinska obogaćenja koja su Kler, Bunjuel,Ivehs ili Hans.Rihter želeli da pridodaju značenju filma. Za njih, 'kojima je bilo: primarno da izazovu jednu sponmtanu reakciju, takođe

'nije bilo važno na koji način će

biti naslikano jedno prerezano oko već činjenica da se to oko seče ili da te linije igraju svoj mehanički balet. Ovaj primer pokazuje kako velika može biti pomoetnja u pojmovima forme i sadržine koji na

filmu imaju jedno specilično ispo~ najudaljeniji plan prostudiran

OOU VA AAA SA AAA“ AA S AAA AAA IA OVAN

Radoslav VOJVODIĆ

VELIKE ILUZIJE

Duga povorka kretala se nesigurno i nemo i nosila sa sobom preleću iako nevidljivu ali stalno prisumw opasnost da nešto izbije, da grune, da osećanja postanu izlivna i nestišana, potpuno nekontrolisana; već tu, nije se moglo govoriti o nekakvoj kontrolisanosti, ose ćanja su bila'i smisao i razum, tih trenutaka, činilo mu 'se, dok je gledao u njenu porodicu i rođake koji su išli iza pogreMhih kola, pogrbljeni, izbledeli, prljavi od suza koje su istekle, koje su, bar malo, iživile neutešno i neulešeno saznanje da nju prate zauvek, da je gube zauvek; i znao je, oni nisu u mogućnosti (čovek nikada neće postići to) da shvate poznalu istinu koju je još narod u svojoj guslarskoj interpretaciji doveo do realnog simbola i potpunog realističkog saznanja i zaključka: »koga nema bez njega se može«, oni, ti njeni, u ovim irenucima, bez nje, nikako nisu mogli da se pomire sa lim, da nje zaista Više nema, i da je nikad više neće biti. Gledao je u te povijene ljudske crne [ligure koje pretstavljaju ljude gorštake iz Crne Gore, i nose u sebi poznatu žalbenu tužbaličku naricaljku za onim koga nema, koji je nestao, za onim koga prale, poslednji put, do poslednjeg najmirnijeg boravišta. Išao je pozadi, sam, sam, neizgubljen, miran potpuno, hladan, možda ciničan. Možda je tih irenutaka pomalo i mrzeo sebe, ali ne prezirao, to ne, nikad. Mislio je o njenoj majci, koščatoj Crnogorki, koja se presavilae izgubila, pomutila, koja se, posle nedavne muževljeve smrti, nekako smanjila, suzbila, stegla. A on, Marijin otac, umro je od nepoznale bolesti, kratko vreme posle dolaska sa robije, na kojoj je proveo nekoliko godina, kao sentimentalni pripadnik i, možda, nesvesni privrženik nekakve ozloglašene propagandne rezolucije koja je jugoslovćnsku 1948 godinu učinila. osobitom prekrelnicom i značajnim datumom u novijoj istoriji, a posebno u istoriji koju već poodavno nejednakim slovima pišu nekolike socijalističke zemlje. Nestao je Marijin otac, umro je, oslavljen, zaboravljen, on,

ILUSTRACIJA SLAVOLJUBA BOGOJEVIĆA

U vremc rala i revolucije poznali parlizanski komesar, a posle, zapravo do 1948 godine, značajna politička ličnost na koju se računalo, ali koja se nije snašla ili nije našla, koju su poneli vetrovi, opasni i opaki, koji duvaju sa Istoka, uporno i već pomalo umorno.

Gleda Ivan Serdar u povijenu Marijinu majku, koja hoda kao sen, sva u neredu osećanja i sećanja, u poljuljanom carstvu svojih emocija, svoga razuma koji je poistovećen sa osećanjima, sa onim Šlo se dogodilo, ne samo juče, kada je Marija umrla posle operacije, ne samo juče, već ı ranije, sa onim što se dogodilo odavno, još u revoluciji, i posle nje, u Beogradu, kada se, ipak, sve sredilo i uredilo, kada se živelo dosta dobro i kada se verovalo da je ovaj mali svet

'nekako, ipak, srećno skrojen, ne možda za sedam dana već za milion

godina, ali to više nije važno, tada nije bilo važno, ni danas, pomisli, možda ni sulra. : | i

Ponovo je levom rukom trljao bradu, lomio nešto u sebi, pokušavao da slomi, da zaustavi, da spreči, najzad. Ali to se nije moglo zaustaviti. Ne više, pomislio je. Nikad više, znao je. Marijina orija– teljica Sanja pozvala ga je jutros teefonom i rekla, kako Marija mora himno da se operiše, da su ·je kolima za spasavanje odneli u bolnicu, i da se sve desilo iznenadno. Javiću ti u podne, rekla je. Valjda će sve biti u redu, rekla je opet, mora tako biti.

' _ Tada, zna to, mislio je na onaj oktobarski dan kada je upoznao Mariju i njenu prijateljicu. Mislio je o tome kako mu sc Marija uopšle nije svidala i kako mu je, ponekad, smetala. Međutim, postepeno, on je počeo da shvata kako mu ona treba, i kako je sa njom mirniji, staloženiji, bolje se oseća. Naravno, to joj u početku nije govorio. Kasaije, to joj je rekao ali ona. nije verovala. Danas, posle iclefonskog razgovora, shvatio je da Mariju već počinje da voli, da oseća, da je sluti, kako je on, obično, voleo da kaže. Ponekad i ironično ali tačno. | .

Negde u podne, posle dvanaest Sanja je pokušala .da govori preko telefona, nije mogla, mucala je, suzno, ružno. Mislio je, uvek je ružno kad neko muca, kad suzi, kad plače. Ipak, shvatio je, desila se nesreća i ona je mriva, Marija. Marija Je mriva, eto, sad znaš, kako ti je, osećaš li se lepo? Sam» pred sobom, osetio je neko olak= Šanje, ne čuđenje, već smirenje, kao da se sa njega skinuo neki iereš, neodvojiv od njega i preteći, blizak i čvrst, kao nešto što fe sa nama a ne volimo ga već ponekad mislimo da nas može upropastiti, a to

_.ž_——. .kđwiA“.:,-"-ceecuouzuLL uuu uueuemmnun nu au uuuunuNMN ANA. wnuuuuNunun,

ljavanje i jednu naročitu mogućnost dijalektičkog vezivanja.

To najbolje izvrsni reditelji koji u svom slu ne zanemaruju ·ni Si svojih mogućih ispoljavanja i čija Nnitije dela čine svega što je čovek mogao filmom slednjih Bumjuelovih filmova, Zada kaže svom \

Izostavljajući . m it 7 treba A o pogledati nekoliko Re- ču maksimalne surovosti i redinoarovih filmova da bi se shvatilo” teljskih montažnih, kolike su mogućnosti i kako sjajni dakle, strukturaMnih zahvata. mogu biti rezultati ovakvog celovitog Pravilo igre, koje mnogi čistunci i stvaruni formalist traju preterano literarnim, simboličnim i posrednim, umeo je svoju ukupnosš plod je ove saradnje lifinu, poluapstraktnu i punu asoci-

jacija novelu da izuzetnim jezikom, pri čemu je i

· Režiser, forma i sadržina...

ispunjen do detalja Kao što prva rolna Zuer-čoveka, koji je sav upravljen nekim „dramaturškim i. etičkim problemima, sadrži najdinamičnije, najmarkantnije, najistikretanje voza za koje jedinstvo „ film zna, Najzad, jedan od po-

nekolixi pojednu od

pokazuju

nepomućeno

susedu u vremenu,

n Za čini' O celovitost · Grifita, DL: Č

boravljeni, samo pri-

snimateljskih,

Tako film iz različitih pravaca i sa raznovrsnim ideološkim, poetskim i formalnim tendencijama dolazi đo svojih rezultata. a njegova

ispoljavanja. almski sma-

redđiteljskog

. i. 0 - šene Wvih predrasuđa i neustrašive ispriča jednim - ep i pred paradoksima ma koje vrste.

> Bora ĆOSIĆ

: ini osećamo i ugodno. To je vrlo 1469 š ie sa nama, CIM da 86. OSS Šihie . nečije kaki Sesčanjee ali tako je. Možda to počinje šve od onog tre.

; dušu. Dobra i p} ore đavolu svoju dobru od 1 plenutka kada je COVOa prodao literaturi i tako govore u životu, a to je

Ć v iše e Ž1u ~ v i: menita Oi: Bo Ne "Bostofe ni dobre ni plemenite duše, duše Uopšle” i smešno i glupo. volja, duša je između loga, u pozadinj,

ne postoje Bode VaPHBko naš kome nikad ne damo da dode do. Ona je e re a se lakše. Priznaj, rekao je sebi, sad li je bolje, Go ie 7 ob i sasvim siguran, pomislio je. Znao a Waslo mu, 56 Or SO VOB Mariju. 1 umalo mu se to Due aac LiB Ah da oseća, kako mu se ona približava, sve XI? ŠON 003 zavoli nju dg. ile znao šta će sa sobom. Verovao je'u to — 2 71 OR, nije nio Š i slobodan, nezavisan, svoj. Činilo mu se, da je to saneće i sam u — to što pokušava da veže jedan deo scbe za nju, BO ROE) da misli na nju. Samim tim što misli na n Već Boginja da gubi sebe i da, veruje u drORORA: 7 1: o abe moa O | podne, zatvoren između četiri zitela male kvadratne +, mogao je sebj slobodno da kaže, kako je bolje što je ona TE: ćanje, to št Verovao je da to nije egoižam n Pebljen 2 si iz! hljePy I Serdar, voli što je Marija mrtva, izgub jena O . 180) jena lyan er ar, Op pripada nekome, njoj; on Je za ovoljan Sto je Ni ao ODOREOVOSI sam, svoj i sam, neizbežan, neizgubljen, potpun. Već e O i Marijom on pomalo i nije bio potpuli LP JE Sebe tim što je bio sa njom — pripadao i njoj, a, GR RKaJIĆ jar okacčnja PD8 jedan dragoceni deo sebe, svoje telo, svoj ODBŽ Š a dru im Beš| Š sa Marijom, to je od posebne vrste: kada je 8 3 OŠ | OE on se nije, plašio toga da im da pomalo od sebe, o ga vazduha, od svoga prisustva, ali, to j

nikakva osećanja ili bar čežnje i klonost. Ižao Te za. povorkom,

li čak samo neku osobitu čulnu ma-

pozadi, zastajkivao, DO HindDeE Van

! i avi, ni u nogama; ponekad, bolela ga je potpuno srede. Ni bola u SO stopala, od hodanja. Sada, osećao SL dANOO ŠadoyBljan i oran za. neki poduhvat, veliki poduhvat. Sa iednim krajičkom usana, ironično, Šš a ' O glembajevskim anteca ao e ai eli OSI

življava, sa osećanjima koje s ra bh, ora k.OM je Marija ušla u sobu, kada nije mogla da a kraja i , zbunjivala se, crvenela, ljutila se na sebe i ma ' sebi, osećanja kojima je on pomogao da se razviju, da procvetaju, da postanu oon što jesu, it BI da budu. Rekla je, ti znaš, hajde, tebe voli Sanja, ona Oea sc posvađati, rekao je; česlo je dolazilo do toga, kada E e bile zajedno sa njim, kada su se čudile borama ispod njegovi | oči i naročito vole te bore, rekao je, a one su se smejale, galamile, oo 7 šavale da govore o nečemu drugom), crvenela je, ja ne Oe je prste, ja ne smem od sebe, bunila se, li znaš; nije # i Op toj njenoj zbunjenosti, dok ga je ljubila, tako je moralo a bude, on se pomalo i igrao, ali, on zna, neosetno se io desilo (a „on je počeo da shvata) dok je ljubio i zanosio glavu u stranu i mislio da će sve to biti kratko i brzo kao i sve ljubavi, počeo je da shvata, kako je Marija nekako izuzetna, drugačija od ostalih Evinih sestara, i kako on počinje da misli na nju, i onda kad ona nije sa njim. To šlo je mislio na nju i kad nije bila sa njim, mislio je, to je početak, uvertira za liubav. Ali, to ga je uznemiravalo, ljubavi nema, govorio je sebi. I rekao je, na svaki način to ireba prekinuti, zaustaviti, uništiti. La-

izgovara rečenice, Jiva njega, a najviše na osecanja U sČ

gano, to je raslo sve jače, sve bujnije, kao bujica, kao iznenadne na-

vale proleća u apriskim sunčanim jutrima, lo je raslo kao bolest, kao osećanja koja su nečista w proleću, kako to lepo kaže Tedan veliki pisac. Mogućnost da se to prekine, bila je operacija. Ivan Serdar, kao i uvek, pomislio je najgore, kad mu je Sanja javila, pomislio je: desiće se tlo, ona će biti mrtva, Marija, jednom zauvek, i meni će biti dobro, ja ću ostati sam, ja neću da volim, ja ne mogu lo, ja sam jednom bio pokušao da volim nekoga — zato što mi se činilo, rekao je, da laj neko liči na mene, pokušao sam bio da volim zato što taj neko, činilo mi se, ima isle osobine kao ja, doživljava na isti način, a kada sam se uverio da su to iluzije, ostavio sam sve, pobegao, ostao sam, ostao.

U jednom trenutku učinilo mu se, da se povorka zaustavila, da se svc na jednom stišalo, polomilo unutra, negde potonulo. Naglo, on je zatvorio oči, rekao je sebi, više ničega nema. Treba 'se vratiti, pomislio je u sebi, otići, Marija je mriva, izgubljena, treba se okrenuti 1 otići. Okrenuti se, da bi zaboravio. Zašto praviti sebi neugodnosti i ići na groblje, biti sa njenim, sa Sanjom, gledati Marijin majku. Najbolje je olići i zaboraviti. Može li da se zaboravi, nije pomislio da ne može. Mora, rekao je sebi. Mora, rekao je naglas, i okrenuo sc, vraćao se. :

— Videli su da bežiš, čao Je svoj glas.

Ne bežim. Činim ono što treba učiniti. 'To je najcrnji egoizam, otsustvo svega...

— Oltsustvo svega — ne postoji nikakvo otsustvo. Ja odlazim jer tako mora da bude, meni ne trebaju drugi. Ja sam dovoljan sebi,

— Veruješ u to da si dovoljan sebi, to je strah od gomile.

— Ne, a i da je to, otišao bih. Biti dovoljan sebi — to je sve, to je najviša mogućnost da čovek bude čovek, da sazna sebe, da shvati sve.

— Nije li to ona dvosmislena egzistencijalistička odredba, da su pakao drugi? rekao je sebi.

— Ne. to nije to. Ti si dovoljan sebi, a wu sebi imaš čitav sve, sve druge. Da bi to bio sa njima nije potrebno da ih slušaš stalno, da ih dodiruješ, da ih pipaš, da ih grliš. Tek kad se odvojiš od njih, od svih, počinješ da ih shvataš u pravoj boji i svetlosti. | stvari i pojave shvatiš potpuno i tačno tek onda kada. si odvojen od njih, kada si na razdaljini i otstojaniu, kada misliš o njima posle onoga što se desilo. To što se desilo (i sa pojavama i sa stvarima) postalo je potpun doživljaj tek onda kada se malo udalzimo od toga. Trenutno, zagledao se u sebe, bio je blizu pomisli: kakav sam lo ja, kao da nisam Jugosloven, toliko sam se otuđio od drugih, od sveta. a ranije sam mislio da to dolazi samo kod onih naroda koji su dugo živeli samostalno, razvijali se,. prerastali, i-živeli se potpuno, doživeli, preživeli u neku ruku, postajali dekadentni, imali mogućnost za to, i opet živeli i žive; a moj narod, naš, još nije iživljen, još nije tonuo u dekadenciju, onu koju civilizacija donosi,

Miran, vraćao se beogradskom ulicom, jednom, Ivan Serdar, sam i visok. U jednom trenutku učimilo mu se da na usnama oseća neki lepljivi opojni sok sa Marijinih usana. Kasnije, tokom godina, dugih, ako mu se desi kao one noći, deset dana posle njene sahrane, da sa na ulici zauslavi senka i kažc: »Tragedija Je to što smo se ro:clili. Ivane Serdare! Ja sam te volela i znam da si li mene voleo, i da si ez mene nesrećan, uvek ćeš biti nesrećan. Zašto se tako desilo, Ivane, zašto su me ubili na operaciji? Ubili mene i tebel«, da, i iada, pomisliće: ubili tebe a ja sam se ponovo rodio, ne znam po koji put, lo je život, lo je ta skrivena lepota koju život može da daruje u izvesnim neponovljivim trenucima koji sadrže toliko draži ; pitomine da mi ponekad, u toku dugih nejednakih godina, pomišljamo kako je lep život i samo zato što smo doživeli te trobbtke: i tada, iako je voleo njene usne i miris njen i ruke njene i dah, neće se osećati nimalo nespokojan, nimalo nemiran. Taj opojni sok sa njenih usana, te njene ruke, telo, zaista — to nema nikakve. veze sa njim, više Demi to je prošlo. Iluzija, rekao je naglas, iluzija, i odmahnuo rukom, Ne qkite? nuli se, pomislio je, da bi sasvim otišao. Miran i sabran išao je laSano, više se nije žurio. Mariju sa sabranjivali a on se osećao dobro, i dok se približavao centru grada imao je utisak da postaje viši, bolji, da se „nekud penje u slobodne prostore, u prostore koji su novi i nepoznati i baš zato dragi, u predele koje treba osvojiti pa ih. možda, i ostavili, pa opet ICI, peli se, uspinjati; nije mislio o tome da je svako :.. Prapie. LOL LRN O S OOU a 3 ak je najteži pad, i poraz; Verovao Je, da je to pobeda što di Pai a O šilazhiji, a d8: a , odlazi, što nje nema, što sc iako deTa Požuri, rekao ie, iako te Marija više ne čeka. Sa svim otlvorenim čulima i oselima ulazio je u buku koj grada, veličanstveno pulsiranje koje pretstavlja kretanje i razvitak ma[iii ponavljanje i obnavljanje, poraze i rađanja, naslućivanje pon pa, se OOOČO sa iluzijama, ne, nije to rekao sebi, dok se kre-

ı dok je mislio kako bi bilo dobro da sled i fi sleda neki novi film, ali jone Ha to ne OPS PSEI E O OUJAIRKA serenađa ili koja bilo m»nnolična neorealistička panorama bi i šnim li ići i o uzaludno proteklim PON L{ PIROT ar agavajcina PIG da učini pre Sto hode la e o rane čuješ li. slobodan, si, i možeš damari, mislio je Video je bi sebi 1 Šddta Ee TL SO POO , mis : neku čudnu sveliljku i shvatio: opet

počinje. Ono u njemu „opcl počinje,

+

e bivalo zato jer za te Žene nije gajio

onim višim, kako bi to Krleža rekao, ·

„uu I „a ik i i ei O O WO

| u