Književne novine

O 7

_ “AO • —, A A ~

„ “BO = Tm O a _—ı

„ - KK ı —ı „

”

zr —— .

E —

| |

[;

_ jer drugog smisla za

Nova serija Broj 207 Beograd

4. X 1963. Cena 30 din.

U FEBRUARU 1959. GODINE, kada, je objavljen program, nastave „maternjeg jezika i književnosti u gimmaziji, „Književne novine” organizovale su amketu čiji su rezultati pokazali očiglednu, i gotovo skamdalozmu, nepotpumost, jednostranost i pYoizvoljnost tog programa. Na taj glas naše kulturne javnosti nadležni su se potpuno oglušili + do danas u programu, nastave maternjeg jezika i Fnjižeomosti u, gimmaziji mišta mije izmenjeno. Polazeći sa stomovišta da bi žaj program, ponovo trebalo izložiti ja»moj kritici, me bi li se nadležni ipak. setili.đa ga upotpume i poboljšaju, „Kwnji-

ževne movine" ponobo su organizovale anketu i zamolile veći broj društvenih, i književnih, yadnmika da o njemu kažu svoj sud.

| Uključujući pisce čije odgovore objavljujemo wu damašnjem broju, pĐožib na učešće vw, anketi upućen je sledećim, drugovima: Milojku DRULOVIĆU, predsedniku ~|Ideološke komisije CK SKS, Milanu, VVUKOSU, sekretaru Saveta za Kultur, SR. Srbije, Bori PAVLOVIĆU, sekretaru za prosvetu SR Srbije i književnicima. Gustavu KRKLECU, Dragutinu TADIJANOVIĆU,

KNJIŽEVNOST | U NASTAVL

Vlatku PAVLETIĆU, Slabku MIHALI-

ĆU, Mirku BOŽIĆU, Svetozaru, PETROVIĆU (iz Zagreba), Bošku NOVAKOVIĆU (iz Novog Sada), Slavku

LEOVCU, Huseinu TAHMIŠČIĆU, Miodragu BOGIČEVIĆU (iz Sarajeva), Čedi VUKOVIĆU, Sretemu PEROVIĆU (iz Titograda), Dušanu MATIĆU, Krihu., KOŠU, Fli PFINCIJU, Petru DŽADŽIĆU, Desanki MAKSIMOVIĆ, Aleksandru, VUČU, Dušo. KOSTIĆU, Miodragu PAVLOVIĆU i Branku ĆOPIĆU (iz Beograda).

Odgovore koje. budemo primili obJjavbićemo w sledećem, broju.

:r — – — —–J- —— | _—–____ _________

Milorad Panić-Surep | ZATURENI TEST A4MENT

i rogram nastave jezika i Kknjiževi nosti naših naroda za srednju školu imao je, pretpostavljam, za cilj: upoznavanje našeg intelektualnog podmlatka s razvojem jezika kojim govori i duhovnim vrednostima koje su fomirale i koje će znatnim delom uticati na formiranje mnogih budućih naTaštaja. Rekosmo pretpostavljam, jet nastavu ovih predmeta ne vidim, a prema nacrtu programa ni majmanje nisam ubeđen da se istakmmuti cilj može postići. Evo zbog čega. Iz razdoblja od osam vekova izvučena su svega 43 pisca, a iz poslednjih tridesetak gođina i tekućeg sivaralaštva samo 31. Broj zaista više nego skroman i za Kmjiževnosfi čiji koremi ni približno nisu tako duboki kao one kojoj pripadaju Kliment i Naum, Domehtijan i Danilo II, Konstantin PFilosof i Stevam Visoki, Račani i “Filip Višnjić i mmogi, mnogi drugi, koji 5 navedenim ne zaslužiše ni da budu pomenuti u majelementarnijem uvođenju u kulturu buđućih inženjera, vaspitača, državnika, umetnika. Njima neće biti poznata ni imema pisaca Porušenih ideala, Hajduh-Stamka, Utopljehih duša, pa čak ni pesnika Srebreme ceste i Pet Hrskih kYugova. Sličnim nabrajanjem, kao tužbali-

| com, mogao bih ispuniti ceo prostor

; određen za ovu izjavu,

\ '

No, nije sve u broju. Mnogo je neUutešniji utisak da su imena unesena u program uzimana ili po staroj mavici

_ (kada je reč o dubljoj prošlosti), ili

| prema subjektivnoj oceni i tremuftmom ukusu (kada se rađi o tekućem stvaralaštvu). A. takav metod zaista ne može dati istinit pregled razvoja našeg jezika i književnosti, ništa slično sintezi i izvođenju zakonitosti kretanja, a da i ne govorimo o posredništvu između novog čitaoca i trajnih vrednosti, mnoBostranoj radoznalosti ljudskog duba, darovanju leksičkog bogatstva i druBih blagodati koje mlađom čoveku može dati jedna razvijena književnost, Neću ni reči reći o nepažnji i nezahvalnosti prema zaslužemim a izostavljenim. Mrtvi i inteligentni na takvu Vrstu fammjama misu osetljivi. U viđu imam štetu koja se nanosi mladim ljudima koji tek polaze u tečevinu. Kao da im je neko zaturio očev testament.

Miroslav Vaupotić \

KA Najd, JUGOSLAPENSKOM

KRITERIJU

rihvatio sam rado poziv »„KnjiževPp nih novina“ da s nekoliko letimično nabačenih misli, u ponoVljenoj anketi nakon one prve iz 1959, sada u 1963. kažem nešto o situaciji na stave književnosti i jezika u gimnazijama nekad i danas. Bio sam profesor jiževnosti u gimnaziji, a i sada ši Pa filozofskom fakultetu, asistent Z

noviju književnost, pa smatram da imam siručnog i moralnog prava i za izricanje nekih smelijih tvrdmji. Znam da se ne može u pofpunosti ukinuti iz gimnazije historijski pregled · književnosti naših maroda od početaka pismenosti do književnog alttiviteta u socijalizmu danas, ali bi već valjda 1963. uvaženim sastavljačima i planerima programa u srednjim školama moralo biti jasno da se učenici mnogo bolje upoznaju sa književnošću preko amaliza književnih dela manjeg broja pisaca nego glomaznim kulturno-historijskim pregledima i proučavanjima preko 30-4O-tak pisaca u svakom razredu. Takovo se proučavanje svođi na me-

hamičko, učemje historije» kajiževnosti, ·

a ne ma uvođenje u literatumi i sltvaranje preduvjeta za razumijevanje ljepota i vrsnoća esftetičkog izraza. Kao dugogodišnji kritičar, baveći se najviše književnošću između dva rata i najsuvremenijom, a ipak ne misleći da se naravno u školama u potpunosti treba lišiti globalnog poznavanja pisaca naše tradicije od recimo Marika Marulića do S. S. Kranjčevića .i V. Ilića, uvjerem sam (a o tome sam govorio još 1955. godine na T Ohridskoj konferemciji slavista) da težište u nastavi Kkmnjiževnosti u našim gimnazijama mora biti na književnosti XX vijeka najmanje dvije godine, a posebno ma razdobljima između dva rata i suvremenoj, po mom mišljenju majznačajnijim periodima po vrijednosti i broju osebujnih imema i stvaraoca originalnih Kknjiževmih, vla-

stitih svjetova ı našoj književnosti u-

opće. Zato s tugom i zaprepaštenjem čitam ovaj popis imena koji nam je upućen, a u „kojem nigdje od starijih pisaca nema recimo T.. Kostića, IT. Vojnovića i ,A. Gradnika, a od izuzetnih likova između dva rata M. Crnjanskog, S. Kosovela, R. Petrovića, A. B. Šimića, a napose T. Ujevića, najvećeg pjesnika jugoslavenskih MKnjiževnosti XX stoljeća. Također smatram da planovi i programi u pojedinim republikama, pa čak i pokrajinama (Kosmet, Vojvodima), moraju imati svoje specifičnosti, samo to ne bi smjelo ići na štetu upoznavamja, šfo ravnomjemijeg, s književnošću svih narođa i republika u cjelini. Svakako ovim delikatnim pitanjima treba pristupati bez lokalističkih brimisli, iskreno socijalističkim duhom inspirirani, ali bez mehaničke igrc ključem reprezemtiranja, sa stvarnim dubolcim nastojanjem što objektiviziranijeg jugoslavenskog kriterija. Pri 'raju ponavljam misao već naslućenu: učenici bi se bolje upoznali sa pojedinim njiževnim rodovima i dublje ušli u bit književnog djela studioznijim čitanjem i interpretiranjem više tekstova manjeg broja pisaca, na primjer S područja proze (I. Andrić, Krleža, Juš Kozak), ili sa esejistikom (A. G. Ma-

toš, M. Ristić, IT. Vidmar, I. Sekukvakitativnim | magomila-

lić), nego vanjem preko stotinjak imena odđ Sve-

tog Save do Vaska Pope u četiri Bodine učenja. Na konkretnim analizama književnih djela mogla bi se rehabilitirati i donositi i nastava jezika. koja je sada u gimnaziji maćehinski

zapostavljena.

Ivan V. Lalić

Ka4o \ 4UTOSTOPERI

aista ne znam kako se danas, 1963,

predaje jugoslovenska književnost

u gimnazijama. Ne znam šta živi iza spiska imena koji inicira ovu anketu. Ali znam da sam, čitajući taj spisak, za irenutak imao živu predstavu jedne slike, doživljene nedavno u Skoplju. Setio sam se susreta sa zgradama– fantomima; fakva zgrada na prvi Dpogled i iz daljine izgleda celovito, kao kuća u kojoj se živi i radi, Korak. bli-

\že i ona otkriva mrežu pukotina na fa-

sadi; pogledaš je još pažljivije i otkriješ da je iznutra urušema, razvaljena, srušenih stepeništa, naprslih nosača, puna promaje. Kuća u kojoj ne može da se živi. n

Nastavak na 10. strani,

OI BbANA

— ~

Rezultati „Telegramovog“ natječaja za kratki roman

ŽIRI „TELEGRAMOVOG“ anonim–nog natječaja za kratki roman (zakliučen 30, juna), u sastavu: Ivan Kušan, Vlatko Pavletić i Fedor Vidđas, jednoglasnom odlukom izabrao je, između 45 rukopisa koji su odgovarali uslovimn, šest romana koje će „Telegram“ uz odgovarajući honorar objaviti na svoOjim stranicama i predložiti izdavačima za objavljivanje u posebnoj ediciji. I što je vrlo značajno: ohrabren rezultftatima ovog konkursa, „Telegram” je odlučio da se takvi konkursi redovno objavljuju u vremenskim razmacima koji će naknadno biti određeni. Na osnovi! OVOS, prvog konkursa, . članovi žirija sa zadovolistvom MRonstatuju da kod nas ima mladih i novih +alenata, da u uslovima međovoljne stimulacije, na konkurs bez nagrada, dolazi niz zanimljivih i Do motivima raznovrsnih dela kakva bi mogao poželeti svaki izdavač, svaki urednik koji svoj Dosao radi sa infteresom i želiom da otkrije i afirmiše mlađe pisce, da obogati našu literaturu novim delima. Takođe je karakteristično i značaino da su na ovom konkursu učestvovali pisci sa celog podYučja.na kome se piše i govori srpskonhrvatskim jezikom.

Autori izabranih romana, koji su se javili posle neđavnog obaveštenia žirija o odluci, jesu: Grozdana OluiićT,ešić (Glasam za liuba»). Olga OstojićBelča (Smrt godišnjem doba)\, Drasmm Božić (Prekosutra), Berislav Kosijer (Slučaj druqa Šimuma)\, Dragutin TJkićBirta (Siroti krivci) i Dušan Anđelković (Tavam). Kako saznajemo iz ompširnog jzveštajmn kojj ie u naimovijem broju „Telesrama“ objavio Ivan Kušam, roman „Glasam za ljubav GYozđane Olujić-Lešić. koja ie dobro moznata našoi čitalačkoi publici, jeste „nmeobičmo svieža i originalna pripovjest iz Života naše današnie omladine, autentična i definiramn kao i sam nnš tekući živof... To je slika sviietfa kakav se pruža izvan Mmredjela Srbije i Jugoslavije,

Studija za akt

MONRISAC

rpm re OPE oma permanent nana ira eens ruo ce ee CNiJna auu Ai Kurca epa ena aairzNaI

slika učćena iz ugla malik ma onaj kojim se tako vješto služi popularni američki pisac Selindžer ali, prije svega, zbog autentičnih odnosa među ljudima u novim situacijama koje unose promjenu i u obiteljske intime, zbog svakidašnjih sukoba sa preživjelim formama, zbog zanosa i mladenačkog elana jedne perspektivne sredine u kojoj prepoznajemo sami sebe, zbog svega toga Glasam, za ljubav je djelo koje je duboko naše.“

Roman Olge „Ostojić-Belča Smrt godišnjeg doba, koja se dosad nije pojavljivala u imjiževnom svetu, jeste „poetična slika intimnih prizora i unuftrašnjeg života mlade devojke [...], jedna mala prozna analiza živofnih preokupacija mlađe intelektualke, mjezinih inferesa, briga, zanosa“. Po Kušanovim rečima od ovog romana svaki sposobniji izdavač, s pođručja jednog od velikih evropskih jezika, napravio bi prekonoć bestseler.

Od svih izabranih romana — ističe Kušan — roman Dragana Božića Preckosutra je „možda najangažiraniji i najaktualniji, potpuno i isključivo vezan za ovaj trenutak i ovo naše društvo, za našu omladinu i njezine napore u izgradnji socijalizma i budućnosti. Ova je tema, inače, oblikovana u vrlo veštu i zanimljivu fabulu koja će se rado i lako čitati“. .

Slučaj druga Šimuna je sedmi roman MBerislava Kosijera, posebno zanimljiv jer je njegov prvi pokušaj u kratkom romanu-noveli sa humorističkim i satiričnim implikacijama. „Ova izvrsno ispričana pripovjest o ličnim peripetijama dobrodđušnog idruga Mimuna, koje su se odrazile na cijeli život malog provincijskog mjesta, čita se lako, u jednom dahu. Ono što nam je Kosijer, osim „zanimljive fabule i smjeha, pružio u svom „Šimunu”, jeste slika naše provincijske „sređine, sa svim svojim malograđanskim korjenima i predrasudama koje, napokon, nisu karakteristične jedino za provinciju nego i za veća naša mjesta“. .

Odnosi među ljudima koje je ratni hir slučajno sjedinio najuverljivije su i najvrednije mesto novele-prvenca Dragutina IIlkića-Birta Siroti krivci. „Ovo djelo možda i ne ostavlja utisak autentičnosti i doživljenosti, ali zato kao literarna konstrukcija (u boljem značenju te reči) djeluje originalno i uvjerljivo, zekoni po kojima je stvorena la proza nisu posve realni ali nisu zato ništa manje — zakoni“.

Tavam, Dušana Amđelkovića govori o životu ilegalaca. Skromnim sredstvima ispričana je vrlo zanimljiva fabula. Stotinak stranica povezano je jednim mestom zbivanja i nekolikim likovima. Metod je realistički, ali odražava autorovo poznavanje modernih tokova u savremenoj literaturi. Više ovako sprefino pisanih dela, koja zadovoljavaju određeni MKmwriterijum, muačilo bi veliku korist za našu literaturu — zakjučuje Kušan. e

Novi prilozi sovjetskoj teoriji književnosti

PRE IZVESNOG VREMENA izišla je u Sovjetskom Savezu, u izdanju Akademije nauka SSSR, prva knjiga (posle koje treba da dođu još dve) Teorije književnosti, u redakciji Abramoviča, Geja, Jermilova i Kurginjana. Pojava ove knjige izazvala je žive diskusije u literarnoj javnosti, naročito među estetičarima i kritičarima. U časopisu „Vaprosi literaturi“ (broj 9) izišlo je nekoliko interesantnih članaka o ovoj knjizi, koji sa različitih strana osvetlIfavaju mnoge probleme koje su autori u njoj obradili. Pošto je najpre utvrdio da je ovo fundamentalno delo. u kome su kategorije lika, metoda i karaktera analizirane u istorijskom osve{ljenju, prvo te vrste u sovjetskoj nauci o književnosti, A. Mjasnikov konstatuje da je ono istovremeno upereno i protiv formalističkog shvatanja umetnosti. i protiv vulgarno-socioloških koncepcija. Materijal koji su autori obradili prevazilazi uske okvire školskih klasifikacija i definicija i obuhvata mnogobrojne tendencije, pravce i pojave u literaturi prošlosti, i sadašnjosti,

G. Pospjelov se odnosi prema ovoj Teoriji književnosti vrlo kritički; n smatra da su mnoga pitanja objašnjena nedovoljno, pogrešno ili preusko; da su u pojedinim glavama prenebregnutfti ideološki i društveni vidovi književnog. stvaralaštva za ljubav čisto estetičkih vrednosti. M. Dimitrijeva piše đa je najveći kvalitet ovog dugo pripremamog

i s velikim naučnim ambicijama rađe-

nog akademskog izđanja u tome šjo su se svi njegovi autori držali istorijskog načela u tumačenju složenih kmjiževnih fenomena. Postavljajući predmet svojih analiza u ravan konkretnog istorijskog dešavanja, redđaktori su izbegli opasnost apstraktnog, sholastičkog

Nastavak na 2. strani ..

movog društva