Književne novine

[Vi .i

NASTAVAK S 1. STRANE

· DANA

' 400 godina od rođenja

Kristofera Marloa aa

| IZVBSNO JE da nije velika p:ednošt ugledati svetlost dana iste godine kad i Sekspir. To polvrđuje piimer welikog engleskog pisca Kristofera Marloa, koji je rođen iste, 1564. godine, dva meseca samo pre Sekspira. Ove godine, kada ceo svet slavi 400-50-– dišnjicu rođenja evonskog genija, O Marlou se, sem u Kngleskoj, gotovo i ne govori.

Marlou je umro mlad, u dvadeset devetoj godini, uboden nožem u jeonoj krčmi — događaj koji je u elizabetarnskoj Engleskoj bio običan kao aanašnje ·saobraćajne nesreće. Šest godina bre Smrti on je doveo do revolucije u engleskoj drami i vreme mu je osiguralo mesto odmah pored Šekspira. Danas kritičari i istoričari književnosti DpOosmatraju Marloa kao velikog novatora koji je engleskom belom stihu dao onu gipkost koja je Šekspitu pomogla da saopštava Svoje najdublje misli. Da li je Marlo, da je auže živeo, mogao da dosegne Šekspirove visine? Mišljenja še u pogledu na ovo Yazilaze, ali svi se slažu da su putevi genija nepredvidljivi. A Marlo se već u svojim dvadesetim godinama oslobodio bombastičnog jezika i neobuzaanih preteriva– nja mladosti i napisao dva remek-dela, „Heru i Leandera“, priču o mladosti i ljubavi, sa izvanredno uočenim obelcčžijmma ženske psihologije i „Dr. Fausta"“. tragediju. koja pokazuje kako je ovaj · pesnik umeo da slika ljudski duh u Gubinama agonije.

U isto vreme Viljem Šekspir, rnlađi samo dva meseca, tek je počinjao da piše i imao završeno, verovatno, barno jedno delo, „Veneru i Adonisa“, koje je bilo slab nagoveštaj njegovih docnijih stvaralačkih uzleta i koje mnogi kritičari smatraju „ne tako dobrim“ kao · delo Kristofera Marloua „Hera i Leandar“. Pitanje da li su pređ Marloomi stojali njegovi neostvareni „Romeo i Đulijeta“, „Hamlet“ i „Kralj Lire“ za navek je ostavio bez odgovora bodež \oji se zario u njegovo Oko 30. maja 1593. gdine u jednoj londonskoj krčmi.

Smrt Brendana Biena

wg DABLINU je 20. marta u jednoj bolnici iznenađa preminuo čuveni irski dramski pisac, boem i buntovnik Brem dan Bien. Međutim smrt OVOg četrdesetogodišnjaka onima koji su ga DOmavali nije došla: neočekivano, jer ju "je on već godinama, svojim životom, neprestano izazivao.

Bien je rođen u jednoj sirotinjskoj četvrti Dablina 9. februara 1923. gOodine u porodici beskompromisnih irskih rodoljuba (ujak mu je napisao

jirsku nacionalnu himnu). Imao Je gamo dve godine reGOvnoF školovanja — pre nego što je bio izbačen — i riože se reći da je sve Ono što je naučio naučio sam. Istovremeno sa žanatom (kojim Se ponosio) učio je i revolucionarnu nauku, zbog koje je dva puta bio osuđivan: najpre kao šesnaestogodišnjak u Engleskoj, uda ie 1939. godine pošao 5 koferom punim eksploziva, na tri godine, i docnije u Irskoj, na četrnaest. Amnestiram posle četiri godine napisao je svoju prvu dramu koja mu je sa prvom knjigom „Dečak iz Borstata“, u kojoj ·je s puno nevinog cinizma anegdotski opisao godine svoga tamnovanja u Engleskoj, donela popularnost i priznanje. Biemu je svetsku reputadju . donela njegova druga Grama „Talac“, · koja je prikazana i kod nas. Ostala, njegova dela, pesme, drama „Noga Ričarda Korka“ i „Ostrvo Brendana „Biena“, zbirka anegdota O Irskoj, Irci"ma i njemu samom, potvrđila su hneO0bičnu perspektivu iz koje je posmatrao Svet, njegov Snažan smisao Za burlesku i njegov izvanredan, ali nekontrolišan dar.

Bienov privatni život odvijao Se pred očima javnošti. Njegova čuvena boemska pijana svetkovanja završavnla su se zatvorom, bolnicom i, na kraju, smrču.

Zausfavljena evolucija

VEĆ OSAM NEDELJA, iz subote u subotu, Radivoje Lola Đukić uveseljava televizijske gledaoce emisijom u kojoj pored Culeta Pokornog veoma važne uloge imaju i njegovi PRBDCI. \Ioće li, zajedno sa Culetom, na kraju doživeti preobražaj i PRBDČI — prema pravopisu?

Čudotvorać +, U „NARODNOJ ARMIJI“ od 13.

wavyta M. Kavgić je čarolijama svoje neobaveštenosti digao iz mrtvih pokoj~

2

· nimljivo bi

nog Tomasa Mana i na taj način se

upisao u kalendar naših novinarskih

· čudotvoraca:

(” L| „Poznati nemački književnik, Tomas Man“, piše on u članku „Nacisti dižu glave“, „koji je izbegao iz svoje Gormo-

vine kad je Hitler došao na vlast, ne-

davno je ovim rečima opisao sadašnju zapadnonemačku politička stvarnost: „Ljudi koji su bili iščezli u trenuiku sloma Hitlerovog režima, ponovo šU SC pojavili, Te zlokobne elemente nisu pozvale narodne mase...“ „Tomas Man nije usamljen. Nedavno je još nekoliko istaknutih nemačkih književnika odbilo da se vrati u svoju zemlju, Zapanu Nemačku — zbog sadašnje plime nacizma.“ ia | "Treba se a praznoverja!

Ilegalci

Donosimo jedan oglas iz „Politike“ od 24. marta 1964. godine:

BEOGRADSKO OMLADINSKO POZORIŠTE „IVO LOLA RIBAR“

BALADA IZ TRALJA (LREGNNDA O VIJONU)

s premijera Režija: Svetozar Rapajić Sala Dečjeg pozorišta „Boško Buha“

2%. MARTA 1964. GODINE POČETAK U 20 ČASOVA

%

Zli jezici tvrde da je pravi razlog za „prevođenje u legalnost“ velikih čeških satiričara Voskoveca i Wericha — autora „Balade“, u stvari strah KUD „Ivo Lola Ribar“, dđa se Bora Oljačić „ne seti“, i ponudi, da im od baladinih krpa „skroji“ elegantan koporan (i čakšire).

DKv

• Kontracepcija za mladež

JMBDNA VRLO dobro zamišljena omisija beogradskog televizijskog, studija iz područja biologije O tajnama života i fazama embrionalnog razvitka ćoveka, nespreinošću konferansjea postala je od “edukativne atraktivna. Podeljena u dva dela, emisija je bila uređena na Vrlo pojednostavljen način: prvi Geo, emitovan u kasnim Dpopodnevnim časovima, bio je pristupačan gledaocima svih · uzrasta, drugi ceo, emitovan kasno uveče, konferansje je zabranio za mladež unapred preporučujući roditeljima da Uuklone decu pre početka emisije Rkontracepciji. Kontraceprivna intervencija konferansjea izazvala je, bez sumnje, toliku. dečju radoznalost da su, najverovatnije, mnogi roditelji morali i sami da

se liže novih saznanja, kako bi SVOJU... prisluškuju ili- vito...

đeca omogućili da \troz ključaonice soba u koje su trebalo da buđu zatvoreni po savetu konferansjea televizijske emisije, koji im ie svojom trapavošću još u popodnevnoj emisiji zagolicao maštu.

Nesumnjivo je da sve televizijske emisije me treba svi da gledaju i da emisija o kontracepciji nije najpodesnija za decu, ali je nesumnjivo i to da postoje manje nespretni, duhovitiji, peđagoški odmereniji metodi da se to saopšti gledaocima.

Ovako, „kontracepcija“ nije naročito uspela.

Slovački aforizmi Milana Krausa

FAT PFantuk bez talenta je — figura

N N N.(Na marginama mnogih O" lemika) Niko protiv nikog ističe svoje ništa

— SATI — VATI — SATI! a) tačno formulisati

b) pravilno objašnjavati

c) u pravi čaš reformisati

DIJALEKTIČARIMA Činite ono treće!

ONIMA U SBDLU

Uzalud polažeš, jahaču, muze,

ako Si zaboravio na, zob.

nadu u ma-

EGOIZAM OON Šta bi mi ostalo đa činim, da nije le-

pih reči? : (Kultarny život, OOUR

Naša posla

JEDAN NAŠ dnevni list obaveštanas kako je nedavno „jedna beogradska stambena zadruga“ uputila svoje radnike s nalogom da dđograđe novi stan na jednoj zgradi. Radnici, snabdeveni svim potrebnim. dojkumen– tima, slagali su ciglu na ciglu, i štanari posmatrali kako. kuta „raste“, \ad je posao bio završen utvrđeno je da je stan doziđan na „pogrešnoj Zgradi“, pa je stambena zadruga ponovo poslala radnike i naložila im da tek podignuti stan sruše. Tako je i bilo.

VV

Odavno su prošla vremena kad je Marko zidao a vila razgrrđivala. Za-

bilo znati ko su Hi naši savremenici koji su nasleđili i Marka i vilu i šta Se, posle svega, 35 njima desilo. Možđa im neko posveti i pesmu! Oral tata,

. i Nemci

ad uholu bilo kojeg beogradskog hotela spazite stranca kako se ; cereka čitajući brošuru „7 daus in, Belgrade“ (/ dama u Beogradu), nemojte brzopleto zaključiti da je o

· neka humoznistička publikacija za ne-

ozbiljne devizne goste, Ne, nikako. Stranac drži iu muci sasvim ozbiljnu, informativnu sveščicu iz~koje treba da sazna gde je šta u našem glavnom građu, gde se šta daje i prodaje i već redom tako dalje.— a smeje se zato što je na drugoj strani (broja 84. od 2-–95. marta 1964) spazio dobrodošlicu upučemu njemu, gostu i mamerniku iz dalekog sveta.

Da biste se i vi malo razonodili (koliko vam dopušta zaanje “engleskog jezika) donosimo faksimil rečenme dobrodđošlice. Ukoliko, pak, ne anale engleski mišta bolje od onoga ko je ovaj tekst na taj jezik preveo sa srpskohrvatskog originala, donosimo i prevod (nairag na srpskohrvafski). Prevod ne doslobam nego adekvatam:

BEOGRAD, BELI GRAD, PUN SUNCA I BOJA, SA PLATANIMA WKOŠUTNJAKA I BAGREMIMA ZVEZDARE,. TO JE JEDAN PREKRASAN GRAD, VRUĆ I ZAGUŠLJIV ZA STRANCA, PRIJATELJ PRIJATBLJU, DOMAĆIN GOSTU. NA OBALAMA DVEJU REKA, DUNAV I SAVA ODRASLI OD KRVI I REVOLUCIJE JEDAN GRAD PUN SLOBODE I PONOSA.

ULICE NA QOJE ŠE VI BETALI, ŠETA-

TI SU KRITI, SIGINT, IŠLE RIMSKE COHORTE, DIOKLNMCIJANOVE, "TRAJANOVE TDRUGE ARMIJE U INVAZIJI NA ISTOK. VIZANT, "TURCI I AUSTRIJA. BORILI SU SE ZA NJEGA, UNIŠTILI GA, SAZIDALI ı UNIŠTILI GA OPET. ALI SMO GA MI SAZIDALI OPET, KAD JE TO BIO VEĆ NAŠ BELI GRAD.

'VRĐAVA SLOBODM ALI NEŽNOSTI SUZAMA ZA. DECU STO ODRASLA POD NJBGOVIM SUNCEM, SA NEIZMERNOM LJUBAVLJU ZA OMLAĐINU, KOJA GA ČINI MLADIM. PRE SVEGA TO JB GRAD OMLADINE, DOBRODOŠLICA SVIM LJUDIMA SA ČISTIM EMOCIJAMA DOLAZBĆI NA NJBGOVE JEDAN ULICE. DOBRODOŠLICA SVIM PRIJATELJIMA U NJEGOVIM OTVORENIM DOMOVIMA. NEKA PLAVOĆA NJBGOVIH REKA, ZELENOĆA WMNOGOG „DRVEĆA 1 OBOJENE OAZE CVBĆA DAJU ODMOR VAŠIM OČIMA NEKA HARMONIJA STARIH 1 NOVIH JEDNIH ZAUSTAVI VAŠE KORAKE, NEKA SMEH LJUDI KAŽE VAMA STA, BEOGRAD OSBĆA ZA PRIJATELJE. BEOGRADU ČE BITL MILO OPET, DA STE GA RAZUMELI, JER BEOGRAD JE NAS, JUGOSLOVENSKI, I, VAŠ, AKO GA POLJUBITE SPOMOĆU NOGAMA.

Tito, tako otprilike izgleda i emgleski tekst mad kojim «se onaj stranac

ŽIVOT OKO NAS

igijhd

UJUBIŠA MANOJUVIŠG

IZLET U INOSTRANSTVO

ı izlete u inostranstvo, po pravilu, 17, iemam vremena. Ali, neki doga-

3aji u Zapadnoj Nemačkoj za koje imaju ~Đodgovarajući izraz (švajneraj), a imamo ga i mi (svinjarija), prosto izazivaju da se povodom njih — makar i sasvim kratko, ali pre svega — kaže neka Teč,

Godine 1943, kad se već i iz Njujorka mogao sagledati kraj nacističke Nemačke, američka | mdjiževnica austrijsko-nemačkog porekla Viki Baum, u predgovoru svog romana „Ovde se uzdizao jedan hotel“, rekla je: „Ja ne verujem da bi Nemci — koji su po svojoj prirođi i tradiciji više navikli da slušaju nego da se bune — mogli da skupe onu strašnu energiju i qdlučnost koja je potrebna da bi se slomila vlast nacista, To će Saveznici morati da urađe za njih.“

Za Nemce, Saveznici su to što je irebalo jednom uradili. Međutim, vidimo da nacisti u nemačkoj zemlji opet hvataju jedan po jedan konac, trudeći se svesrdno da damašnji život odvuku u svoj jučerašnji mrak.

Cilj ovog mog kratkog izleta u ino- ,

stranstvo nije da nabrajam sve gadosti i opisujem jedmu (na primer, u odnosu na naše ljude i našu domovinu) već otvoreno krvavu igru. Ja hoću samo da poručim: „Pre nego što dođe

Ye: e

LIKOVNE PRILOGI IZRADIO SVETOZAR SAMUROVIĆ „„

na marginama štampe

Kosta TIMOTIJEVIC

Welnome into BelgraA!

.(JOŠCH EINMAL PUR DIE STRANZEN)

BELGRADE, TI WHITE TOWN, FULL OF SUNSHINE AND COLOURS, WITH PLATANS OF "KOSHUTNJAK AND ACACIAS OFP ZVEZDARA.

THIS IS A WONDERFUL TOWN, WARM YAND CLOSE TO THE FOREIGNER, FRIEND TO FRIEND, HOST TO GUEST. ON 'TitE. SHORES OF THE TWO RIVERS, DANUBIE AND. SAVA GROWN UP FROM THE BLOOD AND REVOLUTION A TOWN FULL OF FREEDOM AND PRIDE THE STREETS VIHCH YOU WALKED ON, WALKED KELTS, SIGINI, WENT ROMAN KOHORTS, DIOCLETTAN'S. TRAJAN:S AND OTHER ARMIES IN THE INVASION TO TIIE EAST BY\ZANT. TURKS AND AUSTRIA FOUGHT FOR IT. DESTROYED IT, BUILT AND OESTROVED IT AGAIN BUT WE BUILT IT AGAITM. WHEN IT WAS ALREADY OUR WHITE TOWN

THE FORT OF LIBERTY BUT OF GENTLENES5 TO THE TEARS FOR CHILDREN THAT GROWN UP UNDER HIS SUN. WITH UNMEASURABLE LOVE FOR YOUTH. WHICH MAKE !T SNOUNG FIRST OF ALL 1T 15 THE TOWN OF YOUTH

WELCOME TO AUL PEOPLE WITH PURT, EMOTIONS COMING TO ITS A STREFTS. WELCOME TO ALL FRIENDS IN ITS OPEN HOMFS LET THE BLUENEŠSS OF ITS RIVERS, GREENESS OF A LOT OF TREES AND Th: COLOURED OASES OF FLOWERS GIVE A REST TO YOUR EYES, LET THE HARMONY OF OLD AND NEW, ONES STOP YOUR STEPS, LET LAUGH OF PEOPLI TELL TO YOU WHAT. BELGRADE FEELS FOR FRIENDS. BELGRADE WILL BE GLAD AGAIN. THAT YOU UNDERSTOOD 17, BECAUSE, BELGRADE IS OURS, SOUGO. SLAV AND, YOURS, IF YOU KISS IT BY YEETS

onako slatiko kikoće. Ako naš smeh kazuje šta, Beograd oseća za prijatelje neka i smeh prijatelja pokaže šta oni misle o nama kad vide crno na belo kakvom ih dobrodošlicom dočekujemo .

'Kako je taj biser nad biserima prevodilačke umetnosti*) ugledao svetlost dana, nije sasvim jasno. Zasad o tome postoje tri hipoteze:

Prva — da je Novinsko = izdavačko preduzeće „B e novine“ (potpisano kao izdavač publikacije „7 đauyš im Belgrade“) pogodilo farmere-samDuke Strašnog O'Stoju i Old Ravajla

dotle da, nađi raščišćavanja nemačkih stvari, monaju đa se polerenu Saveznici, dobro bi bilo, mnogo dobro, toliko

.. „(dobro koliko se u Zapadnoj Nemačkoj :a 13 a

anjati ne može, da se bez odlagaija Toktefu — sami Nemci,

ODZVONILO

:eba brže poboljšati — kako se Tr dužno kaže +— i Kkvalifikacionu

strukturu zaposlenih u privređi. To je svakako jedna od osnovnih stvari koju moramo i rešavati iz „Osnova. Početi možda od podatka da u 128 anketirana preduzeća radi 15 odsto direktora s osnovnom školom.

PROLEĆE

svojoj poznatoj drskosti proleće U je olkrilo neprijatnu činjenicu da nemamo dovoljno delova za traktore. Da nam polja ne ostanu neobrađena, moraćemo izgleda što pre da uvezemo radilice, zatezne lanmce, zupčanike, kartere, pa i cele glave motora, Uvezimo, bolam, i koju moždanu vijugu za one stručne glave koje, 1 našoj iskrenoj borbi za bolji život, zaborave da Dblaniraju — proleće.

PASULJ ZA PRAZNIK

I NEBO IZNAD NAS prošlom broju, u zabelešci U naslovom Uuerljiost, zalagao sam se da, prilikom proslave dvadđesetogodišnjice oslobođenja pojedinih građova, ne retuširamo svoje rezultate i ne iznosimo samo uspehe nego — što je tu je — da pokažemo i svoje neuspehe. Ako ih prećutimo tvrdio sam — na sjajnim izložbama uspeha i neuspesi će nam, bez pardona, navirati iz okrajaka svesti, nametati se kao pasulj na praznik. ' Sada bi svakako, zbog njegove oštre nestašice i još oštrijeg poskupljenja, bilo nktuelnije pisati o mesu. Međutim, ja ću ipak o pasulju, prosto zato što su mi, u prošlom broju „Kmnjiževnih novina“, moji drugovi štamparci progufali reč pasulj. To izostajanje funkcionalnog pasulja donekle je uticalo na smisao mog i inače ne znam da li dorečenog komentara, koji ću sada uzgred, pokušati da dorečem. ,

Ne, nemam nameru da potcenim naše uspehe, pa ni uspehe Beograda. Čnk sam, bar što se Beograđa t+iče, sklon da prema njima budoem i nekritičan. Mad se, na primer, nađem na širokoj terasi Kalemegdana. Uživam u zraku sunca koji se poigrava nad Zemunskim poljem, puštam da mi lepotica Sava baca ogledalo u tamu očiju. Ne mogu. da se nagledam novog mosta, elegantnog gudala koje sudi nađ modrom vođom. Brojim, polako, đa se bolje odmorim, zelena i crvena gradska vozila između . Beograđa i Zemumua, i

pod

. mjali

da pišu, prevode 1 uopšte uređuju ediciju za Stranc turiste. - | a — da nema ni pisca, ni pres ni urednika, nit Goa MElVoRI iego se Stvar vZbila slučajno, kao što Sa Hoošte stvari dešavaju Slučajno, bez ikakvog uzroka i posledica. ·

'preća (koju zastupaju | sumniičavi pedanti i uopšte čovekomrsci) — da je po sredi smišljena subverzija, Jer Se ne može slučajno voditi tako suptilna iuristićka anti-propaganda. 1

Mi bismo se opredelili za prvu hipotezu. Druga nije uverljiva, jer valida ipak postoji neko ko je za sve to odgovoran. Treća takođe može da se od. baci, jer za zlo vađenje nije neophodna zla volja. Kod nas so i gore stvari rade bez ikakvog predumišljaja.

PRVE DVE LASTE

dva-bri maha Tomi prideve somalijski i “tiopijski, koje štampa favorizuje na račun starijih (i boljih) oblika somalski i eti. opski.

Što se tiče potonjeg, izgleda da je posle dužeg kolebanja mnajzad, pobedio dobar oblik etiopski. Rogobatne #Verzije etiopijski. već dđamima nema ni u štampi ni na radiju — iz prostog razloga što je i Tanjug izbacio iz Uupotrebe, Somalskom obliku, međutim, ije bilo suđeno đa u isto vreme istisne svog •ijskodg parnjaka — opet iz bprostog razloga što Tanjug u svojim Ve-

Već smo u

stima još upotrebljava oblik soma“ lijskt. Na sreću, od pre neki dan „Poli«

tika“ i Rađio-Beograd počeli su da pišu · somalski — „Politika“ dosledno, a Ra«+ dio mestimično i povremeno. Ostali listovi („Ekspres“, „Borba“ i „Novosti“ i dalje uporno pišu somalijski. | bisaće tako po Svoj prilici sve dok agencija čiji materijal koriste me bude taj ružni oblik izbacila iz upotrebe. | 'Kao što već jednom rekosmo, ma šta –određivali i želeli pravopisci, gramati< čari i ostali jezikoslovci, presudnu ulos pu u današnjem razvitku jezika igra štampa. A prezuđan za jezik štampe jeste — i biće — jezik Tanjuga. d Prihvatanje dobrog oblika somalski u „Politici“ i na Radiju — još ne čini proleće. :

%) O srpskohrvatskom originalu ne mošemo se izjašnjavati, jer se iz engleskog prevođa ne dA tačno rekonstruisati šta je šastavljač dobrodošlice hteo đa kaže. Pre vod sa engleskog ma srpskohrvatski, prema tome, nije išao na rekonstruisanje originala, nego ma dočaravanje poetskih žlnesa engleske verzije.

memuna i Beograđa, pa jć sad Beograđ bliže Zemunu i Zemun više nije dalek” Beogradu.

Ali to tako samo dok brojimo: radi umirenja živaca kao što Amerikariac, dabi utonuo tu blaženstvo sna, broji one: svoje“ imaginarne ovce, Samo “dok u gradska vozila ne uđemo i da se vozimo, pa u ogjima počnemo da se gu ramo, svađamo i — gubeći živce — gr” dimo:

— Dokle ovako?! Zar i dvadeset godina posle oslobođenja?!

Zamislite sad izlagača koji bi u čast 'svetle dvadesetogodišnjice, možda malo

i u prsa busajući

e . se, krupno ispjsač broj, goli broj nabavljenih autobus8,

trolejbusa i ostalih busa!

Tli, ako se istakme broj pojeinih hlebova a zaboravi na redove i jurnjavu od jedne do duge prodavnice da se pronađe ona u kojoj nije nesta hleb u nedelju, na praznik, možda i nš praznik oslobođenja („Dokle ovako, 28r i posle dvadeset godina od Ooslobođenja?!“) Ali ovđe, razume se, nije reč samo o Beogradu, možda o Beogradu najmanje. Reč jeo našem rastu koji čemo o dvadesetogodišnjici svoga gra“ da ili svoga kraja svakako želeti da po“ kažemo sa svim uspesima, ali ćemo sa budnom svešću — morati da sagle“

davamo i svoje neuspehe i proma“ šaje. | i Na šta bi, na primer, ličilo isticanje

kao uspeha neke od takozvanih političkih fabrika koje nam, iako smo se 24 njih mnogo Žrtvovali, kao aždaje jedu — meso!

Činjenica je da smo se propeli na prste i podigli ruke da dohvatimo ne” bo. Ta činjenica sama po sebi vredi. Ali ona će svakako biti daleko veto” dostojnija, pa tako i uticajnija, budemo umeli da vidimo (podrazume” va se: lažemo) i koliko je još ostal' nesavladane razdaljine između naših ruku i neba,

KNJIŽEVNE NOVINE