Književne novine

OVI

| KNJIŽEVNE (

Razgovor sa Božidarom Timotijevićem

intervju intervju intervju intervju intervju infervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju

Glas zaposlavljene

generacije

: Vaša pojava koimcidirala je sa pYelomom, koji je otvorio vrata novom senzibilitetu, koncepciji poezije i shvatomju. širenje spektra pesničkih postupaka. Kako gledate ma mišljehje da se Vaša poezija po svojim bitnim, wwutrašnjim, osobenostima, pre može shvatiti kao produženje i kompletiranje Yomantičarske trađicije, mo, kako bi se moglo oček:wafi, kao veakcija ma mju?

Vreme u kojem sam se pojavio kao pesnik, zhjedno sa čitavom grupom istogodišnjaka (B. Radović, V. Lukić, B. Miljković, J. Hristić., G. Todorović, T. Cvetković, A. Ristović, M, Dsnojlić i dr.) sticajem okolnosti zračilo je jednom ižuzetnom atmosferom i klimom koja je bila odraz mnogih istorijskih okolnosti. To ie Vvreme. 50-tih godina, dakle, momenat u kojem su već bile stupile na scenu naše književnosti čuvene raspre između izv. modernizma i izv. realizma. Otopljavanje ili oslobađanje od ždanovističkih koncepcija u našoj literaturi ve* je bilo uhvatio maha, i to se osećalo u pothvatu nmeobično malog broja pesnika da se suprotstave zamahu tzv. socrealističke tendencije. Toj grupi pesnika pre svega pripadali su ljudi oko, današ već retko spominjane „crno-bsle“ „Mladosti“, časopisa koji je prvi podigao glas vapijućeg, Osiromašenog i zaboravljenog čoveka. Ovoj bici, čiji se ishod tada još nije mogao naslutiti, vrlo neprimetno, ali vrlo snažno prišla je. jedna grupa tada još samo početnika. koja se samim tim ne deklarativno ali svojim prvim objavljenim delima, odmah u svom debiju jasno i nedvosmisleno opređelila. Možda je u prvom trenutku izgledalo da je ona apsoluino profiv tradicije a za neku vrstu književne avature. Međutim, vreme će pokazati da je to generacija koja je najsolidnije i najobjektivnije procenila situaciju, uzimajući kao svoj nepisani program razvijanje modernog senzibiliteta a koji se naslanja na tradicionalna iskustva u literaturi. To ni u kom slučaju ne sme da se tumači kao traženje srednjeg puta između dve antagonističke tendencijz, već kao realna procena istorijskog. trenutka naše tekuće književne situacije. Normalno je što je to bila generacija koja bi se danas mogla nazvati, i za koju čak i kažu da je to bila, umiljatim jagnjetom koje se koristilo zdravim plodovima dveju majki. Da toga nije bilo, sigurno je da bi naša literatura ostala osiromašena u svojoj prirodnoj postupnosti. Ovako, današniica to vrlo jaštio i iečdvosmisleno pokazuje, kontinuitet postoji i veza sa trađicijom nije prekinuta, kao što su fo nalagali svojevremeno avangardni pokreti U našoj književnosti, a opet, s druge strane, modernost i osavremenjenost i avangardnost nisu zatajili. Naprotiv, učinili su ceo taj pozitivni proces: ne ekscesom, već prirodnim i zdravim plodom. Eto, na toj liniji trebalo bi možda tražiti i definiciju mojeg nevelikog dela, ukoliko smemnveć sada da ga nazovem delom.

Vaša druga samostalna knjiga „Sıebrmo brdo“, mekim, svojim delovima, maYočito bpoeatom „Slovo ljubve“, nazvanom tako po poznatom ·tekstu despota Stevana Lazarevića, obelodanjuje Vaš mapor ma planu rekreiramja folklornog bogatstva. ma planu, premošćivanja jaza koji tradiciju deli od: savremenosti. ta, DO vašem, mišljenju, vesnik treba da čini da bi u was izrasla, moderna poezija karakteristična ža macionalno flo i mije li to komtradikcija %« predmetu, jer postoji tumačenje da je bitna karakteristika. modernosti khosmopolitizam?

U svakom slučaju odgovor na ovo pitanje treba tražiti u prethodnom. Naime, sma tram da je moja generacija (izviniavam se Što uzimam fu slobodu da govorim više kao tumač svoje generacije a manje kao tumaž sebe samog, a mislim da to proizlazi i iz toga što do danas moja. generacija i nije imala svog pravog i is> krenog zagovornika) bila u dovoljnoj meri bozvana da u tom mutnom, neume»enom i formalističkom vremenu. gde je sve bilo podređeno za-

' Y _- E = - 7 = E ye Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mladenović. Sekretar redakcije” Bogđan A.

S. Ignjatović, Momo Kapor, Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Aleksanđar izlazi svake. druge subote. Pojedini primerak. 50 para. (50 dinara). Godišnja pre dvostruko. List izdaje Novinsko-izdavačko pređuzeće „Književne novine“,

se ne vraćaju. Tekući račun broj 601=-1

sveta i omogućio ·

htevima strogih opredeljenja, bude jeđan razuman i odmeren, koliko emotivan toliko i racionalan prosuđivač stanja stvarii da kao takav svede stvari na njihovu pravu meru, odnosno da im da onaj tok koji su istorija i vreme zahtevali od njega. Mislim da je to moja generacija. učinila s mnogo takta i ljubavi, s mnogo entuzijazma,

talenta i znanja. Voleći svoju prošlost, ona je. ·

isto toliko volela svoju budućnost. Poklanjajući svoje moći stvarima. sadašnjosti, ona je isto toO-

liko poklanjala sebe koliko pozitivnom nasleđu ·

prošlosti, toliko i smelim projektima buđućnosti.

Slobodno mogu danas da kažem da je to bila. je- ·

dna razumna i do krajnosti racionalistička generacila koja ni jednog trenutka nije zaboravljala da nosi u sebi klice i emotivnog odnosa prema lepotama i vrednostima tradicije. Samo zahvaljujući tom srećnom spoju dveju ljubavi, sintie-

tizovanih ·u jednoj, naša savremena literatura .

ima danas jedno neizmerno bogatstvo u ličnostima bpisaca koje sam već spomenuo, mađa su oni krajnje nepravedno potcenjeni, naime „manje potcenjeni a više nehatom ostavljeni da jedno buđuće vreme i buđući ljudi procene njihovo delo. , ,

Zbog foga, smatram, da je već krajinie vrem da se ovoj generaciji priđe sa stuđioznošću, mada ona tek ima đa kaže svoje misli o svom Vvremenu i o tekućoj istoriji. Čini mi se da je ona dala primer kako se treba sačuvati naveđenih ve frova koji dolaze iz veštačke tvrđave „kosmopolita“. Pravo i jedino pripadanje svetskoj kulturi vodi kroz „mala“ vrata nacionalnih riznica kulture. Ne treba spominjati primere, ali dovoljno je reći da. je naša narodna literatura, sa svim svojim strogo određenim akcentima lokalističke i usko geografske problematike (u „njenoj sveukupnosti), već u svoje doba' kada je bila otkrivena preko Vuka celoj Evropi, već onda postala deo svetske kulture.

BOŽIDAR TIMOTIJEVIĆ:

Vaša rteneracija, u, odmosu ma om, W,eDO-

sredmo ore Vas i ma. onu koja trenutno doživ-

ljava meuobičajenu ajinrmaciju u, javnosti, ostala je u izvesnom. smislu nepravedno zapostavljena. Kako tumačite tu pojavu?

To je nonsens. To je trenutak zaborava koji ima verovatno svoje opravdanje. A ako bi trebalo da ga iskažem, onda moram. da se vratim opet. na ono vreme prošle deceniie kada su se vodile najčešće jalove bitke između tzv. modernizma i tzv. realizma. Zaslepljeni jednim fenomenom, zaslepljeni vatrom palidrvaca, čak i pametni ljuđi našeg vremena nisu bili tada u stanju da vide šumu, jer im je jedno drvo neprestano zaklanjalo vidik. To gorko drvo javns= nesanice: da li mođernizam ili realizam! Čista nemoć! Dok su sve to oni činili, jedan roj se rađao u tišini da bi svojim današnjim, još uvek nekompletnim delom, dao potpun odgovor na sve ondašnje nesuglasice i fime učinio zaista jalovim i besmislenim čitav taj period, čitave sudbine i more prosutih neproverenih reči, I baš zato što su čak i priznati autoriteti našeg doba onđa bili okrenuti tim evnuhovskim plodovima, nije bilo čoveka koji je hteo da se okrene, da vidi drugu stranu medalje. Moja generacija nije imala svog zagovornika, svog kritičara. Čak i oni koji su imali sluha za moderni senzibilitet, kasnije su se pretvorili u svoiu suprotnost'i Bili izraziti protivnici generacije koja je došla posle Vaska Pope i Miodrasša Pavlovića, iako je bilo

svima jasno da su oni i nastavljači i revolucionari u literaturi isto toliko koliko i ova dvojica značajnih stvaralaca. ~ . |

Nepostojanje kritičara generacije za nas nije značilo, niti danas znači, izgubljenu bitku. To je samo nesrećno izgubljena bitka, to je samo od. ložen trenutak otkrića.

Svedoci smo da se razme grupe, TYazni to. kovi pesništva, ako tako može da se kaže, ko. riste potpuno Yazličitim postupkom. Gemeracija koja je vama prethodila, bar mjemi istorijsiki najznačajniji predstavmici, koristili su se konđenzovanim, pesničkim, jezikom, računali sy na čitaočevu asocijatiomu aparatuTu, a najm!pđi pesnici danas idu ma suprotam efekat, .koriste se estradmim, jezikom, Yačumaju s mjegovim akustičk'm, mogućnostima. Mada je to složeno pitanje koje zahteva veći prostor 2a Odgovor, recite mam majkonciznije kakav je Vaš odnos prema jeziku.

Ja imam poštovanje, čak, možda, strahopoštovanje prema jeziku. Ponekad ga osećam kao

'umiljatu čaroliju koja me čini nemoćnim i nopodobnim da joj se s bilo koja strane približim,

ponekad, opet, kao vulkansku erupciju Kkoju.si uspeo da uhvatiš samo malim prstom. Ponekad se, opet, plašim reči: neće li ona učiniti smešnim i besmislenim tvoj napor i od gospodara da fe učini poslednjim podanikom? Uvek kad se nšđem licem u lice sa belinom papira, učini mi ss da stojim pred labirintom, u koji ako zakoračiš samo jedan korak više nema povratka i avaniura je, iako tek na samom početi, uhvatila u klopku čitav tvoj život. Povratka nema: reč ili ćete nagraditit svojim punim plodom, ili ubiti. ! Za. Vašu generac:ju izneseno je jedmom prilikom. mišljenje da je apolitična i nedovoljno angažovama. Slažete li se s tom, ocenom?

Moja generacija nije apolitična — to tvrdim i niko me ne može ubediti da nije tako. Oni koji to govore tu i tamo ili žele da intrigama. umanje delo čitave jedne pleiade mladih stvaralaca, ili su formalisti koji hoće namerno da zatvore oči pred onim što je ta grupa ljudi dala Kao svoj prilog savremenom istorijskom trenutku. U pitanju je upravo jedna viša forma angažovanosti, koja se ne zadovoljava političnošću u'uženi smislu, političnošću koja bi se argumentovala, da se izrazim figurativno samo članstvom u Socijalističkom savezu. „MUVE

Nastavak sa 2. strane

skih dela domaćih autora, pet dramatizacija, dve adaptacije i deset dramskih tekstova starijeg: datuma. O tome 'koja će od prijavljenih pozorišta i sa kojim ' delima učestvovati na Sterijinom pozorju odlučiće pozorišni kritičar i docent Akademije za pozorišnu umetnošt iz Beograđa Slobođan Selenić. . Kao što se' vidi iz: priloženih cifara, odnos savremenih dramskih ostvarenja prema starijim delima i adaptacijama, | veoma je povo-

ljan. Ta činjenica ohrabruje, s ob-'

zirom na dosadašnje ''koncepcije

Sterijinih igara; koje su“imale mu-.

zejski karakter i prizvuk patine. Krajnje je vreme. da: ova: najpoznatija · manifestacija · jugoslovenske pozorišne umetnosti, postane mesto, na kome će savremeni dramski pisci steći afirmaciju. |

MUZIČKI ŠUND NA TAPETU

U „POLITICI“ od. 13.' februara

Branko, Dragutinović se obračunava

· krajno delikalnog životač

· Petrov, Predrag tplata 10. novih đinara (1.000 st r O] Beograd, Francuska ?. Telefoni: 627–286 (redakcija)

~208. Štampa „Glas“, Beograd, Vlajkovićeva 8.

sa nazovi-kompozitorima ftakozvane narodne muzike i ponavlja staru istinu đa ovde nije reč ni o kompozitorima ni o narodnoj muzici niti o bilo kakvoj drugoj muzici, nego jed-

' nostavno o najprostijem : muzič-

kom Ššundu. I Dragutinović .nesumnjivo ima pravo. Kao što je i „Politika“ dobro uradila što je Dragutinovićev članak | ima jedno ali i to ono ali što devojci sreću kvari. Bilo bi mnogo bo= lje da. „Politika“ u svojim' izdanjima ređe objavljuje: popularizatorske članke o. „narodnoj“, „zabavnoj“

itd., šund-muzici a češće napise pro”

tivu takve muzike. A ne da, inače nepogrešiva „Politika“, kroz „Ekspres“ i „Ilustrovanu politiku“ sama sebi skače u usta, .

KRITIČAR I ZNANJE

U „BORBI“ od nedelje, 6. {februara 1966. godine objavljen je prikaz „Kritika kao mimo ogledalo“ od Miroslava Egerića. U tom prikazu Egerić tvrdi da za otkrivanje „bespoezije „ne pomaže mnogo znanje stečeno u školskim skamijama i pyiručnicima“. 'Ova. antipropaganđa znanja čudno zvuči kad se zna đa je Egerić zaposlen. u jednoj visokoj školi wa kojoj se uči književnost, pa se či falac koji to zna pita: đa li on i u

"u toj školi zastupa mišljenje da se

u „školskim skamijama“, od nastavmika, pa i od samog njega, ne može naučiti kako se oćenjuje poezija? Ako je fako, onđa freba pohvaliti iskrenost ove autokritike,

i PREŠERN U NOVIM

. IZDANJIMA

,

- - i DVE GODINE UZASTOPCE, prošle i ove, izđavačko preduzeće „Mladinska knjiga“ objavilo je povodom majvećegi slovemačkog „kulturnog praznika, godišnjice smrti pesnika Prešerna, izuzetno značajna izdanja o Prešernu odnosno izdanja njegove poezije. Kako u vezi s ovim

| izdanjima nije bilo reči u 'srpsko- ·

hrvatškoj publicistici, pa su zbog toga mahom ostala nepoznata izvan gSramica Slovenije, red je da se o njima progovori barem informativno na ovom mestu.

Popović... Tehničko-umetnička oprema

Protić, Dušan Puvačić,

Yi fo pw

objavila. Ali,

·dakciji · prof.

arih dinara), polugodišnja 5 novih dinara

Usput valja „napomenuti da je prošle godine, u poznatoj zbirci slovenačkih klasika koju već od oslobođenja izdaje Državna založba Slovenije i koja se približava Već svom osamdesetom tomu, objavlje-

na prva od dve sveske Prešemovih

Biitanib dela u Yedakciji Kkritičara Janka Kosa. Kos je, prošlih meseci, pripremio i poduži niz napisa, u kojima na ljubljanskom radiju najopširnije obrazlaže najznačajnije primere Frešernove poezije, pa Lostoji nada da će ove.studije izići i.u posebnoj knjizi, Osim toga valja spomenuti i nameru „muariborskog izdavačkog pređuzeća „Obzoria“ koje: takođe priprema i namerava da iđućih godina objavi posebno izdane Prešerna u pet tomova, i to ne samo njegove integralne tekstove (1, knjiga), već i opsežnu studiju o pesniku prof. dra Antona Slodnjaka (2. knjiga), sve prevode Prešernovih' pesama na najznačajnijim svetskim jezicima (3. knjiga), studiju o Prešermovu jeziku (4. knji

ga). i sveobuhvainu (svetsku) bibli-

ografiju. u vezi sa Prešernom {5 knjiga),

Prošlogodišnji prilog „Mladinske knjige“ proučavanju Prešema od izuzetnog je značaja. Reč je o izdanju u dva toma, velikog focrmata, na nekih 700 strana, od Kojih prvi obuhvata sve što je Prešern napisao („Poezije in pisma“) u reSlodnjaka, a drugi Slodnjakovu biografsku studiju o pesniku (328 stranica) koja pred-

· stavlja, posle stuđije prof. dra :Fran · ceta 'Kidriča,

ı objavljene nekoliko godina pred drugi svetski rat, kuja

ostade fragment, drugi naizamaš-

niji prikaz Prešermnova života i rada

u Slovenaca. Poznato je da je bro. Slodnjak 1962, godine štampao .u

Beogradu, u „MNolitovu“ izdanju, opširniju biografsku stuđiju o Prešernu. Tu istu studiju je za ovo izdanje u mnogome proširio i dopunio. Ona predstavlja izuzetnog fumača celokupne Prešemove poezije, pa'valja istaći brojna razmi-

| moilaženja između dosađašnjih fu-

mača Prešema i n'egova stvaralaž-

· tva (Žigon, Kidrič) i prof. Slodnja-

ka koji je, prosle Kidriča, od 'svii slovenskih literarmih istoričara naiviše vremena posvetio upravo ovoni pesniku. a

'Ovogodišnji · prilog „„Mlađinske knjige“ Prešervnovu prazniku opet predstavlja jedinstvenu vrednost. Pre neki dan se, naime, na tržištu pošavila ' bibl':ofilski opremljensn knjiga, u stvari faksimil cenzurnorevizionog rukopjsa Prešernovih pesama. Valja spomenuti da je Dre više od pola veka, 1909. gođine, izdavač Blasnik u Ljubljani obja~

Dragomir Dimitrijević. Redakcioni

vio rukopis Prešermovih pesama, prema kojem je kniga slagana, a koji se u mnogo čemu razlikuje od prvobitnog rukopisa koji je POslat austrijskoj cenzuri. Popratnu reč za ovo sadašnje izdanje napisao je prof, Alfonz Gspan, uz dodatni rezime na nemačkom i francusknm, Ova je knjiga „objavljena u 500 primeraka i predstavlja izuzetno štamparsko dostignuće. | 1

·Na kraju spominjem da ovim:iz dan'em „Mladinska Knjiga“ zapo

. činje s objavljivanjem nove. kn'iž-

ne serije pod naslovom Monumetita litterarum „slovenicarum. Godišnje izlaziće dve ili tri knjige ove seYri'e koju uređuju već spomenit Alfonz Gspan, prof. dr Maria Boršnik i dr Branko Berčič. 1_

Tone Potoka

KONKURS RADIOZAGREBA ZA DEČJU RADIO-DRAMU

RADIO-Zagreb je raspisao konkurs za originalne radđio-dramske tekstove za decu. Tekstovi treba' da su namenjeni deci od 10 do 15 godina, đa su pisani u formi dijaloga i moraju imati najmanje 17 a hnajviše 25 kucanih strana sa dvosiru- · kim proredđom. | vori Konkurs je anoniman. Auto če svoje autorstvo dokazati kopijom i identičnom šifrom teksta. Nagrade su sleđeće: I nagrađa — 300.000.dinara (starih), IT nagrađa. 200.000.— dinara (starih), III nagfrada — 100.000.— dinara (starih). Osim nagrađenih tekstova RTV Zagreb otkupiće i sve ostale tekstove koji se ističu kvalitetom.. Nagrađeni, odnosno ofkupljeni ičkstovi biće posebno honorisani prema.· rasponima honorara za dđramske. emisije za decu. a Članovi žirija su: Gustav Krklec, Danko Oblak, Anita Kolešar, Zvo? nimir Bajsić i Nedjeljko Kujundžić. Rok predaje tekstova za konkurs je zaključno 1. VII. 1966. „gođine Rezultati će biti objavljeni putem radija i štampe najkasnije do 15. VII 1966. gođine. eh

ISPRAVKA

DA

i

U prošlom broju našega lista greš-

kom su dve pesme Branislava Pet-

rovića spojene u jednu. Prva pesma „Dobrovoljni prilog za nacionalnu istoriju“ završava se stihom. „...DiVv“ ni znaci stare srpske slave“, a dru ga počinje stihom „Da me sutra rastrgnu ko ženu“. e Molimo čitaoce da ovu ispravku uvaže., | : ı

; ( odbor: Božidar Božović, Dragoljub Vladimir 'Rozić, Pavle Stefanović, Kosta Timotijević i Petar Volk. List

| 18 (500 starih dinara). Za | i 626-0%0 (komercijalno odeljenje i administracija). Rukopisi

inostranstvo '