Književne novine

„a 'Kt u e ”ISn o sei

Nastavak sa 1. strane Tvorila vrata u filmske ateljee. O-

tada ovaj uporni čovek svuda izvražava svoje neraspoloženje i Dpre-

ma domaćem filmu i prema pul-.

skom feslivalu pa je u znak protesta, 'kao filmski publicista i Kritičar, za sve vreme bojkotovao festivalske manifestacije. Sada se vraća da i sam sudi drugima?!

MEĐUNARODNI MITING POBZIJB |

1 BBOGRADU će se 25. juna održati međunarodni miting poezije na "kome će sudelovati pesnici iz Poljske, Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke, Bugarske i Jugoslavije. Ovaj susret pesnika iz slovenskih zemalja, u okviru XI međunarodnog sajma knjiga i izložbe slovenske Knjige organizuju Savez izdavača, književnika i Kulturni centar Beograda. Pesnici će svoje radove či-

· fati ma Kalemegdanu, ispred spo-

menika Branka RHadičevića u 920 časova.

JEDAN ILI DESET FESTIVALA

BROGRADSKA LETA godinama su bila nadaleko poznata po svojoj monotoniji i odsustvu svakog kultumog doživljaja. Carovale su razne estradne improvizacije i po ma lo čemu se moglo razaznati da je To zaista naš najveći kulturni centar. Sađa, odjednom kao da su se svi probudili i vrcaju predlozi O fome kako da se ožive ovi sparni i dosadni letnji dani, Pređ gradđskim forumima pojavilo se desetak predloga o tome kakve bi sve festivale irebalo priređiti u Beogradu — počev od 'smotre avan– gardnih pozorišta, pa preko velikih operskih ansambala do duvačkih orkestara.

U suštini — prvi put ima dovoljno sredstava za jednu ili više umetničkih manifestacija, ali pravih ideja je veoma malo. U ovom lutanju, interesi nas ponovo Trazdvajaju, natežu se nekakvi sporazumi i ako se svi zainteresovani ne saglase može lako đa se dogodi

da beogradska letnja panorama i „

dalje ostane provincijski neintere=> santna. Zar moraju odmah da budu zadovoljene svačije želje i da li je grandomanija dobar početak?

RADIO PEPELJUGA 1966.

U NOVOM SADU završen je TFestival jugoslovenske radđio-drame.

Ova mala novinska vest govori mnogo ako neko ko je zapazi pri dnu strane ume da čita.

Pestival bez vedeta, bez spektakla — festival koji se može pratiti žmureći...

Radđio-drama u Jugoslaviji, to je jedno veliko pozorište koje sva ke nedelje u mesecu ima nekoliko premijera. I ma koliko mi bili spremni da ignorišemo taj sat vremena, da se blagonaklono i nadmoćno osmehnemo nad tim pozorištem osvetljene radio-skale, još uvek ima mmogo sveta kome radio predstavlja smisao Večernjih sati, jedinu mogućnost za susret sa umetnošću drame. . ·

Pisati za radio — to je najbolji način da ostanete nepoznati dnevmoj kritici, istoriji drame i časopisima koji se bave dramskom umetnmošću, To je takođe i majbolji put da osvojite ljubav divnog, nepoznatog sveta, koji je iguviše siromašan da bi imao felevizo”.

Zboč toga PMPestival radio-drame u Novom Sadu koji je, okupio ljubavnike radija na mekoliko dana, predstavlja jedini, trenutak iu kome mogu da se izmene iskusiva rađiofoničnog featra, dase preslušaju najbolje emisije, da se dobiju nagrađe za frud, koji je tako neutešno daleko od hpubliciteta i jav-. nog uspeha, n

Ne znam da li su. svi pisci radio-drama stigli na svoj festival,

Ali voleo bih da jesu i đa ih je tamo bilo više od njihovih urednika, jer urednici se mogu susresti na mnogo mesta, đok oni koji pišu vadio-drame imaju jedan jedini put godišnje priliku da viđe jeđan drugome lice„ čije glasove već poznaju zahvaljujući rađiju.

Godinama već frudimo se da Uuguramo maše filmove u projektore inostranih sala, Trošimo brđa nov-

Nastavak ma 12. strami

Savez

DA LI BAR GLASAMO ZA NEŠTO LEPO?

| Za oporo STAMPE

AUDIATUR ET...

Božidar BOŽOVIĆ .

ISEČAK iz jedmog uglednog inostranog lista mogaq bi da glasi ovako: „Jutros u toliko i toliko časova, u glavnoj ulici mesta N., na očigled pro-

laznika i redovne policijske patrole, ubijen je no .

žem ŽX. Y. Pri pokušaju bekstva, sa još krvavim nožem u tuci, uhapšen je jedan čovek za koga se veruje da će moći da pomogne istrazi pri pronalaženju ubice,“

Drugim rečima, kao što bi rekla prijateljica pokojnom Čiča-Iliji Stanojeviću, „ono što si video nije istina“. Za štampu, u nekim zemljama, bo zakonima ili uzusima, niko nije ubica, ili uopšte krivac, dok to sud po zakonu ne prešudi, pa makar ceo ređakcijski kolegijum jednog lista lično prisustvovao . izvršenju Krivičnog dela. Da li je ovoliko uzdržavanje od svakog prejudiciranja ·od-

luke suda ispravno, ili pomalo preterano. drugo je. ·

pitanje, Tek, stvari tako stoje. Kod nas se uvrežila drugačija praksa. Ima bez-

broj primera gde mi zdravo za gotovo primamo -

verziju koja najviše liči na našu predstavu o mogućoj istini — a pogotovu primamo skoro bez ikakvog podozrenja sliku istine sadđržanu u zvaničnoj optužnici koju je sačinio i na suđu pročitao javni tužilac. Bilo je i, na žalost, sramnih slučajeva db deo štampe bukvalno navijački donosi opširne izveštaje sa višednevnog suđenja, da bi izveštaji o istom suđenju prestali kad se optužnica potpuno

ili dobri delom istopi pred ispitivanjem suda i do.

kaznim postupkom, i da bi se na kraju, sa neuporedivo manje publiciteta, pojavila omanja vest o ighodu suđenja, ishodu suprotnom od onoga kakav je nagoveštavan na početku. Ovakvu vest pročita samo mali deo od onog broja čitalaca koji su, zainteresovani senzacionalističkim naslovom i obimom prvih „nastavaka“ ovakvog žalosnog Žživotnog feljtona, pratili početak izveštavanja i stvovili uverenje đa je optuženi zaista kriv. Tako se događa da je čovek, izložen — kako iz presude proizilazi — nepravedno i neopravdano poniženju

da mu se suđi za nešto za što nije kriv, T svim .

šokovima i fraumama, bojkotima i preziru, na kraju, u situaciji da, iako od suda oslobođen krivice, ipak za jedan deo javnosti, često velik deo

— ostaje kriv. Dokle se može otići u ovome pokazuju i primeri da je u novinskim izveštajima znalo da se naiđe, još u toku suđenja, dakle pre even= tualno oslobađajuće presude, ma izraz „Ubica“, ili „proneveritelj“, umesto „optuženi“. A pređ našim zakonom svako je nevin dok se na sudu ne dokaže suprotno, što bi, zaisla, moralo da važi i za javna glasila čije je dejstvo, osobito za ugled čestita čoveka, ponekad i veće po uticaju od presude i kazne. Ne mora, uostalom, ni da đođe do suđenja, a da čoveku bude nanesena nepravda koja se ne može nadoknaditi. Nedavno je jeđan list doneo vest, istićući to i u naslovu, da je jedan inženjer hemije izazvao saobraćajnu nesreću u pijanom stanju, pa pobegao ostavivši teško pov?eđenu žrivu, SVOE Dprijatelja, na cedilu, Vest nije bila tačna; taj inženjer hemije (čije je puno ime i prezime navedeno!) hoda slobođan po Beograđu i radi svoj posao. dok bi, da je vest bila potpuno istinita, bio zna se gde. Meka mu se, uostalom, suđi ako ima zašio Da neka se onđa o tome piše. A za rađoznale i želine senzacija dovoljno je i to đa je jedan automobil] udario u banđeru i da je jeđan putnik bio povređen.

Ova se tema nametnula upravo ovih dana zbog jednog slučaja koji je veoma uzbuđio našu javnost, Reč je o neđavnom ubistvu jednog beograđskog

pri BLAŽE KOMEBKI: „ISTORIJA MAREDONSROG JEZIKA“, „Prosveta“, Beograđ i „Kočo Racin“, Skopje 1966; preveo sa makeđonskog Todor Dimitrovski, Pionirski pokušaj profesora, makeđonskog. jezika i književnosti dr Blaže Koneskog đa daš sintetički prikaz istorijskog razvitka mmakeđonskog jezika i da mu određi mesto među jezicima balkanskih Slovena,

NIKOLA IVANIBINM: „DUBROVACČKE KNOBIŽEVNE STUDIJE“, Pođodbor Matice hrvatske, Dubrovnik, 1966, Strana 213. Cetiri studije o Gunduliću, đubrovačkim Slovincima, Ivu. Vojimoviću i Albertu MHaleru treba

maturanta, u trolejbusu, ubistvu zaista nesvakidašnjem jer ga je, kako izveštavaju listovi, izvršio milicioner na dužnosti. U toku je istraga, milicioner o kome je reč i još neki učesnici tuče (jer je do ubistva, kako se tvrdi, došlo u tuči) su u istražnom zatvoru. Tužilaštvo obećava izuzetno hitnu istragu i izvođenje optuženog, ako ga bude, pred sud. Ono što javnost o tome zna, a zna priličan broj nepouzdanih detalja, saznala je iz relativno opširnih izveštaja novinskih reportera i iz kasnijih intervjua sa kočničarem i konđukterom trolejbusa koji su i sami možđa — to će pokazati istraga i suđenje — u nekoj meri, direktno ili indirektno, bili umešani u ono što je ubistvu prethodilo.

Dva se pitanja nameću veoma snažno. Javnost je, na osnovu novinskih izveštaia, sasvim čvrsto ubeđena da je ubistvo izvršio milicioner, svejedno

"da li je to bila đozvoljena samoođbrana ili ne. Re-

lativno iscrpni izveštaji, dakle, ne ostavljaju sumnje u to ko je faktički počinilac dela (moram reći da ni pisac ovih redova nema razloga đa sumnia u fačnost ovog uliska. Ali nije to u pitanju), Činjenica da je ubijeni sasvim mlad čovek, tek svršeni maturant, a da je izvršilac ubistva organ vlasti, čuvar ređa i bezbednosti građana, đaje ovom slučaju jednu specifičnu boju. Neizbežno je Ogorčenje do koga je došlo, Na sudu je đa odluči đa li je milicioner smeo, u datim okolnostima, da se posluži oružjem i dđa mu odmeri krivicu, i stepen i vrstu kazne, Na nama je da, bez prejudicipanja sudske odluke (na koju nas ipak goni objavljivanje detaljnih izveštaja u štampi), iskažemo duboko uverenje o sleđećem: samo u izuzetnim slučajevima, to jest kad su napadnuti vatrenim oružjem od lica za koja se veruje da to oružje mogu i protiv drugoga đa upotrebe, smeju organi

milicije da se i sami, u nužnoj odbrani, late vat- .

renog oružja. U našem društvu (koje, možđa i preuranjeno, ali ne bez osnova i razloga, počinje da diskutuje o ukidanju smrine kazne!) ne bi se moglo prihvatiti ni kao mogućnost to da se organi ređa, specijalno obučeni za intervencije kad su

' potrebne, u uličnim tučama i sličnim prilikama,

mašaju za pištoli, čak i ako su nemoćni da drugim sredstvima zavedu red. Možđa bi se, šta više, smelo tvrđiti da im je, kao u policilama nekih drugih zemalja, pištolj, u ređovnoj službi, suvišanm, makar i kao iskušenje. Siledžijstvo se ne može iskoreniti ubijanjem ni pretnjom pištoljem, Njemu je lek u mnogo rigoroznijim kaznama, u kažnjavanju, istinskom i oštrom, roditelja ako su maloletnici u pitanju, u preventivnim merama, u drugačijem odnosu prema socijalno nezbrinutoj, deci i omlađini,

· drugačijim popravnim domovima i još u mnogo

čemu. U topuzu — ne.

Sve ovo što je rečeno — ukoliko se ko sa time složi — stoji i bez obzira na navedeni slučaj, i bez obzira na ono što su novine pisale.

Iskreno je uverenje pisca ovih redova da detaljne pođatke, a nepotpune, pa time i nesigurnme, nije uopšte trebalo objavljivati i da takve stvari nisu za štampu dok se ne zna istina, jer je poluistina razornija od laži, Ima vremena da se u sudskim izveštajima, u. istim ovim listovima, pročite ono Što je na suđu rečeno i što ustanovi suđ: ko ie koga, kako i zašto ubio, i šta mu od društva sleduje za to. Ono što ie do sada objavljeno ne služi ničemu, osim golicanju najgoreg u čoveku, i osim izazivanju ogorčenja koje je ili nepotrebno, ako sud izvršioca akta nađe nevinim, ili neumesno, ako ga sud proglasi ubicom i kazni po zasluzi.

mljiene Knjige

da otkriju najznačajnije literarne pojave u Dubrovniku od protivreformacije đo XX veka,

MANFRED KUNNE: „BBV 1 RAUČUK“, „Znanje“, Zagreb 1965 preveo Zlatko 'Gorjan, Strana 380, Na zanimljivi i dramatičan način savremeni nemački pisac Manfred Mine prikazuje borbu za jednu od najznačajnijih sirovina, Knjizi je dat viđ romana, iako je ona, u stvari, Više analiza ekonomskih ođmosa u Wvetu mego roman u pravom smislu te reči,

- ŽIVOT OKO NAS

(dk) If

Ljubiša MANOJLOVIĆ

______ — __---—- K—_——164 I uze reć Anđelka

OLIKO DANA ljudi sve jeđan za druS BES na govornicu i Šovore, gOovOre, tako da govorenju nema kraja, to onda ispadne potop reči. Potop reči koje su nekadđ svakako imale miris i boju, ali usled upotrebe na rađni dan kao i na praznik izvetrele i izbledele, pohabale se, zarđale, pa mrtve — umesto u istoriju — mnoge od njih odmah tonu, odlaze U staro gvožđe. U ređu, neka odu, neka potonu. Ali, da ne bi sve potonulo, treba bez oklevanja, sa DRU SOL OP: žati ruku, iz tog iromog obilja, onim drugim pra OyOP Su žita i živahne, jer dolaze iz živofa, Takvu našu pažnju zaslužuje, na primer, ono što je na Šestom kongresu Socijalističkog šaveza radnog naroda Jugoslavije izgovorila delegatkinja iz Beograda Anđelka Jovanović:

— Ako se centar revolucionarne akcije pomera prema, proizvodnji i razvijanju, proizbodnih ođnosa, da li smo mi pomenali naše kadrove u fom, smeru, odmosno da, li su omi stajali izvom tih procesa? Upravo u tome što se oni sUe više nalaze van, Yevolucionarnih, i progesyonih, akcija, ja tbidim, i razloge izvesnih, deformacija koje koče brži razvoj društvenih, odnosa. Štaviše, nosioci TeUOlucionarne akcije malaze se izvam određenih mormi koje mi uspostavljamo u radnim organizacijama. Oni su često van, Yaspodele dohotka i, samim tim, nisu u mogućnosti da prate ove procese. Oko njih, oko poštenih Yevolucionard, često se okuplja odveđena grupa Koja ma izvestan parazitski načim postaje transmisija u prenošenju određenih, mišli, a me deo realizovanja akcija. Stoga je sasbim Y?0= zumljibo da se takvi maši političavi i Yukovođioci, okyuženi takvim, ljudima, SšsiguYymo nalaze u stoalnom, sukobu s određenim, progresivnim shvatonjima, zbog čega dolazi do konflikta.

U jednoj stručnoj školi u kojoj se savlađuje i umetnost reči profesor je studentima jednom skrenuo pažnju:

— Savetovao bih vam đa ne slušate političare, oni govore pogrešno!

Profesor se odmah trgao:

— Da se razumemo, ja mislim na akcenat!

Nego, bolje ne uopštavati ni na taj način, Jer Anđelka Jovanović je takođe političar (govorila je na Kongresu!) a vređelo je slušati. Ona nije govorila nimalo pogrešno. Razume se, i ovđe se misli na — akcenat, To jest, Anđelka je, kako bi profesor možđa rekao. akcentovala, naglašavala, udđarala kako treba.

Kuku meni, kuku tebi, kuku našoj majci

; TO. VEĆ SMO POČBLI pomalo da kukamo — treba samo slušati izjave pojedinih sekretara za poljoprivredu — na rodnu godinu. Pričamo čak o o biljnim feškoćama koje mogu nastati, na primer, zbog obilnog prinosa povrća i o velikoj opasnosti da zbog niskih cena ovo ili ono zelje (svakako i meso) ne dođe na pijacu.

Takozvanih problema sigurno ima i kad rodi, Samo, oni se fađa moraju rešavati s uspehom. Oproštaj za polupraznu i skupu pijacu naš čovek daje samo kad nije rodilo. Dvoum]Jjenja nema.

U duhu naših ljudi vezanih za poljoprivredu uvek je bilo da rodnu godinu što bolie iskoriste i povećani rađ koji ona zahteva savladaju sa razdraganom upornošću. Prema ftome, s pesmom, drugovi... Što već kukamo zbog teškoća?! Naši dedovi, koji su svi bili seljaci, gledaju na nas 8 prekorom. Gleđaju u svom stilu:

— Deco, ne hulite na boga! Čuće sveti Ilija, pa može začas da vam olakša stvar!

Uče se ljudi

BEOGRADSKOM ODBORU Saveza za telesno vaspitanje Partizan zameyYa se što traži dotaciju za školovanje kadrova, đok pare ftroši na luksuzne fotelje.

Zamerka nije suviše opravdana. Jer ovakav na-

meštaj može imati veze sa školovanjem kadrova,

baš onih najvažnijih, foteljaških. Uta-ta!.,.

PO NOVOM ZAKONU o braku, muž može, ako mu se prohte, umesto svoga da uzme ženino prezime. Recimo, kad se mlada preziva Zorić, a mladoženja Prdekalo, zašto se i mlađoženja ne bi ubuđuće prezivao Zorić?

Jedan Beograđanin se koristio novim pravom, U novinama, koje su inače podržale napredne zakonske propise o braku, objavljeno je brže-bolje da se ovaj Beograđanin — udđao.

Sklanjaj glavu

DANAS BIROKRAT, čim otvori usta, raspali ra» fal po — birokratiji. \

4 14“

OVOM BROJU IZRADIO” MILIĆ STANKOVIĆ

VINJETI U

KNJIŽEVNE NOVINE