Književne novine

_— JE We

LIST ZA KNJIŽEVNOST UMETNOST |

2, ia 0 E | i 7

INE NOVINE

DRUSTVENA PITANJA

Godina XVII Nova serija Broj 286 BEOGRAD, 15. OKTOBAR 1966. List izlazi svake druge subote

Cena pojedinom primerku 50 dinara

IZDAVAČKI ALAFIMVI

KADA JE u prvim danima privredne reforme razmatrana situacija u kojoj su se mašla izdavačka preduzeća, jedna od predlaganih mera u cilju njihove komercijalne stabilizacije bilo je i proširenje potrošačkih kređita na nove kategorije potrošača — zemljoradnike, studente i neke slobodne profesije — što je „trebalo da omogući povećanje plasmana knjige, jer bi se na taj način značajno proširilo tržište. Danas se izdavači suočavaju sa Opasnošću koja preti da opasno smanji fržište knjiga. Jednostrana, hepromišljena, neodgovorna i antikulturna odluka naših bankarsko- kreditnih »bogova«, donesena na oshovu sumhjive analogije, po kojoj se sve privredne organizacije, bez obzira na prirodu i specifičnosti svog proizvodnog „poslovanja, izjednačavaju pred kreditforom, navela je izdavače da se javnosti obrate „alarmom koji nije više samo prevehftvan, pošto je »neuralgična situacija« u izdavačkim, preduzećima došla do svoje ozbiljne i preteće kulminacije.

Naime, knjiga koja je od 1953. godine neprekidno bila izuzeta od opštih uslova za dobijanje potrošačkih kredita, sada je svrstana u ihdus?trijsku robu, i kupci su obavezni da pri kupovini knjiga ma otplatu uplate 20% od vrednosti prodatih knjiga u gotovom i prvu fatu, Što iznosi gotovo 30%. Sa sigurnošću se može tvrditi da ove najnovije mere izdavačima mogu da nanesu ogromnu štetu. Zagrebački izdavači su 57 posto, a beogradski 30 posto svojih knjiga prodavali putem otplate. Bez ikakvih administrativnih formalnosti, meica i žiyanata kupci su ma desetomesečniu Otplatu dolazili do knjiga koje su im nudili akviziteri ili izdavači preko oglasa objavljenih u dnevhoj i nedeljnoj štampi.

Sigurno je, ako izdavači budu prisiljeni da primenjuju movi sistepi u prodaji knjiga ma otplatu, da će se broj kupaca smanjitt i da će i onako male mogućnosti izdavača da ojačaju svoje poslovne fondove postati još manje. Izdavači su, tražeći svoju računicu, povećali cenu knjige, Da bi je lakše i uspešnije prodavali organizovali su prođaju putem pretplafe i, s "obzirom na specifičnosti knjige kao tfobe, pred kreditorima uživali povlašćen položaj. Sada se situacija menja, tržište smahjuje, a mnoge druge medaće kucaju ma vrata izdavača. Kucaju već duže vremena.

Poznato je da je privređaa reforma izdavačku delathost zatekla mespremjić. za. bržu akuMiulaciju, sopstveno: povećanje fondova, povećanje vlastite tehničke osposobljemosti, bd, samim fim, i za veće izdavačke mogućnosti. Porasle su kamate ma kredite sa 3 ma 40, troškovi poštarine su se utrostručili, povećana je cena grafičkih usluga (oko 11%), troškovi opšte režije (oko 40%), lični dohoci (oko 25%). Pošto se zahteva trajno povećanje obrtnih sredstava, a to se može postići isključivo iz SsOPstvehih fondova, sopstvenom akumulacijomn, koja je veoma skromna i spora, izdavačka preduzeća će htelame htela morati menjati i svoOlu strukturu i svoju izdavačku politiku,

Već se opasno mehjaju i smanjuju izdavački planovi. Smanjuje se broj izdanja koja ne omogućuju brže realizovahje uloženih sredstava, Poezija, esejistika, drama, dela mlađih bisaca, knjige iz oblasti društvenih nauka, kaPitalna dela ma kojima je nužno dugo i sistematski vaditi — biće nemilosrdno potisnuti u u drugi plan, jer će izdavači, da bi opstali, Pribegavati štampanju komercijalne literature. Među piscima veoma alarmantno GCJEEOUTI vesti da je obustavljeno štampanje nekih ve primljenih rukopisa, i da je neizvesno kada će izdavači ponovo biti zainteresovani za T!OVČ, neobjavljene knjige. Najporaznije je to što su novim merama pogođeni pre svega veliki izdaVači, čiji su izdavački planovi bili bogati i raznovrsni, koji su strukturom svojih izdanja Ye: oma mnogo doprihosili ostvarenji naše kulturhe politike. Manji izdavači, koji su se više orijenfisali na literaturu sumhjive vrednosti, ali sigurne prođe, u daleko st povoljnijoj Sl

tuaciji.

. lako su najnovije kreditte mere prepunile i ohako punu čašu nerešenih problema, pogrebTO bi bilo kad bi izdavači prepustili 1iSključivo drugima da rešavaju goruća pitanja hjihove egzistencije. Čini se da novonastala si tuacija izdavače još nije uverila da je nužno bristupiti malaženju movih formi rada: ajedinjavanju sredstava, kadrova i prodajne mrežč. acionalizaciji proizvodnje, smanjenju „velikog administrativnog aparata, Yazniu? vidovima. koOperacije moralo bi se pristupati brže, Ssistematskije i odlučnije. To bi bili osnovni koraci a industrijalizaciji izdavačke delatTOsti; to će reći modernizaciji proizvodnje, Orl lehtaciji na visokotiražna, jevtina izdanja, POo30 je povećanje plasmana knjige, uprkos oblektivnim. i često nepotrebnim teškoćama koje Kazivaju nepromišljene administrativne odlute Re samo frenutha mužnost nego i jedino 'Pasonosho rešehje.

4

|||

MAGICNE

Retrospektivna izložba

u Salonu Muzeja savremene umetnosti

VIZIJE

U DINAMIČNOM i raznovrstom kretanju jugoslovenskog slikarstva, stvaralaštvo Miljenka Slančića označava jednmo od specifičnih, posebiih užčočišta u koje Već oko petnaest godina slikar kroz jedan stvaralački, intfimni monoloz, doziva. svoje detinjstvo, mašta o prolaznom, muedittya o ljudskoj sudbini. Od onog trchutka kada je nagovestio svoju slikarskii ličnosr pa do danas Svončić je ostao dosledan svome biću. Pred vinogin umetničkim raskršćima današnjice on mije pokazao zbunjenos: i kolebanje. U njegovom delu, koliko go? se mogu -opazili izveshe mene, tek Se oseća jcdan kohtinuum, razvoj osnovne težnje i opredeljenja izvormog jezgra. Stančićevo uzbuđenje i mjegova slikarska energija istrajno iskre nu doticahju sa rodnim Varaždinom Slikarstvo njegovo u stvari jc majVecim delom introspektivna vizija ovog baroknog grada iz čije traaspozicije iskrsavaju egzistencijalna pitanja, Bilo da je zagledan u enterijer ili u gradsko četv?ti, Stančić će izFaziti, njemu svojstvenim osećanjem, hosfalgiju za prošlim i izgubljenim. Njegov svet, nastao u jednom osobsncm spoju klasičnih iskustava i moderne .senzibinosti, strasti i razuma, volje i stvaralačke moći, sabiektivhog i objektivnog, dobija značenje jednog poctskog sprega, ipealanog miljea. Izmaglica, u koju se utapaju arhitektohski oblici i ljudske siluete, nicstinučno rasuta svetlost, nepobtućeni mir elementi su koji Stančicevim slikama, izvedenim:· do :perfekcije, daju jedan magičan štim:ang.

Latentna bliskost sa wedrealizmom ispoljila se neposredniie u sh-

kama iz 1954. kada se okrenuo figuri, preokupiran izvesnom moetamo?rfozom ljudskog bića (»Svadba«, »Rasap sna«, »Devojka cveta, »Slikav sl:inica«) sa fegudaiscencijoma na meke Dalijeve vizije. Posle ovih inotiva upravo će nastati poznati varcždinski ciklus, vizija koja će po svome duhu i slikarskom rafinmanu postati tako karakteristična za Stančića. Naime, slikajući u remen od }edne decenije svoj. grad sa velikom. ljubovilju, doživljavajući ga kao usamijent i opustelu obalu, Stančić je Paš prcho njegovih predela stekao i umetničku afirmaciju i visoka wvaženja.. Ali, ovo dugogodišnje slikanje istog: motiva, trahspohovanog gotovo na isti HdČin u jednom trenutku stvorilo je opšti utisak o izveshom zamoru autora, o njegovoj stagnaciji. Danas, međutim, kada imamo u vidu, Stančićeve majnovije slike, nastale w 1966. godihi, možemo besumnje konstatova!i,da je kriza, taj opšteljudski fenomeh, prevaziđena. Stančić sada, osnažem .s\yeŽžom pokretačkom.energijom, nastavlja svoje delo u pravcu tednop !ragičnog Tigrrahzma. Drama žnota, kao egzistencijalna suština, aupyestano je njesova pobuda. i opsesija. Njegova vizija upakažene, mrtve dece, ljudi

S

što sugerišu težak duhovni grč, odiše stravičnošću. U ovim Sfančićevim

· projekcijama, za Yazliku od njegovih ranijih slika, nagoveštena je izvesna

volinninoznost forme, faktura je pastoznija i, uopšte, prisutan je jedan oporijt tretman ı. kome sc, mače, bez teškoća mopu prepoznafi individtolne odlif:e ovog slikara. .

i (V: R.)

|P O: Vi

mokratske Republike, Francuske, Grčke, Holandije, Italije, Mađarske, Norveške, Poljske, Rumunije, Savezne Republike Nemačke, Sovjetskog Saveza, Ujedinjene Arapske Republike, Velike Britanije, Iraka, Indije, Tunisa i Jugoslavije, među kojima i Nvadar Gurešidze, Anatolij Sabolev, Zahar Gončaruk, Igor Jefimov, Ištvan Pakolic, Kalman Dudaš, Jozef Horak, Jirži Gruša, Jan Buzassy, Jan Gorec Rosinski, Artur Misdnenicki, Tadeuš Kudlinski, Marija Krukovska, Halina Kalita, Gančo Savov, Georgij Džagarov, Sijka Račeva, · Kito Lorens,.. Armin Miler, Rajnbard Lauecr, Fred Vagner, Pa-

: skal' Pontremoli, Iv Bonfoa, Minas Dimakis, Žan Hadžinis, Arnold Egen, Bruno Meriđi, Elio Filipo, Edvard Lovet, Dorijan Kuk, Niko Sipmaker, Salah Abdel Sabura, Salah Jehin, Abdel Vahab el Abajati, Ahmet Laghmani itd.

TREĆI OKTOBARSKI SUSRET U BEOGRADU

U BEOGRADU ĆćE SE 19. i 20. oktobra ove godine sastati, u okviru internacionalnog susreta pisaca, koji se svake godine održava u čast godišnjice oslobođenja našeg glavnog grada, pesnici i prevodioci iz 19 evropskih, azijskih i afričkih zemalja. Ovogodišnji simpozijum biće posvećen temi »Poezija i komunikacija«, a raspravljaće se o internacionalizmu poezije, o poeziji i tradiciji, otkrićima poezije, · prevo: đenju poezije i poeziji f'publici. Susret pisaca otvoriće Dušan Matić, predsednik Udruženja književnika Srbije, koje je ı organizator i sazivač ovog skupa.

Na skupu će uzeti učešća pisci i slavisti iz Austrije, Belgije, Bugarske, Čehoslovačke, Nemačke De-

; „Kao-i“svake :goding» formiran. je.

„nastava novog Zakona o finansira

svojim zahtevom i odlukom, i sam se svrstao među one koji pitaju, a ne nalaze odgovor: »To nije samo užičko, već i jugoslovensko pitanje, i ključ za njegovo rešenje mije u Užicu, u Opštinskoj skupštini, \ec u preraspodeli nacionalnog dohotka uopšte... Dokle ćemo da prosimo za prosvetu? Moramo naći neko rešenje. Ali, to će opet biti privremeno, samo do kraja godine. A šta ćemo dogodine?!«

Deset dana posle događaja ma užičkim »prosvetnim barikadama«, Gojko Banović, urednik »Politike«, u svojstvu reportera otišao je u Donju Orovicu, u brda između Valjeva i Ljubovije, da bi zemlju upoznao sa učiteljicom Milenom Pe'tronijević, tek svršenom učenicom Učiteliske škole u Beogradu.

O Mileni, podaci iz reportaže govore: najbolji učenik Učiteliske ško le u Beogradu za poslednjih osam godina, izuzetan talenat za matematiku, nosilac diplome »Vuk Karadžić«. Kad je završila Učitelisku ško lu, opština Lazarevac, u čijem se selu, Sokolovu rodila, obavestila ju je da, ako ode na fakultet — na stipendiju više ne računa, Opština nema para! .

Primljena na konkursu osnovne

Nastavak na 2. strani

organizacioni komitet u koji su ušli Ivo Andrić, Veljko Petrović, Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Velibor Gligorić, Dušan Matić, Mladen Oljača, Petar Džadžić i Vasko Popa.

PROSVETNI OKTOBAR

ČETVRT ·VEKA posle heroike umiranja na Kadinjači, ispod istog ovog pitomog brda ceo bataljon profesora i nastavnika svih užičkih srednjih i osnovnih. škola — njih oko 500 — solidarno je istupilo u odbranu „materijalnog položaja, svog i jugoslovenske prosvete. B. M., dopisnik »Politike« iz Titovog Užica, javlja prvog oktobra, da su svi oni odbili da prime oktobarsku i sve sledeće plate, dok im se lični dohoci ne povećaju za 30 odsto. Ali, nastava u školama nije prekinuta, profesori i nastavnici zaključili su da deci-učenicima takva praktična

nju osnovnog obrazovanja nc bi koristila.

Upitan, da odgovori — kako će se rešiti ovaj prvi koncentrovaniı protest prosvetnih radnika — Petar Antoniiević, predsednik Opštinske skupštine Titovog Užica, kojoj su prosvetni'radnici upitili peticiju sa