Književne novine

UDIO KNJIVA

„Vreme prošlo...

nja kao u romanu »Timonova kći« Andreja inga. Sve ono što čini ovaj roman, ispremeštane vremenske dimenzije, različita stanovišta sa kojih se posmatra živo i pokretno tkivo života, pisac koji se čas povlači čas Maje ma znanje da je ı njegovo mišljenje o svemu važno, čitav kompleksni odnos :zmcđu bprYošlosti i sadašnjosti — sve to uzajamno se Objašnjavajući i upotpunjujući, pretvara susret sa Hingovim delom u nesvakidašnii, ili bolje reći, nekonvencionalam književni doživljaj. Potrebno je dosta vremena da knjiga čitaoca »uhvati«. Da bi se ona u potpunosti šhvatila i prihvatila nužno je osloboditi se nekih ustalienih liteyarnih konvencija i naviknuti na izvesme specifičme konvencije dela koje je diktirala ne samo prirođa imspiracije, nego i karakter opjsanih sudbina i kompleksnost konačnjh saznanja. Primetno je da Hingov roman ima muzičku formu. Pri tom sc ne misli samo na razuđenu, gotovo simfonijsku strukturu kojom se potencira mozaičnos* priče i na prisustvo lajtmotiva. koji povezuje njene osnovhe strukturalne clemente (priča o Aninom ocu, na primer, iedđan je od bitnih laitmotiva, sa izrazitim groteskni:m prizvukom). Ćlavni jumak je kompozito i om sve ono što doživliava prenosi u muzičke sl:ke koje mu pomažu da raziasni zbivanja i svoje mesto i ulogu u niima. Ova mješova »muzička stenografiia« pomaže i čitaocu da uđe u bogata značenia ovopn dela čiji se smišao ne može iscrpst: jednim čitaniem. a još manic jednim kratkim, novinskim člankom. Dušan Puvačić

Aleksanđar Tvardovski Vasilij TiorKkim »Prosveta«, Beograd 1967;

o

preveo Puniša Perović

Tiorkin na OoOnomi svetu

Izdanje prevodioca, Beograd 1967; preveo Vojo Erski

AKO PRELISTAVAMO sabrana dela, pa čak i uže izbore poezije savremenih ruskih pcsnika, zapazićemo da šotovo i nema pesnika koji nije napisao bar jednu poemu. Poema jc ušla u tradiciju modernc ruskc poezije kao bpočiski izraz za legendu, bajku, romantičnu viziju sveta i Vrcmena, kao bunt protiv svega Što sputava slobodu ljudskog živlienja i stvaralaštva, da bi u pocziji ruskih pesnika XX Uveka postala izraz aktuelnih društvenih tema i kretanja. Težnia pesnika da pod svaku cenu direktno, a ponekad i ! bukvalno, u stihu, govore o velikim promenama i kretanjima izazvanim Oktobarskom revolucijom, ratovima i stvaralačkim napotima sovjetskih ljudi, izazvala jc hiperprodukciju poema u kojima su pesnici, ušlavnom, intimnu Jlivsku, individualnu dramu svojih junaka podređili širim vcpskim zahvatima i opštim društvenim idealima i ciljevima.

Medu poemama nastalim za vremc i Posle otadžbinskog rata svakako jedno od najviših mesta zauzima Dpoema Tvardovskog »Vasilii Tjorkine. Mnoge cenjena, u milionskom tirati Štampana, prikazivana u pozorištu i ečmitovana na radiju, ova poema o hrabrom vojniku Tjorkinu prvi put je štampanm na našem jeziku kao jubilarno izdanje povodom 50·godišnjicc Oktobarske revolucije.

I pored široke popularnosti u svojoj zemlji poezija Tvyardovskog jc gotovo nepoznata našem čitaocu. Twardovski stvara u okvirima tradicionalnog, proverenog, VoOrektnog i u toi svojoj korektnosti već po malo odbojnog poetskog kazivanja, Po strukturi stiha DPlizak Klasjčnjm ruskim pesnicima. a po humorističkoj i na momente 65troj satiričnoj moti i dijaloškim mijansiranjima wu poema ma najsrodnjji Njekrasovu, Tvardovski je nmajizrazitiji predstavnik generacije ruskih pesnika (Tihonov, Surkov,

Tsakovski, Lugovski, Tvardovski). koja svoje pesničko im“ ,

terFesovanje nije usmerila u bpravcu otkrivanja nepoznato i neobičnog, već se opredelila za trađicionalno oblikovanje, više opštih nego imdiviđualnih ljudskih ,sadržnja. TI zato je Tvardovski u svojoj zemlji najpoznatiji I najbpopularmiji kao autor poeme — knjige o bobću »Vasilij Tjor. Rkin«, jer su baš u ovoj poemi najvišć došle do izražaja bitne osobenosti njegove poezije: moć epskog uopštavanja,

smisao za humor i spretnu funkćionalnu sinhronizaćiju

naracije, dijaloga i lirske meditacije. Ova Knjiga je u stvari poetska hronika ratnih dana, marževa, odstupanja i juriča, poraza i pobeda, koje je autor sa svojim iunakom Tjorkinom doživeo vod zapadne granice pa do rodne prestonice i matrag, »od zapadne granicc sve do vraške prestonice« (do Belina), Tvardovski je ovu poemu Oftpo'čćeo 1941, a završio 195. godine. Poema sadrži 30 pesama — glava — ratnih epizoda, koje misu neposredno veranč ni po formi ni po sadržaju, a ipak čine jednu jedđinštvenu celinu. Stvarana na frontu i u toku rata Štampana u dćlovima, ova poema je i u pogledu kompozicije morala imati svoje specifičnosti. »Ia sam morao imati u vidu čitaoca, koji bi, i ako mije bio upoznat sa prethodnim #glavama, u datoj, u dnevnoj štampi objavljenoj glavi, našao celinu, zaokPuženost. Osim toga, taj čitalac mogao je i da ne dočeka moju sledeću glava: on je bio tamo gde je junak poeme — u rafu.«

Serija pesama o Tjorkinu mnogo je i vado čitana a

. vika.

mak objavljen je u »Književnim

da owlsećaju na marodne bpošlovice i izreke, Pojedioć glave u poemi su ispevane u različitom metru i ša varijacijama u rimćovanju, prema sadržaju koji kazuju. Na me , mente pripovedanje o Tjorkinu prekidaju lirske mueditacije, a nekad i melodija narodne pesme i poskočice '(»Kad je znao da se drzne, nek se gospon — Nemac smrzne“). Za razliku od pocmc '»Vasilij Tjorkin«, koja predstavlja jcdan od. najlepših počtskih tekstova ispevanih u slavu običnog ruskog vojnika u Otadžbinskom ratu, druga poče ma Tvardovskog »Tjorkin na onom Sšvctuc je šatirično pamfletska pevanija o Tjorkinovim doživljajima »na onom svetu« — u stvari u svetu gde vlada fovmalistički apsurd. Tiorkin, koji se tako vešto provlačio kroz weptijateljskć obruče u ratu mikako ne uspeva da se snačde u miru, »na onom Sšvetu«, da nađe izlaz iz birokratskog lavirinta gde ljudi vjedno tvore, a drugo govove«, Prevodilac počme wVasilij Tjorkin« Puniša Pcrović, uglavnom se držao oigihala, kako u prenošenju smisla, tako”i u ritmu j, rimi, što je u ovoj boemi bilo vrle teško konsekventho spro vesti, a. (a. se zwatnije ne umanji lepota originala. Tako sg na momente stihovi dobijali deformisane obrte, više u početskom, nego u jezičkom smislu. Prevodilac dvugć po-

·eme — vTjorkin na onom sšvetu«, Vojo Hrski potpuno se

pređao pevajućem stilu naših deseteračkih pesama, štvarajući vrlo čećšto, ne baš tako sveže rime, što Celoj počemi

ilajc prizvuk romantičarskog pevanja na »narodnu«,

Branko VUKOVIĆ

Valerij 'Brjusov |

Me eum esno . „_»Bagdala«, Kruševac 1968; preveo Lav'Zaharov

OSNIVAČ ruskog simbolizma, ogromni eruđita, sjajan YVČTsifikator i, pored svega toga, krajnje društveno i kulturna angažovan, Valerij Brjusov je bio u'isto vreme hvaljen i napađan Od svojih savremenika kao »dekadentć, kao pesnik i teoretičar Koji je veštačkim putem hteo da unese u ruski stih ideje i klice simbolizma. Prihvaćen i cenjen ed naprednih pesnika-sagovornika, atočito od Andreja Bielog i Aleksandva Bloka, Brjusov je, u stvari, 8VOjOm Peočtskom aktivnošću u prvim decewijama dvadesetoga veka, oPganizyvao i učvrstio ruski sfih strožim formama, muzikom i ritmom, jer jc ovaj pretio da se polako, 3 sigurno, rasplime u stihoyanu prozu i da izgubi svoju WViftalnost. (šim toga, on jć, pored Aleksandra Bloka, i prvi ufbani pešnik Rusije, pesnik jednog novog Osećanja Wiemena, šemzibiliteta i vitma. A kad je to želeo, on jš bio i ništa manje interesantan i veliki li?ičar, istančan i Osčtljiv ža ćčmotivne-pšihološke relive. Iste tako, prijenmčiv za dyuštvene i isterijskoekonmomske promene, bio jćči socijalno anmgažovam pčšnik, mađa me u onom smišlu i ns onaj način kako je to bio, recimo, Blok u svojoj poznijoj fazi stvaralaštva i, doćnije, još više, Majakovski.

Lav Zaharov nam je svojim izborom uglavnom bredstavio karakteristične momente i ffrze u stvaralaštvu DU jusova. Za žalienje je, ipak. što u Većem broju njsu zastupljene pesme sa tematikom građa, jer je.tu, mesum: njivo, Brjusov bio majgzanimljiviji i, verovatnb, majjači, Svojim uspelim prevodom Brjusova, Lav Zaharov je jOK jednom dokazao da je ne samo odličan poznavalac ruskor stiha i vcsifikacije već i da poseduje smisao da melo-" diju tog stiha adekvatno prčmešc naš jezik. A iscrpnim pogoyorom, u stvari studijom o pesniku i njegovom Vrc· O MO pibenaa.aj SERI E KO 7 WIREC:2 menu, on jc otvorio šire mogućnosti za upoznavanijčć I proučavanje ovog značajnog ruskog pesnika sa početka našeg

Vladimir V, PREDIC

Cu

Miloš Petrović

Ćitajući posle Skerlićčćm

»Bagdala«, Kruševac 1967.

MILOŠ PETROVIĆ u svojoj knjizi »ČCitajući posle Ske lića«s, nastoji da utvrdi, kako sam u uvodnoj bćlešći kaže, vrednost tekućeg suda kod značajnih srpskih pesnika.i PU saca našeg modernizma. Ovaj kritičar prema svojim afinitetima i tičko-cstetskim tumačenjima, koriguje, 16 M tako beznačajnoj meri SKkerlićeve sudove, na taj način što im suprotstavlja syoje iskaze, zasnovane na izvesnoj 50" ciološkoj argumcntaciji, naročito u tekstu »Dučić — Rakić — Dis -—— Panduroviće. U nekolikim sudovima Petrović rasvetljava Skerlićev sistem mišljenja, eksplicira nje'gove formalno Osobenosti na kojima je femeljio Svojc "utilitarističke koncepcije o literaturi.

Svojim prisustvom, odmerenom kritičkom Ycči, evi dentnom genezom iskaza, posebno 56 izdvaja csej o Bori .·Stankoviću, U njemu je došlo do izražaja Petrovićevo za·pažanje da ic Skerlić »Nečistu krve video »nedijalčktičkom gledanju na problem i sredinu,

Pored već spomenutog, u Ovoj knjizi nalaze 56 i Sle_deći eseji: o Petru Kočiću, Ivu Ćipiku, Milutinu, Uskokoviću, tekst oO.četvorici pesnika, Dučiću, Rakiću, Disu, i -Pahduroviću, zatim, o Stevanu Lukoviću i Milanu Ćurčiu.

Teško je, međutim, usvojiti karaktetistično mišljenje po kome je Vojislav: Tlć »prvi naš moderni pesnik#, Cini se da su tazlozi koje je Petrović naveo nedovoijno ubedljivi. Tako stoji činjenica da. se Ilić hvanio narodnim soko. vima, upljao po nešto od ideja Svetozara Markovića, trez· mio se ratnim događajima i prilikama u Srbiji za Vreme vlade kralja Milana, da jc unosio u našu poeziju batriotski kvalitet i socijalnu orijentaciju. Sasvim izvesno, Ilić -ima hočeg od modernog senzibiliteta, ali to je višć nagoveštaj nego potvrda, višc naslućivanje razuđenog modernog, pesničkog izraža, nego njegova smislena oOstvarenost,

Siniša RISTIĆ

·U OVOM BROJU DONOSIMO REPRODUKCIJE SKULP. TURA MAĐARSKOG VAJARA ALADARA FARKAŠA NA TEMU VIJETNAMA

NIPREV RDNS KNJIOIB

Graham Hough An Essay om Criticism

·Gerald Duckworth, · London 1966. GRBAM MHAF, profesor engleske književnosti ta Wnjveči•

tetu u Kembridžu, objavio je veći broj zapaženih književ» wih studija i jednu knjigu pesama, Njegovo najnovije de-

lo, »Esej o kritici, dočekano je sa izuzetnom pažujom

jer su neki odlomci ove Knjige, objavljeni u časopisima. izazvali svojevremeno žive komentatc (jcdan takav odlo novinama« pod na slovom Istorija i roman«). Hat je kritičar velike knji ževne kulture: on se odlikuje izvantednmimi poštenjem stava pyema suprotnim gledištima i. liščn svake isključivosti, nastoji da promađe najkorisnija i najbrihvatljiyija rešenja. Svestan zbunjujuće Yaznovrsnosti kritičkih temdencija | oštro sukobljenih dogmi, Hat veruje da se vaćiomalnim Mkyitiškim pristupom možc dokazati da je neopaydan skepticizam koji propovedaju neki kritičari uveteni da je nemogućno pronaći postojanč ppincipe u jćdwbj tako neformaloj oblasti kao što je književna Kritika. Hal je sveštan postojeće zbrkc Koja vlada u kritici, ali i njćmih razloga: on vcruje da se u pitanjima književne Mritike zahteva veća izvesnost od once koju je mogućno postići u književnim pitanjima i da se razilaženja u izrazu, u inteiektualnom: i soćijalnom tonu pogrešno uzimaju za ptincipijelne razlike. Zadržavajući se isključivo u granicama literature, i ne ulazeći u pitanja opšte estetike, lingvistike, semantike, psihologije ili društvenih nauka, Haf je u svoja istraživanja Krenuo ubcćen da književna MWritika raspolaže sopstvenim principima koji se mogu posmatrati nezavisno od drugih disciplina,

Haf je »Esej o Kvitici« podelio na dva dela, Prvi deo

književnosti a nc biti svestan prošlosti znači biti samo žurnalista; pisati o prošloj književnosti a ne biti svestan sadašnjosti znači biti samo akademski kKritičar«, Haf sa cvib opštih razmatranja O prirodi I granicama kritike prelazi na meka opšta Knjičevno-teorijska | razmatranja koja su nužna svakom ritičaru kao temeljni kamenovi njegove praktične delatnosti. Hat opširno govori O moral nim i formalnim teorijama literature i njihovoj sintezi koju mora da ostvari »kompleina kritika, O Književnost kao sihtezi Slobodne inveneije i imitacije, O lMjiževnosti kab socijalnom femomenu i o formalnim kvalitetima koji se fražc od jednog književnog dela (integritas, consonumr tis i claritas)- On, u vasebnim poglavljima, podjednaku pažhju posvećuje nepripovedačkim proznim {ormama, problemu imtencije i peFsonalnosti u literaturi, imtarpretaciji kap vrhuncu kritičške delatnosti. odnosu ozzije i istime, teoriji književnih vrsta i relaciji vrednosti i kriterijuma. Hafova knjga ima sve onc fascinante vilie kojima sc

a odlikuje engleska YWritika: izvantednu preglednost izlaga-

nja, jedmostavnost izraza i preciznost formulaćija. Ona je prihvatljiva nc samo svojom Yracjonalnom suštinom., nego i nastojanjem da se jedpnoštranosti i zabludc savlađaju plođonosnim sjedinjeniem onoga što je u teopiji krilike najposlojanije i najneođoljivije. Njena korisnost našoj šredimi bila bi neocenjiva, jer bi mogla da bude im. spifativna ne samo kao primer već i kao suma akumuliYanog znanja ı iskustva.

Ladislay NINKOVIĆ

Brana CRNČEVIĆ

TIC JIN

Ma kako da okrenete stvar sreća je uvek tuđa.

IPI

Milovan VITEZOVIĆ

KOLIKO ODGOVORNOSTI ZA PESNIKA

U košnici zuje mala sunca ,%0 HMeljef života raste na dlanu A istok svako jutro iznenađuje :

Uporna ljubav sa četiri strane sVvIG Izvor je glasao Srce zemlje Žestoko kuca na vrata našeg sla.

Pamti se mnoštvo belih stvafi

Reljef života Yaste ha dlanu

Putevi krivudaju kroz jedno belo vreme Život polako i peške ide putevima Ponekhki život protutnji ma konju Labudova, pesma ljudi bez poroda

Najveći robijaši se zatvaraju u srca Reljef života Taste na dlanu Cvetovi varhiče i poljem. sa jure Cvetovi ham se u glavi razgovaraju Mala sunca se talože tu glavi Kuće se uveče pretvore u saksiju

Iznađ plava provalija putna zvezđa, Reljef života Yaste 1d dlanu

Koji bropadaju-propadaju u zvezđanme Mesec je žuti list šljive opao u Hebo Posle dugih kiša majlepše duge Te vreže koje nas neprekidno sapihju

Vekovha stabla se haslanjaju ma ljude Reljef života Tasta na dlanu · Planina skuplja kolekciju oluja

U oluji lipe se pretvaraju wu zvonarc Iznad nas muhja zapihje luk

Veliki crkveni 5dat otkućava Yečnost

U košnici zuje mala sunca

Patnti se mnoštvo belih stvari

Najveći robijaši se zatvaraju u SsYca Iznad glava provalija puta zvezda Vekovnha stabla se naslaniaju na ljude . Koliko odgovornosti za pesnika ovde rođeno,

Milorad B. Janković

Grupa partizamamnskili edredzn u Zapadnoj Srbiji

VIZ, Beograd 1967,

MILORAD JANKOVIĆ je na osnovu naših i uweprijateljskih dokumenata, iskača i sećanja očevidaca, izveštaja, parti. zanske i okupacijsko štampe, želeo da da prikaz istorijt partizanskih određa koji su delovali u Srbiji posle povla. čenja naših snaga iz Zapadnc Srbije. Da bi mogao o tom da govori Janković je morao prcthodno da „da }Stiumirah “pregled ratnih operacija na početku ustanka, gtcučiya 808. lizu uslova za partizansko ratovanje ma terenima Zapadne Srbije i da prikaže stvaranje slobodne teritorije i Ulbfu koju su odredi koji su posle povlačenja glavninc part zanskih snaga u Srbiji ostali na tom terenu pri tom oOdj-. gfali. Tek tada Janković je mogao da govori o tragičnoi sudbini kosmajskog određa posle povlačenja naših snaga iz Srbije i o propasti Posavsko·tamnavskog odreda kojt jc u Jankovićevom kazivanju prikazana sa ondcw drama tičnošću koja se očekuje od literornog uoblčavanja jed. nog istorijskog događaja. Na jsti način dala je i propast suvoborskog partizanskog odreda wu kolabarskom kraju koja mekim svojim elementima daje matećijal za pravu cpopeju.

Janković jc jedam od onih pisaca koji maju puno Pp verenje u dokumenat i koji su uvek spremni da svoja sećanja, podatke dobijenc od neposrednih učeSšnika bi vanja, iskaze očevidaca do kojih je mogao «a dođu, pro verava novim doekumenfima. Tek onda kada wa 65960VU svih upotrebljiivih izvora odbaci sve ono što jc proizvoljno, posledica nedovolino dobrog pamćenja, želja za idealida' cijem ili, kada je reč 6 meprijateliskim dokumentima, sračunato na propagandni efekat dođe do golc istorijske istinc om nastoji i da {iu istinu prikaže.

Razume se da pri takvom Postupku sc mnogo ŠtOošta u našim predstavama mćnia. Ulogc nekih ličnosti postaju DaHOgO značajnije no Što mam je to pre mo što Smo suočili sa svim podacima izgledalo. Neke greske izgledaju mam ftežc nego što nam sc činilo, kam što nam weke druge nogreškc izgledaju potpuno razumljivim. Pri reocenjiva' mju uloge izvesnih ličnosti dolazi se neminovno i do ne ke, uslovno mazvano, depoetizacije. Ali istoriju, zna %%, nije narodna pesma i ono što je dozvoljeno guslaru nije, baš uwek, dopušteno istoričaru. Smatrajući 5ecbe istori čorom a nc guslarom, Janković je hteo da događajima U zimu 1941/42. godinc saopšti ono što je nesumnjiva it Yijska istina. On je potpuno uspeo ı tome i DPručio nam je jednu knjigu koja će biti neophodna kao prihučnik, PA donekic i kao izvor, pri proučavanju istorije Wašeg nr dnooslobodđilačkog rata, č | Darko LANC

i i 5 liku Tjorkina videli sebe, On je bio na ODROČ GONNA ker OG u miru Seoski momak ša posvećen je razmatranju opštih principa, dok u dyugora .. Dnjepfa, koji se nije razlikovao od Ostalih boraca Wi DO delu govori o pojedinim tefani koje su ac | ? | ii SS vi'Bo Jebo, AH iš}Blo, proshčduan, dikek veka | PO HiedVRra Seca Md "kama Oreza šta: ePedda; Covek je sve više rob slobode i žrtva boljeg života. abat, da razmišlja o zasluženom orđenu Oh 5sć DO- i KSRORAT 1,4 : 1 ROMPSeRia ) ita: GB, orden? Zašto se žuriti? Svršiće ka: Simbolizam: Mit i arhetip; Organska forma: Metafora; :Ža i6aa PA Priroda književne rasprave), ea

se i ovaj rat. A kađ se rat završi Tjorkin bi tek onda

želeo da ima neko odlikovanje. Ali ne ovden, već običnu lako je, u svojoj osnovi, kritika »prirodno priširenjc

U odnosu na bilo koji vek broj dželata se smanjio, a broj

međalju. T ne zbog privilegija, karijere i ostalih špekulacija sa zašlugama, već tek onako đa mu sc nađe kao ratna uspomena, da se zakiti, da se pohvali pred devojkama na poselu. TI sam rat Tjorkin shvata kao »strašnu bitku ne rad slave, \eć života našeg rađi.w U tu »strašnu bitku« za Žil vot »za Rusijue, za mir na zemlji, »za sve na svetu« Stupaju kolone mladića — Tiorkinovih wršnjaka. A kad #0 za život i za slobođu bori nikad se nc predaje ni nepriiatelju, mi avetima smrti, čak i kađa je| vojnik ranjen, iznemeogao i sam na bojištu.

Jezik Tvarđnovskog ie iednonstavam, blizak svakodnsvnonı govoru, pum živib, dnhevitih dijaloga koji mijansiraiu karaktere ličnosti. Neki stihovi su do tc mere aforistični

4

običnog čitanja«. ona na kraju, veruje Haf, postaje »svesna veština«, koja u sebi ima i primese nauke. U njenom dejstvu primetne šu raznovrsne kritičške operaćije Koje imaju svoju hijerarhiju: vrbunac kritičke aktivnosti u interpretacija i vrednovanje; tekstuelna Kritika predstavlja preliminarnu delatnost, dok Književna istorija i feorija. žanrova. stoje negde u sredini. Nc postoji konačno kritiško delo, jer je kritika zavisna od istorijskih procesa i stanja društvene evolucije. Kritičar živi u istoriji i po dređen je- svim istorijskim pritiscima svoga vremena, Nje. gova dužnee•t je da Kknjiževnosi prošlosti učini delom sa" dašnjeg iskustva, a književnost sadašnjosti posmatra kao deo trajnog istorijskog . procesa, vPisati o savremenoj

obešenih povećao.

će se ispuniti.

San čovečanstva je u pitanju, ali

nesanica čovečanstva sigurno

U svetu životinja čovek je bio životinja, u svetu stvari čovek je stvar, tek u svetu ljudi čovek će možda biti čovek.

KNJIŽEVNE NOVINE