Književne novine

lexa

Nastavak sa 1. strane

evoluciji moderne književne misli, koa se osvedočujec kao deo opšteg duovnog pokreta savremenog sveta. Sve dok se ne odredi i dok svoju misiju ne zasnuje na idejama koje je data epoha spremna da prihvati, književnost neće moći da prevlada podređenu ulogu, koja joj je namenjena, i odjekivaće praznim zveketom naprslih reči bez dejstva i bez uticaja. Opredeljujući se za ono Što jc rclevantno u mjenoj sleri, književnost svoj odnos prema savremenom društvu možc da ostvari fiksiranjem onih promena u ljudskim odnosima i ljudskoj svesti, koje bitno utiču na izmenu čovekovog položaia i menjaju njegovu sudbinu. Kritička svest nc mirnog ftragalaštva i produktivne skepse dragocena je iskra u procesu Oopšteg preobražavanja sveta, u kome i književnost, kao i svaka druga duhovna disciplina, u svojoj oblasti delovabja, ima jasno određenu ulogu. ”»

Tu ulogu, u ovome trenutku, pisci spoznaju Jasnije i u DUnOj svetlosti. Borbeni nekomformistički duh razbuktalog studentskog pokreta za našu književnost može da predstavlja novu pokretačku snagu. Jer to jc onaj poletni, svetlonosni, vedri stvaralački duh progresa, moralnosti, plemenitosti i čistote, koji od iskona pokreće ljudski rod, oživotvorava smove i donosi ozarene vizije budućnosti.

Predrag Palavestra

AKCIONO-POLITIČKI PROGRAM BEOGRADSKIH STUDENATA

NA OSNOVU predloga i zahteva dobi-

jenih sa zborova studenata, nastavnika i vannastavnog osoblia održanih dana 3 i 4. juna 1968. godine, Plenum Univerzitetskog Saveza studenata BU, Univerzitetski komitet SKS i Akcioni odbori na svom zajedničkom sastanku od dana 4. VI 1968. godine doneli su nacrt akciono političkog programa.

. Da se preduzma mere u cilju bržeg i efikasnijeg rešavanjan otvorenih i nerešenih pitanja u izgradnji našeg socijalističkog društva kao samoupravne zajcdnice slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti.

„Hitno je. potrebno preduzeti mere da se Feše- sledeći problemi;

1. Doneti energične mere radi bržeg otklanjanja jako izražene socijalne nejcdnakosti u našoi zajednici. U vezi s tim zahtevamo da se dosledno primenjuje socijalistički princip raspode-

| le prema radu, da se jasno i precizno

definišu kriterišumi za određivanje ličnih dohodaka, da se odrede minimalni i maksimalni lični dohoci ı da se preduzmu mere kako bi se razlike u ličnim dohocima koje su zasnovane na nesocijalističkim monopolističkim i drugim privilegovanim položajima efikasno otklonile, da se preduzme energična akcija protiv sticanja iImovine na nesocijalistički način, da se izvrši nacionalizacija neopravdano stcčene imovine. Što pre likvidirati pFivilegije u našem društvu. Doneti mere kojima će se dohoci iznad maksimalmih: najoštrije zahvatiti progresivnim oporezivanjem.

. 2. U cilju efikasnijeg i bržeg rešavanja. problema nezaposlenosti, potrebno je izraditi dugoročnu „koncepciju razvoja naše privrede i kao jedan od prioritetnih zadataka obezbediti ostvauiivanje socijalističkog principa prava ma, rad svim radnim ljudima našc zemlje. U tom cilju potrebno je doneti mere odgovarajuće investicione politike kako bi se politika zapošljavanja ostvarivala uz neprekidno poboljšanje materijalnih i kulturnih uslova života naših ljudi.

· Doneti TE radi TEŠOVBRJO proble ma nezaposlenosti i zapošljavanja mladih Struoih kadrova. U tom cilju efikasno regulisati pitanje pripravničkoz staža i obaveznog zapošljavanja svih mlađih stručnjaka i honorarnog rada sa, ciljem da se on svede na minimum ili potpuno ukine. Dosledno sprovoditi u kadrovskoj politici princip da sc na mesta koja traže određene kvalifikacije zaposle stručnjaci sa odgovarajućim kvalifikacijama.

3. Doneti mere radi bržeg razvoja samoupravnih odmosa u našem društvu i otklanjanja birokratskih snaga koje koče razvitak naše društvene zajednice, kao samoupravne zaigdnicc radmih ljudi.

Sistem samoupravnih odnosa, treba dosledno razviti ne samo u radnim. o!ganizacijama već i na svim nivoima našeg, društva, od opštine do federacije, na taj način što će u organima većinu činiti neposredni proizvođači. Polazna pozicija za stvarno razvijanjc neposrednog samoupravljanja jeste da neposredni proizvođači samostalno od-

lučuju o svim bitnim uslovima svoga

rađa a posebno o višku rada. Sve sa-

ravne orgame treba učiniti odgo- ·

vornim. Za ostvarivan jc zadataka koji

spadaju u njihovu madležnost i PpOozi-

vati ih na društvenu odgovornost u Nastavak na 11. strani

2

Ljubiša MANOJLOVIĆ ~

HUMOKe5Ka

Slika. se svakog dana, revno, s voljom i ra spoloženjem, pojavljivala u novinama. Bez Slike novine više nisu moglc da izlaze, lipsale bi da nema Slike, ; :

Stane mašina, stoji, meće dalje da štampa. Mašinu zaliju uljem, pritepgnu svaki šrafić, zapnu da je pokrenu, ona još škripi:

—A Slika? S

Brzo ubace Sliku, i mašina počne da Pbeva .

radostan šlager o Slici u visokom. tiražu, Ono što su živom biću voda i vazđuh novinama je bila Slika,

Slika, je imala nos pravilan, usta pravilna,

brkove i brađu je brijala glatko, pa lice zasipala brašnom.

Slika gledana s leva.

Slika uhvaćena sa desnc sirane.,

Slika sa lica (dva).

Slika zguza.

Slika na konju.

Slika na magarcu.

Slika s još jednom Slikom.

Slika sa volom.

Slika u hodu (muškim korakom).

Slika u sedenju (sa vrućom kafom).

Slika sama sa sobom.

Slika sa lulom.

Sa bulom Slika.

Slika kako gazi plićak.

Slika kako duboko razmišlja.

Slika u-oveću,

U boji slika ;

Slika.koja rasic .

Slika koja se goji. ji

Slika pre nego što su zarafili žuti mravi.

Slika posle rata s kopcima.

Slikaaa...

Slika kao vrata!

Ali i Slika ima dušu, treba i ona malo da se odmori. od pojavljivanja u novinama, dokle to toliko maltretiranje Slike, zar smo se za 10 peli na Popokatcpeti! .

Neki čitaoci su to tako napisali novinama, koje inače crkošc da o svemu, pa i o Slici, čuju glas čitalaca. ; re

Samo, ti koji su to napisali nisu se potpisali. Sumnjivi čitaoci, Otkud mogu čitati novine kad ne umeju ni da se potpišu! Zato im Sliku treba ostaviti. Kad već ne umeju da čifaiu, neka bar gledaiu Sliku. . . .

_ Novine nastaviše da objavljuju Sliku, i dalje svaki dan, neumorno.

Slika gledana s leva.

Slika uhvaćena sa desne strane.

Slika sa lica (dva).

Slika zguza... · .—

Slika voli i sama da čita novine. Razvije ih. posle ručka. Pročitala bi sve, da bude u toku stvari. Ali kako Slika razviic novinć, „dremež 1c uhvati. Zeva Slika, Šta li to može biti, razbija Slika glavu.

Najzad sc

Slika doseti:

slika

— Već mi je dosadilo da gledam svaki dan

sebe ' u novinama... Alo, uredništvo..,., Tz uredništva neće da ćuju, tamo se sabrao „Sve sami stanac kamen, i

ILUŠTROVAO MOMO KAPOR

Slika nema kuda, popušta. | Iz uredništva poleću mlazni jednom slikaju Sliku.

U novinama Slika smiradam opet u ielmom razmišljanju, dubokom veoma.

Evo o čemu razmišlia Slika, duboko veoma:

— Baš su čudni ti čitaoci. Sama sam sebi dosadila, a njima ne. Ali, zar sam ja važna; važni

. Su gračani čifaoci. |

avioni da još

Map _ xi

Siniša RISTIĆ

Skica za stravično jezero nad našom planetom

Ubi me kletva, frudna kletva

Sveta majko dodira snehih Tvojim usnama zaljubljenim U ambiseć iza govora Razbistri vrelo ljudskih usta Oblik iskohi davno nas je Davno lepezom moćnohHi klao I bili smo zemlja svirepa Koju su vetrovi trovali Levak gde grlo strune. svoje Dražesnom pesmom mudro čuva Od navale lepote zračne

Od havale puteva kobnih

Otrezni ambicije moje

Magijo heizrečne: duše

Da bujni svet caroni dublje

U nebo naše zlatoruno

U svetlost našu razdraženu

U prosjačku glavu i krvotok Samo nas duh slojeva Yeči Anđeoski štiti od' tmine

Zle, od dugog vremena stvari Jer kad prokaplju i iskaplju Besmrtne snage cvrkute sma Spoznaće Svet svoj uzlet u Moć

O visi lepota ko grožđe

Biju se vihori nad rajemt

Za žarko sunce pohireno,

Sa zamršenim spletom s krivuljom Iza onog što živimo | Rizik nam svira ma svakom mestu

I ema razlike nema dna Oduševljenju što srlja u Promašenu našu pobedu

U ponore krajnosti gde zre Naša usta izjednačena

Sa slepom gramicoft sa nađom

Zaklaše me ruže iskomi Prekide me prisutnost gorka Ko vetar glavu žutog cveta Nevinog cveta, ko bura Talase stravične planete Odbrojila mi Je vizija Jezik i slogove, okove

Na tasta stavila, kretanje Stvari beskrajem umnožila Zemljo, lanci oko mene, gar Jezgro života preplavljeno Ukletom zarazom i smrću

Ubi me kletva, thadna kletva Jeziva, crna, kobna, ljudska Ko kosmos velika ko zlato Sjajna. ali bez pravog dana Pesmo, totemo sve dublje, sve Jače, sve šire, sve, modćnije

U stravu t besprizornu uc Rtušimo se osipamo se

Bez vode i vatre, bez đuha Sa malo zemlje u srctt sa Neuhvatljivoni sa sudbinskom Kapom slučajhosti i svesti

(aka Ipftd

Božidar BOŽOVIĆ

U DVA MAHA, popodne i predveče, šetao parkom na Studentskom trgu i sa interćsova. njem posmatrao šta se tu zbiva. U to vreme se Vasinom ulicom nije moglo da prolazi, čita. vim onim delom koji se proteže ispred dve zgrade fakulicta i dužinom parka, Prolaznjej su morali da skrenu i prođu kroz park. Tako su tuda išli i oni kojima nije bilo do toga da se ovde zadržavaju, oni koje možda i ne za. nima šta sc to zapravo događa.

Tako su svi javni zborovi ı skupovi, kao | manifestacije i povorke, zabranjeni, Ovdc se u stvari održavaju spontani mali skupovi, Dj. jalog dvojice pojedinaca, poznanika ill sasvim nepoznatih ljudi, začas okupi grupicu koja bpaž. ljivo sluša, i iz koje ubrzo počinju da u dija} uleću replike. Ne volim da slušam tu vrstu ya. zgovora, čak ni na ovakvc teme, ali mi ipak do. Icti odlomak s vremema na vrcme, u prolazu, Imam utisak da ljudi govorc ozbiljno i.bez suvišne strasti. Teško je oceniti ko sve sačinja. va taj šaroliki svet. U parku ima, naravno, najviše studemata, ali i, starijih ljudi, radmika, penzionera, čak i majki s decom na klupama, Srećem i dosta poznanika svih ovih kategori. ia, od studemata, dece mojih prijatelia, do pen. zionisanog visokog stručnjaka, do skora funk. cionera SIV-a, sa ženom. Ima, i dosta pojedina. ca koji su potpuno usamljeni, nikoga ovde ne poznaju, ali veoma pažljivo slušaju šta se pri. ča, zastaju ne samo pored grupica, Tičgo i kad naiđu na dvojicu ili trojicu poznanika koji su se sreli i koji slučajno razgovaralu O sufraš. njoj fudbalskoj utakmici u Firenci. Izgubljen tru

d. S vremena na vreme, kroz ogradu baka, sa ulice, student deli letke. To su proglasi, 5aopštenja, tad prvi put vidim da su studenti od. lučili da svoj univerzitet nazovu crvenim uhj. verzitetom Karla Marksa. Tekstovi su, Suprot. no onome što se uporno priča u nekim krugovira, trezveni, ozbiljni, politični, lišeni svega onoga što bi bilo loše; insistiraju – na suštinskim pitanjima. Iz njih sc vidi da nije tačno da su studenti sebe proglasili nekom silom iznad osta· log društva, iznad onih ljudi na kojima to društvo i počiva. Neki leci se direktno obraćaju radnicima. Drugi podvlače značai bratstva i jedinstva. Svi na prvo mesto stavljaju problem socijalnih nejednakosti kao nasc najveće zlo. Povremeno jedan od studenata-redara sa ka pije parka poziva studente da priđu. U dvo rištu sad ima mesta i mogu novi drugovi da uđu na fakultet. Legitimacija im jc overen jm deks. Milicioneri bez reči puštaju sve Onc StlU· dente koje propuste studentski redari. Tek sad vidim koliko je organizacija dobra. Tek sad mi je žao Što me mogu da uđem i da vidim atmosferu unutra. Nešto pre devet, istc večeri, trojica stud#-

nata i jedan mlađi nastavnik dolaze u Udru-.

ženje, čuli su da Uprava diži sednicu, Zakasnili su, članovi uprave su baš sišli sa sprata

i pričaju. nama, nekolicini, da su rešili: da 78

su{ra sazovu Plenum sa predlogotn da se Traži podrška studentima. Tada nam studenti pod: lažu da pođemo sa mjima, nas nekolicina koji smo se tu zatekli. Daju nam propusnice i mi polazimo sa njima.

Redari nas prihvataju ne samo lepo, nego i radosno. Predaju nas jedni drugima, jedan ide kao eskorta. Na ulazu ma dvorištc nas sa čekuje i raduje se što i menc vidi prijateljica koju znam kao detc, nisam siguran da li je sada asistent ili je na postdiplomskim stuđi: jama. Iz mraka zaslepc nas roeflektori, Pred nama je dvorište, jelan šumni i šareni amfite: atar pod vedrim nebom koji je prepun ı u kome vri kao u košnici. Neko saopštava da ić došlo nekoliko pisaca, saznaje se za neka PO

znafija imena, dočekuju mas divno: ja gledam da šmugnem negde u stranu, u senku. Ali ne

daju nam, vode nas u zgradu, u svoi, štab. Tu malo razgovaramo, daju nam da pročitamo tek pripremljeni akcioni program, objašnjavaju. Najviše mi imponujc što u svemu ovome nema ničeg izveštačenog, nikakve poze, ncma ni pokušaja da sc stvori atmosfera nekakvog lažnog Smoljnog, nema ni senkc nečega što bi mirisalo: na maoističku crvenu gardu. To.su dečaci ji devojčice, onakvi kakvi jesu, neki od njih očigledno umorni, ali ipak vedri, obučeni kao i svakog dana, nekc devojke našminkane i doterane kao da su na »šfralti«, nema neke usiljene razbarušenosti. · - i Pa ipak, ovo jc doživljaj Život. Možda ba zato što je to svet {irczvcn, vracionalam, VeseO, bučaji u onoj meri u kojoj to normalna oma: dina mora da bude. U dvorištu svira neki O! kestar. Zatim se čuje jedan glas. Loše se ĆU) moram da pričem: saopštavaju da su ; drugovi iz Zagreba. Nastaju ovacije da se STV že zidovi. Milo mi je što sam se i na OVaJ Tea čin ponovo uverio da šovinizam drugi podme ću omladini, Voleo bih da je necko ovaj trenu tak snimio, kao istorijski dokument. Znam br me bih taj snimak puštao kad pocne svo] riče. . iy Urednik »Studenta« mi priča da Je VeČeiĆo zaplenjen vanredni broj lista. Zanima me, Poč je javni tužilac znao šta će u listu pisati,

Nastavak na |I. strani

M#3%7 VINJETE IZRADIO MIHAILO JON

KNJIŽEVNE NOVINE

|