Književne novine

KNJIŽE | __NOVIiNE

NE

Razgovor sa Miroslavom Červenmkom

[0 e} ej ji INAUČNI METrKNJIŽEVNE KRITIKE

Kritičar, esejista, pesnik i prevodilac, Miroslav Červenka je jedan od najpoznatijih savremenih avangardista srednje generacije u Čehoslovačkoj. Saradnik je Akademije nmauka i urednik časopisa »Orisntace«. VAŠE DELO, a naročito Vaša poslednja knjiga »Simboli, pesme i mitovi« potvrđuju da ste se vrlo ozbilino posvetili proučavanju literature i problemu. književne kritike: Zato Vas molim da odgovorite na nekoliko pitanja i tako omogućite jugosloslovenskoj kulturnoj javnosti da sazna nešto više o razvoju književno-kritičkog mišljenja u Čehoslovačkoj.

Prošlo je dosta vremena otkako je naučna literarna misao kod vas bila ograničena dogmatskim shvatanjima i kad su se javljali oštri sukobi sa novim tendencijama. u umetnosti i kritici- Ipak, recidivi prošlosti se još i danas osećaju i stoga bi bilo zahvalmo čuti od Vas da li su slabosti literarno-književnog mišljenja bile izraz njegove nezrelosti i nesposobnosti da se bavi tim problemima ili je literarnma' nauka povlađivala nazorima koji su u suštini bili podlost prema literaturi i umetnosti uopšte?

PARADOKSALNA je i na svoj način uzbudljiva činjenica da je do preokreta o kojem govorite, i o čijim posledicama prosuđujetc sasvim ispravno, došlo upravo u vreme. kad je češka i slovačka literarna nauka položila svoj ispit zrelosti i u vrhunskim delima i metodološkim projektima dostigla svetski nivo; potvrđuje lo i pažnja koju još danas pobuđuju radovi iz tridesetih i Ćetrdesetih godina, ı to ne samo u našoj zemlji, nego i u Poljsko;, Francuskoj, Sovjetskom Savezu, Sjedinjenim Amoeričkim Državama i drugde. Praška strukluralistička škola rešila je s poštovanja vrednom doslednošću ne samo pitanja unutrašnje izgradnje pesničkog dela, nego se upravo neposredno pre svog sloma približavala tretmanu strukturnog modela književnog razvoja, ı fO Sa VeOma ozbil;nim teoretskim nastojanjem da uspostavi odnose između literature i ostalih oblasti društvenog Živola. Zbog čega se i pored toga krajem četrdesetih godina pokazala slabom? Neću sc upuštati u razmatranje unutrašnjih čimilaca, u posebne zahteve i bleštavu preorijentaciju i metode kojima je postizana. Podsetimo sc lOga da izmenjeni nivo mišljenja o knji'Ževnosti u tlo vreme možemo tražili samoce kod nekoliko ličnosti koje misu uspevale da utiću na masu publicističke- kritike; ta se držala nekoliko pojednmostavljenih teza, ali njen glas je u' određenoj situaciji bio odlučujući· 'Međutim, bio je prisutan tu čak i kod onih majboljih neki kompleks — okupacija i rat doneli su im gorko iskustvo bespomoćnosti, .bespomoćnosii takozvane »čiste« nauke, suočili su il s pitanjem sudelovanja naučnog radmika u narodnoj sudbini; to se isticalo u prvim posleratnim godinama. A situacija je bila takva da marksizam, koji je tako reći isključivo, ali besumnje | Wajdoslednije, izražavao ideje povezivanja nauke sa potrebama društva (a time, dakle, i rušenja privida sespomoćnosti nauke), nije, bar kod mas, egzistirao drukčije nego u svom deformisanom obliku; pritom je obezbeđivao povezivanje nauke s društvom, ali je istovremeno likvidirao samu osnovu mauke, i bez žaljenja zahlevao »beskompromisni obračun s prošlošću«.

SMATRATE LI da je klasično malerijalističko shvatanje, naročito markstičke analize, u novo vreme doživelo metamorfozu zahvaliujući strujanju novih književnih metođa u koji-

ma dominira savrcmeni filozofski od- .

nmos prema sivarmosti i problemima umetnosti i literature?

TAKVA METAMOREFOZA se zaista do-

gađa, uz oklevanje, s nesigurnošću, 5 .

povremenom prevagom zakonskih momenata. Njem glavhi sadžaj JC,' po mom mišljenju, spor između tradicionalnog determinističkog modela, koji analizu dela shvata kao utvrđivanje kauzalnih' veza između dela i razmih »činilaca« iz vanliterarnih oblasti, i modemog strukturalističkog shvatanja koje se, nepravom, u zamenu za Njcgovu krajnju i danas već zastarelu vcrziju. može označiti kao imanentno:

, Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mladenović. Sekretar redak c vić, Drapoliub S. Ignjatović, Bogdan Kalafatović, Smilianić i Branimir Šćepanović. List izlazi svake druge 7 ( "(500 starih dinara), Za inostranstvo dvostruko. List izdaje Novinsko-izda 1 ljenje i administracija). Rukopisi se ne vraćaju,

U marksističkom pristupu sve do nedavna carovala je, a iı danas ima snažnu poziciju, plehanovska „deterministička koncepcija, koja samo naizgled prevazilazi vulgarni sociologizam pseudodijalektikom »posredničkih karika«. Podsećam na pošlednji stadijum pokušaja oživljavanja te doktrine, kako se to manilestovalo u Sartrovoj umrtvljućoj težnji za »premontiranjem«- psihoanalitičkih konstrukcija kao dalje međukarike izmedu društva i umetničke ličnosti: Moderne humanističke nauke se oslobađaju te »klasičnosti« već preko'pola veka, a marksistički orijentisane struje su, na žalost, sačinjavale sve donedavno u njihovom ramu enklavu, s tog gledišta arhaičnu. Ne' čini se, međutim, da su upravo u tomc izražavali naročitu vernost stvarmom klasičnom marksizmu, koji je kao jedan od prvih sistema naznačio doseg strukturne analize, ı to ranije od jednog veka. Danas, kad semiotika, na jedmoj strani, otvara mogućnost temcljite analize umetničkog dela kao strukture značenja, a na drugoj strani, uporedo sa učenjem o funkcijama, obnavlja u humanističkim naukama sociološki aspekat, mnogi marksisti još uvek proživlavaju teške tremutke jer deterministički genetizam shvataju kao nešto sudbinski spojeno sa suštinom svog učenja· Oni će jednostavno Imorati da se odluče, a možda će se pyritom odlučiti i o tome koliko će dosledna biti metamorfoza o kojoj ste govorili.

MNOGI KRITIČARI ne uzimaju ozbiljno termin muarkstitička kritika· Šta biste vi na to odgovorili? Da nije posredi neki dublji spor ako je reč o spajanju marksizma sa naučnim metodama književne kritike?

NEMA, RAZUMLJIVO, nikakvog sudbinskog: razdora između suštine marksizma I naučnog metoda literarne kritike. Ali isto tako nema, po mom mišljenju, meču njima ni bilo kakvog presudnog identilfikovanja.· Književna kritika, prirodno, nema samo naučnu stranu; u njoj, odnosno u njemomi držaju, reflektuju se elementi krit reve ličnosti, i u tom smeru marksis ka kritika u smislu »kritike primenjivane od marksislte« zaista je, u svakom slučaju, mogucćna·: Kao razarujući elcmenat u kritici se, naravno, javlja fanatizam, neosetljivost za dela koja ni_ ću iz drukčijih shvatanja sveta, samiovoline, obesne ili direktno izopačenc interpretacijc dela, i tome sličnoSve smo to, doduše, od marksizma dočekali, ali to je bilo u raskoraku

sa njegovom suštinom. Tim negativnim pukotinama se pred ljudima, koji sami misu zaslepljeni, onemogućava kritičar, ali ne nikako svetski pogled koji oni uvažavaju-. ~

Marksizam je najviše pretrpeo kao programska poiltika- Merilo za vrednovanje programske estetike predstavljala je umetnička praksa njom inspirisana. a ona Je u posleratnim godinama bila u tolikoj meri katastrofalna daje mnogim ljudima skrila pozitivne rezultate savremenih strujanja ranijih vremena: Zaboravilo se bilo, recimo, na to da se, na primer, programska estetika nadrealizma u znatnoj meri oslanjala na marksističke teze: Meni nije poznata ni jedna isključivo savremena programska estetika koja bi bila· eksplicitno zasnovana na marksizmu, ukoliko nemamo, naravno, na umu programe izdvojenih snažnih individualnosti. Garodijev »realizam bez obala« shvatali su mnogi moji prijatelji, i ja s njima, više kao kulturno+političku koncepciju nego kao programsku ili, najzad, naučnu estetiku.

U POSLEDNJE VREME u vašoj knji"

ževnoj kritici se zapaža sklonosi svestranijoj analizi književnih dela. Koje su osnovne tendencije vaše savremene literarno-naučne delatnosti i na kakve se tradicije oslanjaju?

VEĆ SAM nešto napomenuo o strukturalističkoj školi koja se nadovezala na osnove ruskog formalizma i češke empirijske tradicije i dala celovito i istovremeno dinamično tumačenje glavnih pitanja umetnosti, naročito literature, usidrena, na jednoj strani, u samostalnom prosuđivanju estetskih problema funkcije, norme i vredmosti, a na drugoj strani u otkriću funkcionalne lingvistike (ne zaboravite da je fonologija nikla upravo na češkoj zemlji) i prve semiotičke koncepcije· U tome je veličina dela Jana Mukaržovskog: Prvi pokušaji nove primene nekih osnova te škole oko 1960. godine naišli su na kritiku s dogmatskih Ppozicija. Danas je, međutim, kontinuitet obnovljen, naročito ı konkretnoj oblasti stvaramja literarnog dela. U zavisnosti s tim se aktuelizuje, na primer, pojam semantičkog gesta J. Mukaržovskog, koji spaja sve vrste i pojedinačnc redovc dela u dinamično jedinstvo, a istovremeno orijentiše delo u odnosu prema stvarnosti kao celini-

Na strukturalizam kao egzaktno mišljenje o literaturi madovezuje se 'savremeno nastojanje da se iskoristi teorija inmlormacija i matematičke lingvislike pri stvaranju opštih modela dela, njegovih pojedinačnih vrsta, lite-

rarmih procesa i književne komunikacije. Kod nas se ono primenjuje naročito.u oblasti teorije stiha, Jezičkog stila i umetničkog prevoda: U kritici imaju neophodno mesto: i pokušaji tumačenja filozofskih pitanja pojedinih dela i egzistencija literature kao celinč, koji se nadovezuju na savremenu antropologiju, Hajdegerov egzistencijaližzam i tome slično: Meni lično taj pristup je prilično tuđ, ali priznajem njegov značaj kako u uticanju na čitalačku recepciju najvažnijih dela, tako, unutar literarne nauke, za otkrivanje i tumačenje složene problematike Interpretacije.

U KAKVOM SVE'TLU vidite tendencije vaše Kritike, književne istorije i esejistike u odnosu na zapadnu nauku o literaturi? Šta je kod vas avangardno u odnosu na estetske pozicije koje preovlađuju u tom delu svetla?

ZAPADNI 1 ISTOČNI — to su distinkcije prihvatljive za generale. Jedinstvo kulturnog konteksta izraslog iz analitičkih osnova je živa i za nas obaVezna stvarnost: Osećamo istinsko divljenje prema obimnoj i otkrjvalačkoj delatnosti savremenih semiotika u Moskvi i, Tartu, i pri analizi stihova nas inspirišu ideje Tinjanova, Toma-

skog, kao i savremene statističke škole Kolmogorovova. · :

Nameće se paralela između našeg strukturalizma i američke Nove kritike, 'ali analiza je tu ukazala na teoretsku prevagu praške škole u nizu odlučujućih pitanja; ja, naravno, sa zadovoljstvom priznajem da mi je čitanje konkretnih objašnjenja, recimo Bruksovih, značilo mnogo: Novoj kritici jc, po mom misljenju, smetala nedovoljna jezičko-naučna orijentacija, ispoljena u improvizatorskom karakteru mnogih radnih hipoteza. Naša literarna nauka je izvlačila, a i da: nas mora izvlačiti, pouke iz fenomenologijc, naročito iz Ingardenove ontologije književnog dela i njegOVOg značenja. i

Danas je najaktuelniji i nama bO srodstvu roditelja, i praroditelja najbliži — na žalost kod nas malo poznati — Trancuskj strukturalizam: Levi-Strosova analiza mita, semantička i sociološka istovremeno, ·prcpramatsko nastojanje Bartove semiotikc, radovi nekih kritičara o segmentaciji sižea i mjegovoj tipologiji klasičnog rada itd. U rešavanju konkretnih zadataka literarme stilistike, genotogije, vePsolopije i tome slično imamo dosta zajedničkog s Poliacima, s kojima nas vezuju i veoma Živi kontakti ı razmena shvatlanja·

Drugi naši Kritičari bi vam, nmaravno, odgovorili drukčije, govorili bi recimo o Ezrnstu Fišeru ili o Lukaću, ali

intervju intervju intervju int

bi vam morali sami reći šta ih to kod njih zanima. det U KOJOI MERI je razvoj liteature u Čehoslovačkoj uticao na kvalitativne promene književne kritike i u čemu se to manifestovalo? | PAD NAIVNOG POVERENJA u svemoćnost književne fikcije kakvu smo upoznali u normativnom „socijalističkom realizmu, omogućio je nova olkrića funkcije · strukture i značenja svih postupaka, ne samo onih koji direktno služe meposrednom odrazu stvarnosti. Aktuelizovanje čina izbora, preinačavanje opisnop motiva u me taforu, drama s pripovedanjem.i dijalogom, ulomljivost fabule, upotrebljavanje perifernih rečničkih forma cila: takve karakteristike savremenog

stvaranja (i niz sličnih) ·iznuđuju adekvatan razvoj sredstava kKnitičke

analize, ukoliko se ona uopšte želi postići- Mi se smejemo tradicionalnim kritičarima kad za prozu Jedne V. Linhartove, apstraktnu, fragmentarnu, nabijenu priviđenjima i prividnim ref-. lekcijama, upotrebljavaju mueted. psihološke i moralne klasifikacije radnje. Da i ne govorimo o stvarima, u kulturnoj politici: današnjim piscima nema što da kaže kritika sa zaostalom apelativnom funkcijom, koja je gurala autore jednog u jednu a. drugog u drugu oblast, temu, ili problem, i koja samu nameru da še pisac bavi društvenom kritjkom ili drugo neko prosvetiteljsko delovanje shvata kao dovršeno delo·

DA LI SE u tom dinamičnom azyoju osećaju takođe i formalističke tendencije koje bi ekstremnim megacijama socrealističkih dogmi zapadale u ne manje opasne dekadenine orbite i pravile lošu uslugu razvoju literature i kritike kod vas? · 55158 FORMULACIJA PITANJA je za mene odveć »državnička«. Ne osećam, na

ševskop: Jakobsona i našeg Mukafždv-:-Skeću, „nikakvu „sklonost... za..,tin.. da.

klasifikujem literarno-kritićčke tondem: cije- Mogu vam reći sa čim se slažem, a s čim ne, čije me nelogićnosti i unutrašnji sukobi opterećuju i sprečavaju više nego moji vlastiti. Ne slažemi se s pojavama samovolje, sa svim ud čemu zapažam YTavnodušnost prema kontroli ličnih stavova i kriterija i specifičnih naravi predmeta kojima se kritičar bavi. Ne shvatam lakomislenost vrednovanja koje se ne oslanja na poštenu analizu vrednovanog: Ne.prihvatljivo. mi je razbacivanje egzistencijalnim kategorijama, aprioriza)m postdogmatske ere koji posle mnogih stranputica. nalazi u Kafki, Hašeku ili kod Mahc »izraz« i kritiku otuđenja, i Još smatra da pri takvom prevođemjii drutšvenog ćčinioca nešto ZOVOTI, O umetničkoj individualnosti. Takođe me neprijatno iznenađuje moralistički ton kod nekih naših marksista i nemarksjsta, koji bi hteli da od literatue naprave mašinu za antidopmatski Yat i za širenje novih idcja i da je tako ponovo upregnu u tuđu službu. Čini mi se da je najtipičnija dekademcija danas nastojanje bivših oficijelnih veličina da po svaku cenu brane preživele. oficijelnc literarmo-naučnce teze: 1 kad bi postojao nekakav »čisti« {ormalizam, zabavljen opisom formi bez funkcionalnih i semantičkih interpretacija, ne bi mi, naravno, takođe bio drag, ali to se danas kod nas uglavnom ne pojavljuje. . Dragutin Vujanović

strane

Nastavak sa 2.

Zoha (iz 1870), ali je on

Branislava zastareo. Prve vesti o »Smrti Sm:iail-age Čengića« nalaze se u slovačkim novinama occmah po izlasku dela iz štampe. Tako »Orol tatranski« 1847. javlja da će Vuk štampati ćirilicom ovu krasnu pesmu »da bi tako bolje upoznao Srbe s tim delom hrvatskog duha«, a 1848. pisao je Ljudevit Štur

.u »Orlu tatranskom« o Mažuranićevu

spisu »Hrvati Mađarom«. U ovom znamenitom slovačkom listu izišlo je dosta zanimljivih vesti o Jugoslovenima i njihovim književnostima, Šlo još nije dovoljno ispitano.

Novi slovački prevod poliče od dr Ruda Brtanja, poznatog, slaviste iz Bratislavc, pisca knjige »Barokni slavizam« i drugih studija (o Salariku i njegovu boravku u Novom Sadu itd.). Brtanj je pre rata proveo jednu #Odinu kao postdiplomac na Beogradskom univerzitelu, tc |e toliko savladao naš jezik da jc mogao uči u tančine. Mažuranićeva jezika i stila u »Smrti Smail-age Čengića« i dati Dpesnički prevod u stihu i ritmu orig:nala. Svoj zadatak ispunio je preko Oočekivanja dobro i lepo. Na kraju knjige, koja izlazi kao izraz, poštovanja prema hrvatskom pesniku povodom jubileja njegova! rođenja, dao je kratak pogovor s podacima o ličnosti pe-

Momo Kapor,

ije Bogdan A. Popović. Te Miodrag Kolarić, Mirko | uce subote. Pojedini primerak 50 para (50 dinara). C · :ačko preduzeće »Knjijževne novine“.

„nasa

snikovoj i o vremenu u kojem je Živeo. Govoreći o odnosima lrvata i Mađara, o čemu je pisao Mažuranić, pisac kaže da je mađarski jezik bostao zvanični i naslavni jezik u školama 1830. godinc; međutim, mađarski jezik uveden je samo kao obavezan predmet u školama (1827), ali zvaničan i nastavni jezik nije nikada bio. Isto tako, Mažuranić nije ućio škole u Subotici, nego u Subotištu (Sombatelj) u Mađarskoj. Prevod R. Brtanja lep jc doprinos našoj zajedničkoj Kknjiževnoi saradnji. Na žalost, klasična dela slovačke poezije nisu kod nas prevođena; dobro bi došao i jedan izbor iz savrenicne slovačke poezije. Krešimir GEORGIJEVIĆ

SLUČAJ TADEUŠA BREZE

PONEKAD JE dodela nagrađa prilika da se govori i izvesnim piscima, U našem listu dosad nije bilo reči o Tadeušu Brezi, koji je nedavno dobio Državnu nagradu 1 stepena za celokupno književno stvaralaštvo u Poljskoj. . ; el. U 30. broju »Žića literackog« kritičar Zbjgnjev Kubikovski piše DOVOdom spomenute nagrade o Brezinom

· slučaju. Po njemu, Brezina izuzetnost

hničko-umetnička oprema Dragomir Dimitr Kovač, Đorđe Lebović, Borislav Pekić, Prcdrag Pr Godišnia pretplata 10'noyvih dimava ( Beograd. Francuska 7. Telefoni: 627.286 ( Tekući račum broj 608.1-208-1, štampa »Glase, Beograd Vlajkovićeva Šš.

se sastoji u vernosti određenoj oblasti interesovanja. Od svoje prve knjige »Adam Grivald« do »Ureda« i »Bromzane kapije« Breza je Više puta menjao stil svojih dela, odnos prema predmetu o kome piše, ali nikada sam predmet. A taj predmet ic lTunkcionisanje vladajućeg aparata;. funkcionisanje posmatrano, kroz sredinu ma koju se ono oslanja i, koja: ga čini onim što jeste. Jednom reči, kroz nedeljivost politike i vlasti od osoba koje čme i upražnjavaju tu politiku, jer politika nije samo »nadstvarna« realizacija ideja, oblast u kojoj je istorija odvojena od ljudi, · već nešto Što Je veoma povezano sa običnim, svakodnevnim stvarima ljudi. koji se njom bave i usmeravaju je, Kubikovski navodi da wu. prozi Breze ima dosta od poljskog međuratnog političkog roma na fipa Kadena-Bandrovskop. Tačno ic da Breza.me odbacuje tradicionalni politički roman, ali u njegovim romanjima nema onog mnajtipičnijeg za tu literaturu — a to su »Kadenovske intrige«. Tradicionalnoj . političkoj prozi je naibliži Brezin, debi »Adam Grlivald« (1936). Spominjemo ga jer sC još u toj prvoj knjižici jasno ocrftalo interesovanje pisca. Mada je u njol kao kod Kafke javni život hermetički zatvoren, iajanstven za ljude koji u niemu me učestvuju. Tek u romanu »Zidovi Jerihona« ta će pregrada biti uklonjena. Tome je svakako dosta doprineo rat i piščevo učešće u pokretu otpora. Jer ono Što je u »Adamu Grivaldu« izgledalo magično, van 1IStOrI: ic, pokazalo se da je njen organski deo. Breza uglavnom. posmatra građanski i aristokratski svet, svet Inteligencijc, svet koji u izvesnim momecn tima istorije vrši određemc vladajuće

:laj način on dopire do Onog

funkcije. U prvim Brezinim delima te funkcije su posmatrane spolja, kao tehnika funkcionisanja vladajućeg apavrata. Godine socrealizma i shematizma u Brezinom stvaralaštvu predstavljaju tapkanje u mestu zbog oselljijivosti područja koji mse bavi. Tek će 60-te godine biti nadovezivanje na prži ratni debi, mjegovo produženje. Dva najbolja Brezma dela. »Bronzana 'kapija« ı »Ured«, plod su Dpiščevog.bovavka u diplomatskoj službi u Rimu. Ona nisu kontinuacija u bukvalnom smislu, jer, u mjima pisac određenu sredinu posmatra iznutra. Ta sredina ie Vatikan. »Država, vlast, kaže Kubikovski, u čistom stanju, a koja ipak direktno učestvuje u društvenom i bo litičkom životu«. Međutim, iako stvari predstavlja iznutra, Breza glavni pažnju posvećuic činjenicama, ahnegdotama., beleženju sitnih događaja. Na suštinskog, do »potkožnihe procesa, načina na koje ideja »dejstvuje kroz ljude ı na ljude«. To je esejistička i digresivna proza, ali formalno istorodna. Njena »otvorena forma« doprinosi da O setimo ukus istorije, kolorit pojava. Zato je normalno što glavna 'pažnja nije posvećena jeziku, već opisu predmeta, preciznosti tog opisa. »Bronza nu: kapiju« s. pravom smatraju knjigom epohe, knjigom o epohi. »Ured« Je Yoman o pravdi „ili tačnije, o nemogućnosti njenog postizania. Kao poređenje nameće nam se Kafka. Bre za je dosta učio ed Kafke. Samo Što on, pokazujući mitski ured, Vatikan, za razliku od Kafke daie mu konkretne crte, smešta ga u određenu: sttuaciju i pokazuje da iza njega sto)

'sasvim konkretni ljudi. hi

B. R.

s Perea Eipro Oe ya er ce eea ru ae ara SeEaeae io va are | ijević. Redakcioni odbor: Božidar Božović, Zoran Gluščeotić, Dušan Puvačić, Dobroslav Smilianić. Radomir

'(1000 starih dinara), polugodišnia 5 novih dinara redakcija) i 626-020 (komercijalno ode-