Književne novine
Poezija Ćeha i Slovaka
Vladimir HOLAN
Smrt.
Prognao si je iz svoje unutrašnjosti još pre IMK: M1HOgOo | I zatvorio si taj kut i gledao da sve ape ina Znao si da nije u muzici, i zato 'si pevao i znao si da nije u tišini, i zato si ćulao, ' znao si da nije u samoći, i zato si bio sam Ipak nevolja! šta se to danas zbilo ie kad si užasnut kao onaj, ko iznenada u noći tračak svetlosti pod vratima Šš dada cs aš u obližnju salu Stav u kojoj već davno niko ne živi! Prevela: B. Rajčić
František HRUBIN Gradu na bregovima
Mladi mesec okameni tvoje vreme, koraci davni zvone kroz četvrti neme senku mjihovu lomi meseca prst plah tama gleda na njih kroz prozore slepe, ustoličeh je svuda po predgrađima strah u podrumima krivci kaju se i strepe.
Posle odliva noći u peni đubreta spiš, svetlost glača svoje čipke pocepahe, a iz utrobe. ti očaj strujati stahe. a Kad na zidove, njene ispucane, kad ma njih bakao legne, iz dubina zacviliš,
jutro krikom objavi grehe sakrivae.
Drhte sehke kuća, davno srušene streje, drveće spaljeno se ređa u aleje
da fvoje strepnje potovo začuje glas, da useli u sebe naše vPeme na čas,
ali se s reke samo pesma o nadi smeje ·glasom. koji je dugo kolebao nas.
Još će zastati sunce na starim dvofroviMia,
moj grad na visu, još sunca za te ima, izmeriće tvoju bedu a kaldrma stara
pod usijanim ti bičem opet će potrčati stoput se prelomiti na kupolama zlatnim
u kristal slave što se mi u čem he rastvara,
Prevele: D. Maksimović i J. Ribnikar
ere re rome areryi a 1 A AaĆar OTET Ta TK OIU Uh aaa KOITO S ere ara ne are —O
KAD SB POJAVIO u češkoj literaturi izgleđalo je, kako je napisao jedan kritičar, kao da je »pao 8 neba«, jer u to vreme češka literatura kao da »hije ni zaslužila« da ima takvog jedno pisca. A on je pre toga izmenjao bezbroj profesija, . Pre rata je studirao pravo, za vreme prve okupacije ČSR radio na železnici, posle rata stekao titulu doktora prava, ali naštavio da se bavi razaim drugim poslovima — bio trgovački putnik, akviziter osiguravajućeg društva, nekoliko godina radnik u Železari, a kad je na tom poslu povređen, rađio kao paker u stovarištu stare hartije i najzad kao irUstatišta, i raspoređivač kulisa u pozorištu S. K. ' Nojmana. ..
Svoj pravi prilaz literaturi Hrabal viđi u početku rada na knjizi pripovedaka »Biseri na dnu, kad mu je bilo već 48 godina. Sledile su knjige »Pabilele« (naslov mneprevodiv, nešto kao »dangube«), »Tečaj jgranja za starije i naprednijšž«, »Strogo kontrolisani vozovi«, »Ekspres-restoran 'Svet'«, »Prodajni oglas za kuću u kojoj više neću da Žživim«.. .
Hrabalovi junaci su iz iste one sredine koju su iako voleli Neruda, Čapek i Hašek, autor slavnog »Švejka«. I baš ta slika autentičnog češkog malog sveta, punog divne pomerenosti i smešnog apsurda u svojoj svakidašnjosti đonela je Hvabalu nezapamćen uspeh u zemlji i u celoj Evropi.
Do nas je stigao samo veoma slavan film rađen prema Hrabalovoj noveli — »Strogo kontrolisani vozovi«. Film je prikazala televizija, te je tako Hrabalov veličanstveni humor stigao do najšireg primaoca. To su Hrabal i Mencel zajedno, ali ipak — hvala malom ckranu. Dočekaćemo mi i Hrabalo-
ve knjige! . ć
GOSPODINE HRABALE, verujte mi, otkad sam pročitao Vaše knjige nemam više mira, stalno me muči i proganja 'neizreciva lepota, suptilnost, duhovitost, bol, mudrost, do sto đavola. ·
situacije da bi olak-
seksualizmu. Otkad stalno mi se
Ta svinja bira takve šala svome perverznom : sam to pročitao, nemam mira, mota po glavi i plaši me, < napraviti kod mladih u sazrevanju.
Mislila sam da ste Vi jedan od profesora susedne građevinske škole. Trudila sam se samo da pogodim koji predmet predajete. Ono što je kod Vas najljupkije i najlepše — to su te Vaše oči, plave kao nezaboravak, a boja im nije izbledela sa godinama. Znate, zaplavio ih je jedan malen cvetak što raste u kamenju, a na plavim laticama ima bele žilice.
Ti ogavna Pprostačino, ti matori kešo sa đačkim sklonostima, ti sladostrasna sVimJO, tebi je mesto u zatvoru, policija koja brani moral morala bi tobom da se pozabavi, treba te ili strpati iza rešetaka ili nalemati.
intervju s Vama, sve Vaše knjige, fotografiju iz novina s nevero: vatnom mrežom bora na čelu, po kojima bi trebalo da prolaze svi »strogo kontrolisani VOzovi« sve do zemlje Pepina, zemlje apsolutne
razumljivosti.
Izgledate kao čestit otac porodice koji iz dosađe čačka nos, a mene svi đavoli raspinju što Vi: treba da ste reprezentant brnenskih zemljaka. Zato pravo u oči, bez uvijanja, pl šem: kako Vas nije stid, matora, nezasitna pl
janđuro!
Imam pred sobom
Moja duša se odista napila kristalne izvor ske vođe. Oduševljavao sam se dok sam čitao. Već odavno nisam imao takve vedrine u srcu. Jer, vidite, čovek je u osnovi dobar, a takvo
KNJIŽEVNE NOVINE
a koliko će to štete
František HALAS
· Mud rost
Istihe su te
stare ko viho što je točio Noje popijene
gde haći hove koje
Gordijski čvor bora udarcem preseci potom bez razgovora grohotom
Kako Zašto
Žaba na izvoru
Ubij bez žaljenja
baci u goru
Ne umri smrću
umri životom
i rak se umirući stidi nauživaj se i umri potom
Evropa je bremehita mašto u kutak je vini iz usta joj padaju ruže i karabini Prevele: D. Maksimović i J, Ribnikar.
Pavel BUNČAK Ne dremaj žeži sunce
To nije kišica ni jutro
Čime sam uplašio golubove
To je moja rana razgranata
Iz koje hlebovi ispadaju
Iz koje izleću čebovi
Rana je zaklopac saksafona
Zbog toga su te staklene suze
Sva stakla svi prozori
Ta najveća boca
Puna neba
Opojthoga heba
Crvehi mravi kopaju kroz meki kanal Spavam kad hoću
Kako bih odlazio sa psom u šetnju Moglo je biti opet vino
Ovoga puta vino poniženja
Zatim kao što se ljudi svađaju Raspevale se ptice
I bila je hoć Prevela: B. Rajčić
Jan SKACEL
Sta je ostalo odanđela|
Raho,
dok je još sve drveće povezana
a stvari netaknute, M az između dve topole diže se ahđeo, da se u letu ispava.
U pukotinama sha peva.
Onog ko prvi izađe na ulicu, rani ta pesma, Šo. Nj vi
možda nešto sluti, Prke 3 ali ne vidi. . JNNN|
Zeleho je | i to je sve što ostade od atđela.
||
Vilem ZAVADA Bura Nebo,
zlatho i plavo prevučeno crnim i vatrenim.
Lubav moja, svetla, žarka, sa kosom kruhom oghjehtof,
Mi u zagrljajima tvojim gorio samo se he vidi pepeo i dim. Prevela: B. Rajčić
PRBIĆZAA KINI JJIZIE VW NIH NOWIN ZA
BIROA ADULUII
_ koju su napisali čitaoci
delce kao Vaši »Pabitele« budi treptaj upravo u onim najtananijim strunama iz kojih je izatkan najsavršeniji muzički instrument — ljud-
·ska duša.
Gospodine Hrabale, prvi put u životu pišein autoru. Juče pošto sam pročitala knjigu »Tata, ti si luđ« mislila sam da napišem Sarojanu, ali gde ga tražiti. Vi ste bliže...
Da li znate na koji način se postaje pisac? Ako ne znate, poslušajte savet gospodina Hrabala: »... otputovao sam u Jugoslaviju, ma more, ah, kakva je tamo bila bura, pravo ludilo prirode, koje kad se čoveku uvuče u šlic,
- Čovek postaje pisac«.
A sem toga ako je reč o Vašoj metodi kompozicije, nisam mogao da se nadivim s kakvom Se bezbrižnošću krećete po tankom led:. Bravo, što da ne, još jednom bravo! A izraz Vaše fizionomije „odmah mi : otkrio da se ona u potpunosti slaže s Vašom metodom
kompozicije,
Ti imaš na savesti što se omladina od 13 do 15 godina kurva u stanovima svojih roditelja koji su za to vreme na poslu. Kakvu ćeš odgovornost podneti za to?
Kod nas u Školi na časovima češkog ili na
odmorima često raspravljamo o Vašim knjigama. Kad god čujemo reč ili izraz koji nas podsećaju na neku zgodu iz Vaših knjiga, odmah se svi valjamo od smeha.
'Neko je oko njega stvorio oreol i sad se govori već isključivo kako je to sjajan pisac itd. A to je hulja, pokvarenjak, možda pederčina ili impotent. Jer sve te njegove tzv. narodne izreke mogle bi poslužiti da ga čovek preda
sudu, ali u stvari je to, kao prvo, objekt za .
neurološka ispitivanja, a kao drugo, za običajnu policiju. n
Neću da pravim poređenja, ali Vi ste odista iz rođa VančurA4, iz roda Ladišlava Klime, iz roda Jaroslava Hašeka, iz roda Kubina. Tmate sjajan rečnik, pun poezije, nikakvih tamo otužnosti ili preslađivanja, sve krvavo i požudno. I još jedno: Bili ste navodno trgovački putnik. Ja sam takođe nekad putovao proda jući češljeve, žilete, kamenje za upaljače, ben' galsku vatru, lepak za muhe i ostalu galante riju. |
Ti svinjo odvratna, koju svi đanas kuju u zvezde, kada ćeš prestati da truješ duše ljud. ske svojim perverznostima? Koliko li si pro lokao sa svojim »kritiččarima« i recenzentima po raznim borđelima da te toliko hvale?
Kao što Vam je sigurno poznato, na đan 28. marta pada svake godine sem »Dana profesora« takođe i Vaš rođendan, Bio bih neizmerno srećan kad biste mi napisali da li biste pristali da u maju dođete u našu školu da održite književni susret, imamo ovde mnoštvo
Bohumil HRABAL
divnih devojaka i sve vas obožavaju, isto kao i mlađa nastavnica češkog.
»Dosta Hrabala!« — to je parola svih čestitih ljudi. Ne uobražavaj samo da će fi slava narasti do neba. Ti govnaru, njuško svinjska. Neka te đavo nosi!
Baš sad mi se milioni udica zariše u kičmenu moždinu. Zakačiše za srž i vuku je kao ribar udicu. Kakav pakleni bol! Ali kada mi neko mahne rukom kao Vi, i pored tog bola osećam se lakše pri pomisli da neko sa mnom saoseća. I zbog tog saosećanja prema nepoznatim ljudima, mora sve u životu da Vam polazi za rukom.
NASLOVNE STRANE HRABALOVE KNJIGE
ILUSTRACIJA SA
Žalim što nemam vremena, kako bih uveče mogao sa uživanjem da ti napljujem u tvoju poganu njušku, ti depravatore omladine.
Gospodine Hrabale, vratili ste mi danas tom svojom knjižicom raspoloženje u čije sam po stojanje već davno bio prestao da verujem, probudili ste me iz moje pospane, tupe rezig. nacije, ulili ste u mene kaplju nekakve očišća. vajuće tinkture, nekog eliksira. ·
Bio sam nekoliko puta u SPL, to znači u ludoj kući, zaista sam tamo bio, ali ne kao pacišent, nego kao stomatolog. Jednom je je
dan pacijent u zaboravnosti ostavio u čeka-
onici svoju svesku s beleškama, a pošto nismo znali kome ta sveska pripada, zadržao sam je. Sada pak, pošto sam pročitao »Tečaj igranja« veoma žalim što taj književni proizvod nisam predao nekom izdavačkom preduzeću. Kakav je neizmeran gubitak pretrpela češka, a možda
Jaroslav SAJFERT
“Stari časovnik
Prolaznosti svetska, daj mi udeo, ·. makar i hepravedah. Jadah ko ne dođe ha svet beo, srećah ko je gladan i žedan. Vazduh je tako sladak, pun sjaja, neću da zagorčam hi gutljaja, ma sve bilo samo dim suri. Jadan ko he dođe ma svet beo sFećah kom krv iz rane juri.
Ako je smrt preko praga prešla, mrak ništavila pred nas stane. Besplatno Haron neće da vesla, plati dukatom svoje rane.
Još mi nije prevoz ponudio, sate, daj ritam mojoj pesmi neka se čuje zbivahja jeka. Besplatno Haroh meće da vesla, čun kraj obale još čeka. Ispucane su grančice ptičje
i cvate belo kao peha.
Odakle takva lepota niče, možda bi u reči skrivena.
Ko iz alkohola kad se vine plamičak koji hema težine
i iščezava ma prstima.
Otkle takva lepota niče krhka, da strah te obuzima. Samo zvoni, tuži, smrti, tako zbog prolazne sekunde.
Teče već prolećno vino lako, pada u zdele nevidljive.
Kud da dene vreme što dohvati, sve što odnese, opet nam vrati, ni iz čega novi oblik stvori, Teče već prolećno viho lako
po kršu, pustinji, po gori,
Vreme što ruši mostove, duge
tiho ko perje noćnih sova
ima ključ od radosti, tuge, osmeha devojke, plača udova.
U korpici voće dama leži
i rumehi se dah sveži,
prija vremenu dan načeti.
vreme ima ključ od radosti, tuge i ofvara nam. oboje.
Prevele: D. Maksimović i } Ribnikar
i svetska literatura što sam tu svesku bacio u koš...
Ima mnogo vrsta humora čije oštro oružje seže u dubinu ljudske duše. Svaka na drugi način. Oružje g. Hrabala zvuči kao srebro, a iz rane koje ono zada, ističe balsam.
Železničari bi trebalo da te tuže ili da te kanmfenuju, jer po tebi, ti bedna stoko, železnički radnici nisu radili ništa drugo, neBo Su samo besneli na kanabetu gospodina šefa stanice. Ja veoma cenim Vaše ideje, misli, dubinu i srdačnost, i pripoveđački talenat, sve.to čini da Vaše knjige fasciniraju, kao kad čoveka neko pomiluje.
Dođe mi da pobesnim kad u kafani ili u tramvaju čujem: »A šta veliš o Ferlingetiju?« »Aha, sjajan«. To aha, sjajan, najviše me razZjaruje. Pišem Vam zato što Vi uopšte niste aha sjajni. Vi ste čista provokacija. Ne dajete čoveku da spava, namećete se, mora čovek stalno da vas čita, a to odnosi nešto vremena.
Kako na to da gledamo mi, vaspitači, a uz to još očevi dece koja rastu, koja su baš u onim najtežim godinama, u razdoblju sazrevanja? Kako ja, na primer, da objasnim svom šesnaestogodišnjem sinu šta je »kokica«?
Postanite bokser, rvač, ciljajte tačno u moju bradu, u pleksus solaris, a Ja Vam u zame: nu obećavam da ću trenirati, hteo bih s Vama da izdržim na ringu sve do kraja, na tehnički nokaut ne računajte, kod devet ću se
uvek dići i boriću se dalje, moj Pprotivniče, moj dragi protivniče,
Po mišljenju nekih recenzija i kritika ta svinja Hrabal je nastavljač Jana Neruđe i ostalih naših klasika!!! Strahota!! On nije dostojan čak ni da stane pored Nerude. Hašek u svom čitavom »Švejku« na nekoliko stotina strana nije smestio toliko gadosti koliko ovaj patološki seksualni tip.
Ako mi, Česi, imamo neku naročito simpatičnu osobinu koja čini da smo izuzetni, stoprocentno i neponovljivo češki, „gospodine Hrabale, onda je baš to osobina junaka Vaših »Pabitela«, ona umetnost da se čovek na najljudskiji način pričanjem obaspe namrtvo, umetnost uplitanja sebe i drugih u predivo jzuzetnih, lepih reči i događaja.
P.S. Drevni Inđusi su u svojim »Mudrostima« izrekli dobru misao: »Tat twan asil« Što znači: »Ti si til Prema tome ovaj port ret je ne samo moj portret, nego i slika svakog od mojih čitalaca, svakog čoveka uopšte. Lao-Ce je u knjizi »Tao-Teh-King« 500 pre Hristova rođenja napisao: »Znati svoje belo i podržavati svoje crno — takav je uzor neba. Poznavati svoju slavu i podržavati svoju sramotu — takav je čovek nebeska dolina«, Jedan
wersijski kralj koga je dvorski pesnik u svom |
stihovanom peanu upoređivao sa suncem — taj persijski kralj dakle, saslušavši ovu poemu, reče: »Moj lasanoforos to poriče«. A »lasanoforos« na persijskom znači: nokšir. Tako su, dakle, drevni ljudi dobro znali da je čovekov portret dijalektički složen iz paskvila uperenih protiv njega i njegove slave. Mi u XX veku idemo ka tome, da bismo u sebi videli samo
slavu, a u đrugih samo sramotu. I to je po.
četak zbirke. Ova konfrontacija ne želi da bude ništa drugo, sem pohvala mudrosti drevnih i kritika gluposti savremenika, ukoliko ne buđu isto tako mudri i ne počnu se vraćati dijalektičkom portretu čoveka, kao kriterijumu
svih pojava. i Preveo Petar VUJIČIĆ
lH