Narod / Mirko Perković

7

danas imamo bogatu wmjefnu književnost, a u njoj su se istakli najviše oni, koji su najbolje poznavali narodni jezik i narodnu književnost. Dosta je da spomenem Ivana Mažuranića i Petra Petrovića-Njegoša. Njegošev »Gorski Vijenac« i Mažuranićeva »Smrt Smail-age Сепајса« ауа su remekdjela umjetničke, pjesničke vrijednosti, lu kojima je spleteno kao u biserni vijenac ljepota i uzvišenost našega jezika i marodne pjesme. Petrović je Srbin, a Mažuranić Hrvat, a u obojici nema mnapose ni srpstva ni hrvatstva, mego je jedinstvo i našeg jezika i narodne duše. Tako u svim našim velikim i frajnim fvorevinama duševnim, što ih izrekosmo jezikom, očituje se samo jedno: jedna duša, kojoj nadjenuše dva imena. To bi bio prvi plod proučavanja našeg jezika i knjige narodne. Drugi je plod bio od zamašitije vrijednosti. Kad su naši slavni ljudi uvidjeli, da smo po jeziku i knjizi narodnoj jedno, stadoše da rade, da dođemo do ujedinjenja, do svoje države. Dugu i krvavu povijest borba srpskih i hrvatskih najplemenitijih ljudi, da dođemo do našeg ujedinjenja, nije