Narodno blagostanje — dodatak

86

Камате државних хартија од

вредности 14 16 | 8 Камате других хартија од

вредности 13,5 — == Наплаћена отписана потраживања = 28 Пренос добитка 27 6 87 Збир прихода или расхода 5.508 3.629 4.865

Даљи доказ за то имамо у повећању бруто добитка са 3,57 мил. у 1984 г. на 4,68. У 1984 г. пао је бруто добитак на најнижи ниво. Његов пораст у 1985 г. условљен је, са једне стране, порастом куповне моћи сељака, а са друге

увођењем нових грана производње, генератора и мотора

за дрвени плин и пећи.

Трошкови су релативно пали за 400 хиљ. дин, на 3,5 мил. у 1985 г., што показује да се они још налазе у фази дегресије, т. ј. на комаду у мањој мери расту него што би одговарало апсолутном повећању производње. Висина амортизација инвентара упоредно иде са вредношћу уре Баја фабрике. Билансирана вредност уређаја фабрике порасла је са 3,1 мил. дин. у 1988 r. Ha 3,3 мил. у 194 и 3,6 мил. у 1985, а годишња амортизација расте у истом времену са 380 хиљ. на 422 хиљ. и 454 хиљ. и износи 12% вредности уређаја фабрике. Осјечка љеваоница имала је још из прошле године добитак од 87 хиљ. који је тада пренела на рачун нове године. У 1985 г. постигнути добитак износи 166 хиљ. дин. дакле скоро дупло него у претходној години. Од укупног расположивог добитка, 252,8 хиљ. дин, Осјечка љеваоница и творница стројева плаћа 4% дивиденде што укупно чини 200 хиљ. дин., а у име тантијеме управном и надзорном одбору 21,5 хиљ. дин.; са 3 хиљ. или 5% дотира резервни фонд, а 22,9 хиљ. преноси на нови рачун. Акционари могу бити потпуно задовољни са постигнутим финансијским успехом. Што се самог друштва тиче, оно је поред дивиденде успело да одједном отпише близу 600 хиљ. не дирајући у висину редовног от: писа, а осим тога преноси још на нови рачун 22 хиљ. дин И према томе предузеће из прошле пословне године из: лази одлично фундирано и способно за даљу пословну експанзију.

У управном одбору Осјечке љеваонице и творнице стројева налазе се г. г.: Антун пл. Михаловић, претседник, Јосип Шмит, д-р Никола Костренчић, Јулијо Соргер, Ан: тонин Тилле, Јосип Кабелач, инж. Едгар Монтина и инж. Вјекослав Пилпел, генерални директор.

У надзорном одбору су г. г.: Јулијо Пфајфер, Чедомил М. Плавшић, Рикард Пискачек и Анте Шкарда.

RUDNICI UGLJA U ALEKSINCU B. D., ALEKSINAC

Ako se jednom bude pisala privredna istorija predratne Srbije, Rudnici uglia u Aleksincu B. D. uzeće u njoi jedno od najvažnijih poglavlja. Privredni razvitak zemlje usko ie vezan za razvitak ovog preduzeća, koje je osnovano u Belgiji 1903 godine.

Rudarska koncesija na osnovu koje je osnovano akcionarsko društvo izdata ie na 1210 ha zemljišta kod Aleksinca pod imenom Kraljevac i Novi Kraljevac. Ugljienokop je podelien u tri revira: Sv. Đorđe, Sv. Aleksandar i Sv. Petar за po dva moderno uređena okna (izvozno i zračno), pomoću kojih se vrši eksploatacija. Kapacitet proizvodnje je 90 vagona dnevno.

Za vreme rata društvo je pretrpelo velike štete; nemačke okupacione vlasti eksploatisale su rudnike i na graDež izvadile oko 260 hiliada tona uglia i prilikom odvlačenja u jesen 1918 godine poništile su sav industrijski uređaj. Šteta je procenjena od nadležnih sudova na 15,73 miliona dinara. Kako država nije štetu nadoRnadila, društvo ju je amortizovalo iz sopstvenih sretstava.

Posle rata Rudnici uglja u Aleksincu B. D. izvršili su i pored pretrpljene štete, koja im nije nadoknađena, velike in-

vesticije. Rudnik je morao da obnovi sve svoje instalacije, koje su od neprijatelia pri otstupanjiu potpuno uništene. Ovo povećanje je izvršeno u većem obimu, jer usled izvađenog uglja od strane neprijatelia, eksploatacija је sišla na znatno veću dubinu. Rudnik danas ima: 1) sopstvenu termo električnu centralu od 3200 KVA instaliranih i 1700 KVA u· montaži; 2) tri moderno uređena izvozna okna sa električnim dizalicama, koje su predviđene za do 600 m dubine; 3) veliku radionicu sa livnicom; 4) vazdušnu železnicu od 5200 m dužine 5) sopstvenu utovarnu stanicu u Adrovcu na glavnoi -pruzi Beograd—Niš, gde je instalirano moderno pralište za oplemenjavanjie uzglia pomoću ргапја najsavršenijim Rhćoaparatima kapaciteta 90 tona/čas; 6) svoje radničke kolonije na Sv. Đorđu, Sv. Aleksandru i Sv. Petru.

Sve su ove jnstalacije najmodernijeg iipa savremene tehnike, dok su kolonije sa radničkim stanovima potpuno higijenske i okružene lepim parkovima.

Investicije su tek omogućile snažno povećanje proizvodnje. Iz sledeće tablice vidimo da neto proizvodnja od 1920/21 g. stalno raste; posle 1930/31 usled krize pada; a Zatim opet raste i и 1934/85 godini se уес približuie maksimumu iz 1928 godine.

Godina Neto proizvodnja Sopstvena potrošnia Prodaja ш «о а ја m a 1920/21 33.728 == 33.700 1921/22 66.571 —— 66.500 1922/23 70.147 —— 70.000 1923/24 65.041 —— 65.000 1924/25 78.395 —— 78.300 1925/26 89.817 —— 89.000 1926/27 97.689 5.811 91.400 1927/28 114.253 5.980 107.868 1928/29 114.784 6.160 108.064 1929/30 98.656 7.202 91.304 1930/31 98.782 10.138 88.785 1981/32 80.584. 12.494 66.601 1932/33 82.075 10.579 73.142 1933/34 98.303 11.760 87.711 1934/35 112.437 12.578 96.907

Bruto proizvodnia porasla je sa 130 hiljada tona u 1933/34 g; na 149.8 biljada u 19834/85 god., od čega se prilikom pranja i sortiranja izgubilo u pretprošloi godini 31,7 hiljada tona ili 24,4%, a u prošloi godini 37,4 hiljade odnosno 25%. Neto proizvodnja koja je u 1933/834 godini prema prethodnoi porasla za 20%, u 1934/35 porasla je za daljih 14%, ali ako uporedimo apsolutne brojeve, porast je isti kao i u prethodnoj godini. Sopstvena potrošnia uglja, iako је apsolutno porasla sa 11,7 hiliada tona u 1983/34' g. na 12,5 hiljada tona u 1934/35 g., relativno je, prema neto proizvodnji, neznatno opala, sa 12% na 11%. Analogno će biti i kretanje ostalih troškova t. j. oni sporije rastu nego proizvodnja. U 1932/33 i 1933/34 budžetskoj godini društvo je isporučilo državnim železnicama 19.000 tona odnosno 22,4 hiljade tona uglja, što čini jedva jednu četvrtinu neto proizvodnje. Tri četvrtine proizvodnje prodaju se industrijskim preduzećima i privatnicima, što pokazuje, da je prodajna organizacija preduzeća odlična. Ova srazmera od 1/4 ukupne prodaje za državne železnice i 3/4 za potrošnju privatne industrije ne postoji kod nijednog drugog ugljenokopa u zemlji. Razumljivo je da je plasiranje 3/4 ukupne prodaje na tržištu uglja kod privatne industrije mnogo teže no kod državnih železnica. Očigledno ie, dakle, da је ugali odličnog kvaliteta, što pokazuje i stalan porast prodaje. Kod ovakvog stanja stvari, nerazumljivo je, zašto državne železnice iz ovog rudnika uzimaju tako malu količinu, kad već od sviju ostalih rudnika uzimaju znatno veće procente, s obzirom na ukupnu proizvodnju rudnika. Oyo je još čudnovatiie kad se zna da je ugalj vrlo dobar za sve vozove sam ı u mešavini |

&