Narodno blagostanje

Страна 806.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ | _

Бр, 51

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

Središnji savez hrvatskih 5еljačkih zadruga je najveća hrvatska zadružna organizacija. U njemu je učlanjeno „preko j 400 zadruga sa 57.000 zadrugara. Uloga ima oko 150 mil. dinara, 127 mil. kod pojedinih zadruga ,a 23 mil. kod Uprave Saveza. Osnovan je početkom ovog stoleća i do 1902 god. je u njemu bila začlanjena 51 zadruga. Njih je u početku finansirala Prva hrvatska štedionica, a 1902 god. je osnovana Hrvatska poljodelska banka i od tada su zadruge bile pod njenim okriijem sve do 1919 godine kada su počele samostalno raditi.

Poteškoće hrvatskog zadrugarstva postojale su od početka njegovog osnivanja, jer su zadruge davale veliku pomoć srpsko-hrvatskoj koaliciji u borbi protiv madžarona. Ovi su počeli osnivati hrvatske vjeresijske udruge, te je zadružni pokret u Hrvatskoj dobivao i političko obeležje. ! posle rata politička frvenja i nastojania za pojačanje političkog uticaja u Savezu nanosila su veike poteškoće hrva:skom zadrugarstvu.

Godine. 1929 Savez hrvatskih seljačkih zadruga je bio u velikim iinansiskim teškoćama. Tada mu je pomogla vlada sa 5. mil. dinara za pokriće gubitaka. Međutim ti gubici su bili mnogo veći i to zbog ·frcgovanja robom. Da bi ih Savez pokrio počeo se baviti parcelacijom grofovske zemlje. Ali je izašao Zakon o likvidaciji agrarne relorme, i pokvario kalkulaciju. Saveza. Njegovi gubici su se znatno povećali. Najviše je izgubio na parcelaciji imanja grofa Jankovića, preko 10 mil. din. Nije dugo održavao glavnu skupštinu od strana da bi objavljivanjem bilansa uprava morala zatražiti stečaj. Zbog toga je savez krio pravo stanje od zadruga, ponovno tražio pOomoć od države i očekivao zakonska olakšahnja od najavljenih uredaba. Pokret za otkrivanje pravog stanja Saveza počeo je odozdo, od zadruga, jer nije isplatio zadrugarima pšenicu, koju su oni preko njega prodali Ministarstvu vojnom. Savez je novac za prodanu pšenicu primio još pre dve godme i zadrugarima ostao dužan za nju još oko 1 mil. dinara. Kad su zadruge zato doznale, počele su redom sazivati skupštine i otvoreno postavljati pitanje sanacije Saveza. Tim je Uprava saveza bila prisiljena ,da sazove vanrednu skupštinu zadrugara Za 12 OV. M. |

Na vanrednoj skupštini je raspravljano ,ko |e kriv za gubitke Saveza ,koliki su ti gubici i kako se Savez može sanirati. Sadašnja Uprava saveza je bacila glavnu krivicu na bivšeg direktora Saveza g. Galjera, a s. Galjer na teške opšte privredne prilike. Zaključeno je da se obrazuje anketna komisila sa zadatkom da ispita celokupni dosadašnji rad u Središnom savežu. Za gubitak je izneo sekretar Saveza го. Jage'ić da su 16.046.412 dinara. Izaslanik Banske uprave inspektor g. Kučić |e izjavio, da su činovnici Banske uprave pregledali stanje Saveza i utvrdili da gubitak iznosi 23,688.000 din. Za sanaciju Saveza je zaključeno, da jedan deo žrtava zadrugari prime na sebe, a

Rezultat rada Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih

ostalo da traže od banovine i države. Izabrana je nova Uprava,

koja ove zaključke ima da sprovede u delo.

Razumljivo je, što se sanacijom želi izbeći stečaj, jer bi on zadruge sasvim upropastio. I ako je princip zadrugarstva samopomoć mi nismo protiv davanja državne pomoći za sanaciju, jer se u sadašnjim prilikama ta pomoć daje mnogim pri-

vrednim institucijama. Pitanje je samo kolika će ta pomoć biti.

i da li će se na teret države svaljivati i oni gubici za koje se može utvrditi da su postali krivicom funkcionera Saveza i za koje neko mora poneti krivičnu i građansku odgovornost. Koli-

_ ko vidimo iz pisanja dnevne štampe fa odgovornost postoji. Zar”

da za izgubljene tolike milione niko ne bude kriv. Isto tako

je teško verovati ;da zadruge nisu znale za te nedozvoljene radnje Saveza. One su imale statutarnu mogućnost, da sazovu vanfednu skupštinu, spreče takav rad i uklone Upravu, koja upropašćuje njihovu imaovinu i ugled zadrugarstva. Da bi se mogla konstatovati orgovornost onih, koji su krivi za takovo stanje i koji su dužni da ponesu i materijalnu odgovornost, najmerodavniji je forum sud. A sama sanacija saveza koju u interesu tih 57.000 zadrugara, treba pomoći, ne znači, da navedene nedozvoljene radnje Saveza, ideju zadrugarstva definitivno ne kompromituju.

Već smo nekoliko puta naglasili da Zakon o oživljavanju industrije u Americi, „Nira” nije povoljno primljen od prestavnika američke industrije. Povećanje nadnica, skraćenje radnog vremena, kontrola cena i proizvodnje i priznavanje radničkih sindikata nisu nikako pogodni industriji. Istina, industrijalci nisu mogli sprečiti sprovođenje Statuta o Organizaciji industrije, ali su postigli to da državna intervencija u industriji nije u onolikoj meri jaka, kako se to na početku želelo. Glavni cilj „Nire” je trebao biti plansko uređenje industrije preko državne kontrole cena i proizvodnje. Do sada je Statutima uređeno samo pitanje nadnica i drugih socijalno političkih mera — kako fo pokazuje „Statut o industriji uglja” koji na drugom mestu u današnjem broju donosimo. Ipak izgleda, da sada i industrijalci postepeno uviđaju, da je izlaz iz krize nemoguć bez planskog uređenja proizvodnje i cena.

Napad Forda, kao pristalice liberalnog kapitalizma па „Niru” nije našao mnogo odjeka kod ostalih industrijalaca i njihov najveći deo priznaje da je glavni smisao „Nire” ispravan. Samo oni žele da plansko uređenje proizvodnje ne sprovodi država već jndustrijalci. Zato je karakterističan plan о. Gerard-a Swope-a, direktora General Electric o reorganizaciji „Nire”, koji je na sebe svratio veliku pažnju u Americi.

Po Nira zakonu može se — kaže Swop — izgraditi bolja privreda i postići ravnoteža između proizvodnje i potrošnje, ali se mora sačuvati princip samouprave indusirije. Radi toga su potrebne sledeće mere: Pojedine industriske grane treba da same izaberu industriske odbore, koji će provoditi Nira-zakone. Tim odborima mogu pripadati jedan ili više prestavnika vlade. Radništvo u njima ne može biti zastupljeno, ali sami ti odbori moraju čuvati interese radnika. i potrošača. Bilo bi zgodno da se ovi odbori organizuju u industriskim i trgovačkim komorama. Osim toga se mora osnovati jedan centralni statistički ured, koji će sakupljati i sređivati sav statistički materijal koji dobija od ovih industriskih odbora. I na kraju treba organizovati i jedan poseban odbor za standardizaciju, koji bi stajao pod nadzorom industriskih i trgovačkih komora.

Veliki njujorški ekonomski list „The Comercial a Financial Chronicle” kaže o tom predlogu da bi njegovo ostvarenje značilo da nekoliko industrijalaca može odlučivati o planskoj Organizaciji američke privrede. Iskustvo iz dosadanjeg rada industriskih i trecovačkih komora dokazuje, da takav način organizacije brzo dolazi pod potpuni uticaj i kontrolu nekoliko agresivnih ljudi. Ova sirana Swope-ovog predloga: je brzo uočena od strane radnika. Pretsednik američkih radničkih sindikata William Greem iznosi, da ovaj plan daje industrijaicima monopolistički položaj, jer će industrija imati mogućnost da sama, bez mešanja vlade, reguliše pitanje proizvodnje i cena. Zakoni protiv trestova će imati samo formalnu vrednost, te će se radništvo najodlučnije boriti protuv ovoga plana. Direktor „Nire”, general Johnson je

Borba oko rukovodstva planske privrede u Americi

isto tako protiv SWwope-ovog plana, doduše, on je plan hvalio,

не ПР ан