Naša stvarnost

80

Tako je N. Martinoski pokušao da umjetnošću riješi — svoju krizu. Sada se tu umiješala i vlast. „Na lice mjesta izišla je jedna sanitetska komisija koja je našla da kompozicije pogadjaju javni moral” (Politika) u javnom lokalu!

Nadamo se da je sada i N. Martinoskom jasno, da mmmjetnost ne može, eto, biti nezavisnom. Pitanje je samo u tome: da li je umjetnostumjetnost koja služi napretku i dostojanstvu čovjeka, ili je umjetnostumjetnost pretstavljena ovim simbolom slikama ukrašene kafane „Okean”, umjetnost koja više ne ide ni pred lIsidorinim Brodom, ni za brodom, nego se prodaje zajedno sa brodom! Dječji pjesnik ı djeca. — Vojislav IHć-Mladji pisao je svakakve pjesme. Blagodareći iednom tragičnom slučaju koji mu se desio u mladosti, napisao je i dvije relativno đobre intimne pjesme. Prošla ie mlađost koja je u ovoj zemlji ludost, Vojislav je postao Čika Voja i, po staroi književnoj tradiciH, počeo da piše piesme — za djecu. Napisao je, hvala bogu, mhnogo takvih čičinskih pjesama sa brađom — za diecu. U njima ie dao djeci svoj sinajski Životni zakonik: ovo smijete, ovo ne smijete!

DiečH čika-pjesnici naravno hodaju po malo i ulicama. Mogu i da ogladne i da zato budu ljuti, iako djeci ne dozvoliavaiu da se zbog takvih sitnica ljute. Tako je jednom i Čika Voja hođao ulicom „Beograda, bio glađan i big, dakle, liut... Išao ie kući željan ručka (a ručkova kod njega i u njegovoi poeziji za djecu, ima, znate, dosta!), željan poslijeobjednog odmora u idilskoj sredini domaćeg gnijezđa.

Čika Voja, kao i ostali pjesnici, voli pojačano neke stvari, a neke i mrzi. Šta on naročito voli, znali smo

NAŠA STVARNOST

i ranije i nije nam io morao i ovoga puta pokazati; šta on naročito mrzi, doznali smo tek sada. On mrzi... idući ovog puta na ručak... zviždanje!

Ide, dakle, Čika Voja. kući i mrzi zviždanje. Odjednom zviždanje! „Mangupi se prikrađaju pesniku iza ledja i zvižde iz sve snage. Jednom, dvaputa, pa i itriputa pustio je pesnik... ali četvrtog puta nije mogao više da izdrži. Dojurio.je u Upravu grada i tražio pomoć. Dobio je jednog agenta.” (Politika}.

Dječjeg pjesnika, dakle, čuvaju od djece. Šta da se sada tu kaže: ili je Čika Voja rdiavo vaspitao djecu, pa mu se sada sveti njegovo vlastito

djelo; ili pjesnika Vojislava niko i ne. čita, pa njegovo sjeme ide u — vjetar; ili su naša nesrećna djeca već

sita dječje literature koju pišu starci, sita dječie literature sa naočarima, brađom i prstom, si{a svih tih Čika Voja, Čika Djura, Čika Brana, Čika Nikola, Čika Andra... i hoće života? Šta je od to troje?

Taman smo zaustili da kažemo: djeco, sve skupa!, kada se iza SVOg visokog banka uspravi Veliki Meštar „naše knjige”, Čika Geca: Pardon, veli! Vi tu šurujete sa mevaspitanom uličnom manguparijom! To je atak na kulturu, na slobodu kulture. ,Vojislav IHić-Mladi je najpopularniji pesnik današnjice. 475 pesama! Najidealnije štivo za... vaspitanje. Nenadmašni pesnik onih intimnih osećanja koja se radjaju u idilskoi sredini domaćeg ognjišta. Povezano u platno, 150 dim. Mesečna otplata 50 din. Usluga brza i tačna!” (knjižarski prospekt Gece Kona A. D.).

Šta, djeco, da kažemo na OVO? Dobro, Veliki Meštre, vi imate prave kada govorite o kulturi koja poveza-. na tu platno košta 150 din. po komadu; vi ste u svom pravu kada ie branite...