Naša stvarnost

BILANS ; 1083

Ovome pismu, koje kao i cnc: prvo svedoči c Teodosićevoj. budncj radoznalcsti i njegovoj živoj želji za infcrmisanjem, nije potreban nikakav kcmcntar. Da bismc: zadovcljili njegovu radcznalcst, mi ga samo kratkc' informišemo da on, dr. B. Teodosić, nije ni N. Mirković, ni N. Kostin. Prema tcme, dr. Teodcsić nije mogao raditi „u mnogim našim, vodećim čascpisima” pcd pseudonimima N. Mirković i N. Mostn, (zaštc — nije suvišno objašnjavati), poštc Je N. Mirkcvić ime jednog mladog becgradskcz puliciste, a N. Kcstin je pseudonim zagrebačkog književnika V. Bogdancva. (N. Mirkcvić je saradjivac. u Sfožeru, Savremenim Pogledima, Ninu itd. N. Kostin je poznat kac saradnik časopisa Literatura, Savremena Stvarnost, Danas, itd., i kac pisac knjige Suvremeni književni i kulturni problemi, naklada knjižare Epoha, Zagreb, 1995.)

5.

Objavljujemo cvaj rečiti bilans samo zato da bistri: ukazali na DOstupke i metode jednog čcveka koji je, nažalost, baš tim postupcima i tim metcdama uspec. da nadje izvesnu prodju za svoje proizvode i da se Drogura u redove onih Javnih radnika medju kojima mu nikako ne sme biti mesto. Čitav ovaj visokoparni aparat lažne naučncsti i naprednosti, smušene frazeclcgije i palanačkih smicalica, ima tu dvcstruku ulcgu da sakrije kcnfuziju koja postoji u glavi cnoga koji piše i da izazove konfuziju ı glavi cncga koji čita. Ali je njegcva glavna funkcija da sakrije u najmanju ruku sumnjive pcbude cele te mnogostruke aktivncsti.

Marko Ristić i Radovan Zogović

ŠALOZBILJNA MONTAŽA

Osncvna gradja u književnosti jeste riječ... Što je riječ jednostavnija, tc je cna tačnija... Traženje oblika — „muka riječi” — ni iz daleka nije svagda izazvano zahtjevima majstcrstva, traženjem snage njegove uvjerljivosti, nego češće znači želju da se istakne vlastita oscbenost, da se pokaže sebe — po svaku cijenu — drukčijim cd ostale sabraće pc: radu. M. Gcrki.

Otac koli je umro dok je bio dete. — („Mene su psovali mnogo i loše, hvalili još gore”, M. Gorki). — Izvjesni Dušan Aleksić koji nažalost, „ne može da ćuti”, pokrenuo je u Beogradu biblioteku „Znakh”i u njcj izdao jedan „mali spis” dr. Radovana N. Kazimircvića o Maksimu Gcrkom. Taj mali spis velikoga Radovana N. Kazimirovića ima i predgcvor koji je napisao Ristc Jarmaz, kcji iakc nema šta da kaže takcdje ne može da ćuti. Fredgcvcr i spis izgledaju ovakc:

Predgovor (strana i pc): „Maksim Gorki kac ekvivalent jedne duboke prcvalije... postac je najelokventniji tumač toga kolcsa što se zcve Rusija... Mlad duhom, uvek smec da zagazi u suru stvarnost .. sav u bcrama jednog ložača na brodu kcji gura napred... Ovaj mali spis g. dr. R. N. K. napisan je u cilju da se dokumentovanim činjenicama rasvetli i prikaže bBk