Naša stvarnost

O KNJIZI DR. M. VUČKOVIĆA 193

i sinanfropa i njegov prelaz u neanderfalskog pračoveka — homo sapiens-a, isličući u islo doba i jedinstvo ljudskog roda kao i docniji postanak rasa, jedino pod ulicajem spoljnih fakfora, klime i rada.

Najinferesaninije je poglavlje koje govori o ulozi rada u posfanku čovska sivaranju kroz rad posebne ljudske svesti i posebnih, od bioloških zakona, sasvim različnih socijalnih zakona. „Postoji jedna principijelna granica između čoveka i živolinje, kod sinaniropa prestaje živolinjsivo a počinje čovečansivo.” Ovaj prelaz ne može da objasni biologija, ali ga pofpuno objašnjava sociolo= gija i ulazak čoveka u istoriju. Istorija čovekovog poslanka fo je donekle istorija oslobođenja ruke koje je nasfupilo pod specijalnim okolnostima, silaskom čovekolikog majmuna s drvela i njegovim uspravljanjem, razvićem ruke i mozga, slivaranjem ljudskog i društvenog rada zajedno sa postankom govora. Ističe se naročito važnost društvenog karaktera rada, pomoću čega čovek budućnosti ima da dovrši svoje puno oslobođenje. „Ljudski mozak već se loliko oslobađa da je uspeo da skine veo sa svoje prošlosti, srgne zavesu sa svoje sadašnjosti i nađe pulove svoga definifivnog oslobođenja.”

U poslednjim poglavljima bavi se autor ulvrđivanjem razlike između bioloških i socioloških zakona naročito u pogledu populacije i ukazuje u koliko su oni različni i koliko je nemoguće i nefačno ako se hoće da se biološki zakoni primene i na ljude koji su davno izašli iz isključivog područja zoologije, „jer se između čoveka i prirode umelnuo nov faktor — ljudsko društvo i njegovi odnosi, novi načini rada i življenja i nova okolina.”

Ljudsko drušivo poslalo je zasebna oblast prirode. Ova razlika počiva na razlici ljudskog i živofinjskog rada: ljudski rad je svestan, tehnički, promenljiv, daje bezgranične mogućnosli razvoja, dok je životinjski rad organski, nepromenljiv, inslinkfivan. „Prelazom sa organskog na fehnički rad razbijena je granica živofinjsiva”.

Zaključak je da se mora preći sa bioloških na sociološke zakone kada se prelazi na proučavanje čoveka, jer je nemoguće i besmislica podvrgavati i primenjivati na ljude biološke zakone, kao šlo je borba za opstanak, selekcija, množenje i nasleđe na kojima hoće da se femelji rasna teorija, a naročilo razlika rasa na niže i više, vladajuće i poličinjene i fime služi imperijalizmu. Knjiga Dr. Živkovića doista vredi da se cela pažljivo pročifa.

Dr. M. Đ. POPOVIĆ

DR. MIHAILO VUČKOVIĆ: EVOLUCIJA | KRITIKA NEUTRALNOG ZADRUGARSTVA

Naša literatura o zadrugarsivu vrlo je siromašna. Sem nekoliko izuzefaka, sve šlo je pisano na našem jeziku o zadrugarsivu preislavlja vrlo nevešlu i rđavu interpretaciju ideja zasfarelih feoreličara zadrugarsiva. Jedna od knjiga koja oikriva pravi smisao zadružne akcije koja se vodi pod zastavom neutralnosti zadrugarsiva je novoizašla knjiga o neufralnosti zadrugarsiva dr. Mih. Vučkovića.

Osnovne ideje koje je dr. Vučković u svojoj knjizi razvio mogu se ukralko ovako formulisali: