Naša stvarnost

DANAŠNJA KONJUNKTURA 53

Primjeri konjunkfure. Ne možemo ići u sve pojedinosti sadašnje konjunkture. Ima momenata koji se odnose ne samo na nju, nego na čitav istorijski period kao n.pr. valutni eksperimenli, konjunkturna politika, koja je sebi stavila u zadatak da cikličkom kretanju učini kraj, Lj. da isključi krizu i konjunkfuru i da kretanje privrede učini ravnomernim. U vezi s tim govori se o „planskoj” privredi. To su sve problemi za sebe, ma da povezani s našim.

Osobenosti konjunkfture koje smo ulvrdili još su uvijek opće. One se mogu konkrelno pokazali samo na primjeru svake pojedine zemlje. Uzećemo samo dvije zemlje koje preistavljaju dva suproina lipa konjunkture: Englesku s relativno normalnom i Njemačku s rafnom konjunkturom.

Engleska je imala najblažu krizu već zato što do 1929 nije imala prave konjunkfture. Dugogodišnja depresija engleskog kapitala ima specijalne istorijske osnove, tako da je on u svom razvilku zaostao za njemačkim i američkim. Godine krize čine preokret. Engleska napušta slobodnu frgovinu, uvodi carine i s Olavskim sporazumima (1932) steže imperij u zatvoreno privredno područje. U prvo vrijeme engleska privreda pokrenula se oživljenjem građevinske industrije. Ali pravi karakter konjunkture ima drugi uzrok. U engleskoj indusiriji prevladavala su individualna preduzeća. Kad je došla zaštita, moglo se je pristupiti jačoj kartelizaciji. Ako industrija neće sama, prisiljava je vlada da se karteliše. Fuzionisanje i carine prelpostavka su engleske racionalizacije koja počinje na svim linijama i u punoj mjeri fek poslije 1932 g. Engleski rudokopi bili su 1913 mehanizirani za 8%, 1929 za 28%, 1935 za 51"/s. Mašine se demoniiraju sa lađa i zamjenjuju novima. Racionalizacija je dala pune ruke posla mašinskoj industrij, i ona je angažovana za godinu dana unaprijed. Povrh toga mora da se uvozi. 1929 uvezeno je 11,077 tona specijalnih mašina, a u prvih 9 meseci 1936 — 12,944 1. Izvoz kapitala je prestao, stari se amorfizira, pa otud pletora kapitala i nizak kamaltnjak. A vlada, svojom finansijskom polifikom, podržava ovu pleforu. Oživljenje engleske indusirije nastupilo je preorijenfacijom proizvodnje sa izvoza na domaće fržište. To se vidi po fome što je uvoz jače narastao nego izvoz i šlo se broj radnika, u indusfrijama koje rade primarno za izvoz, smanjio za 1 milion, a u novim, se dižu za domaće pofrebe, povećao za 2,700.000 od 1923

o 1936.

Ove preiposlavke engleske konjunkture čine je normalnom. Normalno je lo, da kapital pristupa investicijama i da fako najprije olvori fržište srelstvima za proizvodnju. Rad jedne fabrike olvara drugu. Posredno s fim povećava se i individualna potrošnja. Za fo, u drugom redu, oživljuje i industrija srelstava potrošnje. Konjunklura postaje sve polpunija. Da ona ne fraje beskonačno ima svoj uzrok u fome, šlo fabrike koje proizvode mašine, na koncu, proizvode ih za fo, da bi se proizvodilo više srefstava za pofrošnju. Ako konjunkfuru otvara gradnja fabrike za proizvodnju