Naša stvarnost

76 | DANAŠNJICA

Tuži njen glas: „Sin mi je u ralu,. Valro i vodo i neprijatelji i pobedo, Nemojte da mu naudife! Vrafi se iz rafa, Budi razuman, sine, i nama se vrali!”

Položio sam glavu na lice planina, Umiru mi oči, predaleka je daljina, Gde mi živiš, brafe, ti.

Pod vatrom neprijafeljskih zvezda Tuži njegov glas: „O brate u ralu, Zaboravi cara, poslani razborifiji, Za nas da živiš tvoja je dužnost, Nama da se vrališ, a nije fi dužnost Da umreš u fuđini, daleko od nas!”

(Po A. Ehrensteinu, Iz zbirke Ši-King preveo J. Popović)

UZ OBJAVLJENE KINESKE PESME

Kineska književnost je najslarija u istoriji čovečansiva. Uz to i najoriginalnija, pošlo se razvijala bez ulicaja sa slrane, iza „Kineskog zida”, koji je usivari šlifio prvu ljudsku kulturu od navale varvara. Kao šio se i drušiveni život Kine sve doskora odvijao polaganim tokom bez većih promena, i u kulturnom živofu se odražavala ukočenost ekonomskih, društvenih i poliličkih odnosa u vidu svemoćne fradicije, u vidu razvilka sa vanredno malim varijacijama već ulvrđenoga. Ipak, i pored svemoćne fradicije i poštovanja aulorifefa najviše zemaljske i nebeske vlasti u licu cara, u Kini se, još pre nego šfo su se u ostalom svelu razvili prvi izrazitiji oblici poezije, razabire kroz poetski istančane sfihove glas ljudskog prolesta i društvene kritike. Ta se krifika ne zauslavlja samo na suprolnosfi između bahatih bogataša i nemoćnih siromaha koji umiru od gladi ili jedu ljudsko meso, nifi samo na birokrafiji koja je pritiskivala sav drušiveni živof Kine. Ona se usuđuje čak do najviših vrhova. Najprefinjeniji lirski pesnik Tu-Fu, pozna! u svelu po vanredno istančanim pesmicama punim štimunga, iako dvorski čovek i birokrata (kao uosfalom svi infelektualci stare Kine), obraća se u jednoj neobično snažnoj pesmi neposredno caru, čineći ga odgovornim za slanje u Kini. Među klasičnim kulturnim spomenicima Kine nalazi se ŠI-KING, Knjiga pesama, jedna između pef King-a na kojima se zasniva pismenost Kineza. U toj zbirci, nasfaloj između XII i VI veka pre Hrista, pored mnogih pesama manjeviše anonimnih aulora ima i pravih narodnih pesama, čas priproslih, čas fužnih, čas prkosnih. No fek oko 800 g. posle Hrista živeo je najjači pesnički kritičar rasipništva i bahatnosfi silnih,, zastupnik sirotinje Po Chu-i. Danas, u presudnim danima preobražaja slare Kine u novu, kineski narod ima svojih vrlo izrazitfih fumača u oblasti književnosti, koji ne oslaju samo pri kičici i fušu.

Za razliku od onih koji su u kineskoj poeziji gledali samo egzoliku ili prefinjeni lirski filigran (kao sličice na svili i razne šinoazerije), nemački pesnik, kritičar i istoričar Albert Ehrenstein, danas van svoje druge otadžbine — prva mu je Ausfrija — sakupio je u maloj zbirci baš fe snažne pro-